www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > Naslovnica
Nedjelja, 08 Prosinac 2019
 
 
Naslovnica
SRB U SLICI 26. I 27. SRPNJA 2010. GODINE
Petak, 30 Srpanj 2010


Opirnije...
 
PAMANCI ODALI POAST MUKI UBIJENIM HODOASNICIMA SVETOJ ANI U KOSOVU KOD KNINA
Petak, 30 Srpanj 2010

 

 

 
BORIEVAC i UDBINA 26. SRPNJA 2010. - DAMIR BOROVAK
etvrtak, 29 Srpanj 2010
Fotografije: Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript

 Biskup gospiko-senjski mons. dr. Mile Bogovi odrao je u Borievcu molitvu. Potom se zajedniki s hodoasnicima uputio na Udbinu razgledati Crkvu hrvatskih muenika.
Obraajui se nazonima u Borievcu biskup Bogovi je rekao: „Zahvaljujem Vam što ste došli ovamo poloiti vijenac rtvama borievake upe iz 1941. godine. Bila su to ratna vremena kada su mnogi, ni krivi ni duni, stradavali. Bez obzira koje su bili nacije ili vjere, trebamo gajiti poštovanje prema svim nedunim rtvama.
Drago mi je uti da su spomenici s imenima srpskih odnosno pravoslavnih rtava uglavnom sauvani. I treba ih uvati i odati duno poštovanje svim nedunim rtvama na srpskoj odnosno pravoslavnoj strani! ao nam je što se u vrijeme komunistike vlasti sustavno radilo na brisanju spomena nedunih rtava meu katolicima Hrvatima i da tim rtvama ni do danas nije podignut spomenik. Zato ste donijeli vijenac ovamo u crkvu koja sama svojim ruševinama svjedoi o stradanju upe Borievac i njezinog stanovništva.
Zajedno s vama izraavam alost i tugu da se jednom pokretu, i to onom njegovom zloinakom dijelu, obnavlja spomenik, pogotovo što se to ini uz potporu i suradnju drave Hrvatske, protiv duha i slova odredaba iste Drave. ao nam je zato što se time nedunim rtvama i dalje uskrauje duno poštovanje a ujedno se i dalje ruše putovi pomirenja izmeu Hrvata i Srba na ovim prostorima.

To se uvijek ini kada se ne poštuje istina.

Tako se to inilo i u ratu i u miru, uglavnom uz pomo snaga sa strane. Zanemaruju se one inicijative koje su ovdje pokretane i od Srba i od Hrvata da jedni druge zašite od svega onoga što ugroava suivot jednih i drugih na ovim prostorima, tj. da ih zaštite od suprotstavljenih ideologija i snaga koje su ovdje radile na istrjebljenju „onih drugih“. U takvim sukobima stradaju mnogi neduni ljudi na jednoj i drugoj strani, a ovdje se dogodilo da su Hrvati doslovno istrijebljeni.
Uvjereni smo da ni braa Srbi i pravoslavci koji ive ovdje i koji ovdje ele ivjeti ne podravaju „punjenje prve puške“ koja je ovdje uništila sve što je hrvatsko i katoliko.

Naalost, i u sutrašnjem okupljanju u Srbu teško nam je vidjeti nešto drugo nego upravo to: iz Srba se i dalje usmjeruje puška prema Hrvatima i katolicima kao što je bila ona prije 69 godina. U takvom ozraju moe lako zaivjeti ne tako davni program da se na nišanu dri i drava Hrvatska.

Kako ree jedan biskup, na djelu je pucanj u jedinu ISTINU kako bi se spasila neka antifašistika, partizanska, etnika, komunistika ili neka druga ideološka ili politika istina. Dok god se budu iskljuivo politikim sredstvima branile te „istine“, nee biti izraeno duno poštovanje prema rtvama ni s hrvatske ni sa srpske strane. Uvijek je opasno kad se politika do te mjere uzjoguni da ne dopušta pristup objektivnoj znanosti.

Od drave Hrvatske oekujemo da u ovoj do usijanja napetoj situaciji oformi tim strunjaka koji je u stanju dati objektivnu sliku svega onoga što se dogodilo na ovim prostorima u vrijeme drugog svjetskog rata i poraa te da tu sliku prihvati za temelj svojih odnosa prema Srbu i Borievcu, a ne da joj se izvana nameu neke slike i politike koje ve tako dugo truju odnose izmeu Hrvata i Srba.“

Biskup gospiko-senjski mons. dr. Mile Bogovi odrao je u Borievcu molitvu. Potom se zajedniki s hodoasnicima uputio na Udbinu razgledati Crkvu hrvatskih muenika.

 UDBINA
26. SRPNJA 2010.


Na temeljima stare crkve uništene 1942. nie nova prekrasna crkva










Opirnije...
 
HODOAE SV. ANI U KOSOVO KOD KNINA
Utorak, 27 Srpanj 2010
http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=123817
IKA-Zagreb, Kaptol 4
26.07.2010 | 16:55 | IKA V - 123817/7

Hodoaše sv. Ani u Kosovo kod Knina

Biskup Ivas predvodio misu u spomen na tri stotine hodoasnika iz Drvara koje su na blagdan sv. Ane godine 1941. ubili etnici

Knin, (IKA) - Blagdan sv. Ane okupio je u ponedjeljak 26. srpnja u Kosovu kod Knina velik broj hodoasnika iz Šibenske biskupije te iz susjedne Banjoluke biskupije. Euharistiju u koncelebraciji s tridesetak sveenika predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Misa je slavljena u spomen na tri stotine hodoasnika iz Drvara koje su na blagdan svete Ane 1941. godine ubili etnici.
Došli smo ovdje danas uiniti spomen na našu brau i sestre, da "ne zaboravimo baštinu što nam namriješe!" A ta je baština velika i vana, obvezujua za našu sadašnjost i budunost: treba nam otkriti i svjedoiti pravu istinu o onome što se njima i s njima ovdje dogodilo, poruio je biskup Ivas. Došli smo se kršanski moliti za našu brau i za pobjedu istine o njima. Radovali smo se kad smo mogli povjerovati da je došao kraj vremenima ubijanja, muenja i pokolja tolikih istina, da je došlo vrijeme da ubijene istine budu iskopane, kako god to muno bilo, da se nepravedno osuene istine rehabilitiraju, da se rtvama da dostojna poast i svaka mogua zadovoljština. Znano je kako mnoge teške traume u ovjekovoj duši, u ljudima i narodima, u obiteljima, u društvu proizlaze upravo iz ubijenih istina, okrnjenih, izvrnutih, iz prešuenih, potisnutih istina, istaknuo je biskup Ivas. Iz ljubavi prema istini moramo ponoviti istinu, koja je jedna od najmunijih muka i tragedija naše povijesti: da su nam istinu o nama esto pisali drugi, za vojnim i politikim stolovima, od Venecije, Bea, Istambula, Pešte, Pariza, Moskve do Beograda. Ve dvije rezolucije Europskog parlamenta govore o nunoj potrebi da cijela Europa prepozna istinu: nacizam, staljinizam te fašistike i komunistike reime kao zajedniku zlu ostavštinu te da pokrene iskrenu i temeljitu raspravu o njihovim zloinima u proteklom stoljeu. Istie se vanost sjeanja na tu prošlost, jer bez istine o prošlosti i sjeanju na rtve ne moe doi do pomirbe, rekao je šibenski biskup i poruio da treba priznati odgovornost za poinjene zloine i zatraiti oprost kao potrebu da bi se postigao moralni preporod.
Molimo da ve jednom prestane manipuliranje s istinom, s fantomskim brojkama rtava, i svojatanjem antifašizma kao iskljuive komunistike zasluge, što je velika i pogubna neistina. Da se prestane s tezom kako je komunizam oslobaao narode, jer on je i u Hrvatskoj, kao i svuda u svijetu, uspostavljao ropstvo nove vrste, poruio je biskup Ivas. Molimo i za one koji upornim ponavljanjem obmana i lai kako komunizma, tako i obmanama o Domovinskom ratu, o braniteljima, otvaraju nove rane i izazivaju nove podjele, suprotnosti i politike obraune, siju nove nevjerice i sumnje te ugroavaju tako potrebiti mir i sigurnost ivota u cijeloj dravi. Molimo Gospodina za kršansku hrabrost i jakost duha i zajedništvo našega naroda, da uzmognemo, bez mrnje, koja nikome ne koristi a svime škodi, dopustiti i pomoi istini da nam se otkrije u svojoj cjelovitosti, jer samo nas "istina moe osloboditi", istaknuo je biskup Ivas, dodajui kako nam treba prave slobode u ovim vremenima novih iskušenja na svim podrujima ivota. U slobodu ovoga naroda i zemlje hrvatske uloeno je puno ljubavi, brige, krvi, stradanja, rtava. Za slobodu sve djece Boje, Bog nam je zaloio sav svoj ivot na kriu, i pozvao nas da ga slijedimo. Kri je put i znak naše slobode u Bogu. Treba nam slobode, prave, istinite Boje, Kristove slobode, da bi mogli istinu ivjeti, istinito opraštati, istinito se miriti, biti u miru i u ljubavi ivjeti i graditi bolji ivot i bolju domovinu, bogatu i sretnu za sve njezine ljude, zakljuio je biskup Ivas.
 
BISKUP ANTE IVAS: SV. ANA I JOAKIM, KOSOVO, 26.7.2010.
Utorak, 27 Srpanj 2010
 Dobrotom don Josipa ori donosimo Vam tekst o Misnom slavlju na emu mu se zahvaljujemo! 

Euharistiju u koncelebraciji s tridesetak sveenika predvodio je šibenski biskup Ante Ivas.

Misa je slavljena u spomen na tri stotine hodoasnika iz Drvara koje su na blagdan svete Ane 1941. godine ubili etnici. 

Svake godine na današnji dan, 26. srpnja, Crkva po svem svijetu, slavi spomen svete majke Ane i svetog oca Joakima, roditelja naše Gospe Marije ( „bake i djeda“ Gospodina našega Isusa Krista…)

1. Blagdan svete Ane i Joakima našao je u vjernikoj tradiciji našega hrvatskoga naroda, istaknuto mjesto, pa su brojne crkve i kapele posveene njima na ast, bila i ostala do danas, mjesta hodoaša i vjernikih molitvenih okupljanja… Prepoznavši nenadomjestivu vanost koju je Bog podario roditeljima u ivotu svakog djeteta i obitelji, pa tako i u ivotu naroda i svijeta, današnji blagdan je bio i ostao dan zahvale Bogu za taj veledar majinstva i oinstva… Tim darom Bog je ljude (ene  i muškarce) uinio suradnicima u svom najveem djelu ljubavi: u djelu stvaranja, raanja i cjelovitog odgoja svakoga ovjeka, bia na sliku Boju stvorenoga.., bia koje Bog na poseban nain naziva svojim ljubimcem… S ovjekom je Bog osobno, po svome Sinu Isusu Kristu, ušao u Savez u kojem eli biti i ivjeti zauvijek…(Nije mogue bez teških posljedica razvrgnuti i pogaziti taj Savez, pokazuje iskustvo ljudske povijesti). Isus Krist, Bog koji je sišao na Zemlju i postao ovjekom „radi nas i radi našega spasenja“, htio je imati ta najdraa bia, roditelje i rodbinu.., s kojima je rastao u „dobi i mudrosti.., pred Bogom i ljudima“… Isus je sa svoga kria, upravo svoju Majku, kao svoj najdrai dar, darovao ueniku Ivanu i svemu svijetu: „Evo ti majke! I uze je uenik k sebi!“ I naš je Hrvatski narod na poseban nain prihvatio Gospu kao Boji dar.., pa smo joj vjekovima klicali: „Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, uvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom!“ 
Opirnije...
 
ANTE, ANTE, SVI SMO ZA TE I UVIK EMO BITI! - DRAGUTIN BAUMAN
Ponedjeljak, 26 Srpanj 2010
Ante, Ante, svi smo za te i uvik emo biti! Tijekom proteklih godina od završetka Domovinskog rata, hrvatski narod i svi hrvatski graani koji ljube domovinu Hrvatsku s osobitom radošu slave 5. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, u spomen na pobjedu Hrvatske vojske i hrvatskih redarstvenih snaga u velianstvenoj vojno redarstvenoj akciji „Oluja“ i bit e tako i ove, godine Gospodnje 2010., svidjelo se to nekima ili ne, i bit e tako dovijeka, dok je hrvatskog naroda. No, po natpisima kojih je prepun  medijski prostor, „prvorazredni“ je dogaaj obnavljanje spomenika u Srbu, spomenika iju obnovu financira Vlada Republike Hrvatske, preciznije Ministarstvo kulture Vlade Republike Hrvatske, spomenika kojim se eli povijesnom krivotvorinom obiljeiti poetak antifašistike borbe u Hrvatskoj na poetku II. Svjetskog rata, i pored povijesne injenice da je poetak antifašistikog otpora u Hrvatskoj poeo 22. lipnja 1941. godine., u šumi Brezovica pokraj Siska, i tome u spomen je 22. lipnja  Dravni blagdan. No, ta injenica je irelevantna u odnosu na spoznaju da je prava istina da se 26. i 27 srpnja 1941. godine u Srbu dogodio etniki ustanak, da su se etnici „premetnuli“ u partizane i da je tada uslijedio strašan masakr hrvatskog naroda na tom prostoru. O tome postoje brojna svjedoanstva, a to potvruje i etniki zloin izvršen nad iteljima katolike vjeroispovijesti u upi Borievac i susjednim upama 27. srpnja 1941.godine, a spoznaja da je resorno Ministarstvo Vlade Republike Hrvatske dodijelilo financijska sredstva za obnovu spomenika etnikom ustanku u Srbu, za hrvatski narod, za sve hrvatske domoljube, sumrak je razuma.

Javno prosvjedujem protiv odluke da se obnovi spomenik etnikom ustanku u Srbu, a umjesto komentara na sramotni in resornog Ministarstva Vlade Republike Hrvatske primjerena je njemaka uzreica koju u tekstu „HRVATSKI MAZOHIZAM“ navodi profesor Branimir Lukši, citat uzreice:

„Samo najgluplja telad slavi svoje mesare“. (
završen citat),
a tekst je objavljen 25. srpnja 2010. na portalu
www.Dragovoljac.com, Glasilu hrvatskih branitelja, ratnih veterana Republike Hrvatske.

I u takvom ozraju brojnih prosvjeda diljem Domovine na odluku Ministarstva kulture Republike Hrvatske što je dodijelilo financijska sredstva za obnovu spomenika etnikom ustanku u Srbu, hrvatski narod i svi hrvatski domoljubi išekuju 5. kolovoza,
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, a
obitelji zatoenih hrvatskih generala, hrvatskih vitezova, daleko od oiju javnosti nadaju se i konanom završetku kalvarije kroz koju prolaze tijekom svih proteklih godina od kada su zatoeni. Svi su hrvatski domoljubi u svojim mislima i molitvama uz poginule i nestale hrvatske branitelje tijekom Domovinskog rata, i sve zatoene hrvatske generale, ija je jedina krivica što su se borili za opstojnost hrvatskog naroda, odnosno za opstojnost hrvatskog nacionalnog bia. Za mukotrpnost i ustrajnost zatoenih hrvatskih generala, hrvatski im je narod zahvalan dovijeka, jer kao što biblijska pria govori, na kraju mranih katakombi pojavljuje se svijetlo. A stup srama pripremljen u Den Haagu za hrvatske generale, stup je srama pripremljen za Domovinski rat, stup je srama pripremljen za Domovinu nam Hrvatsku, stup je srama pripremljen za hrvatski narod, a sve s jednim ciljem, izjednaiti rtvu i agresora, što je elja svih onih kojima drava Hrvatska nije na srcu, od poetka, a poglavito nakon završetka Domovinskog rata. Hrvati više nikada nee biti „guske u magli“, jer hrvatski narod je mukotrpno i uz velike rtve u Domovinskom ratu ostvario slobodnu, nezavisnu i demokratsku dravu Hrvatsku. Budunost danas stanuje u Hrvatskoj i hrvatski narod nikome nee dopustiti da joj se mijenja adresa na stup srama u Den Haagu, niti da na toj adresi „stanuju“ hrvatski generali.

Stoga, neka svim hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, svim hrvatskim domoljubima, poglavito zatoenim hrvatskim generalima u znak potpore, estitka za
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja bude:

Ante, Ante, svi smo za te i uvik emo biti!

U Zagrebu, 26. srpnja 2010.                          
Dragutin Bauman
lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva

 

 
UPE I REDOVNIKE ZAJEDNICE OTOKA PAMANA PRIDRUUJU SE SPOMEN HODOAU U KOSOVO KOD KNINA
Ponedjeljak, 26 Srpanj 2010
Sve upe i redovnike zajednice (benediktinci, franjevci) otoka Pašmana pridruuju se spomen-hodoašu Crkve u Hrvata -Šibensko-Kninske i Gospiko-Senjske biskupije te Hrvatskog rtvoslovnog društva i Zduga hrvatskih udruga u Kosovo kod Knina na blagdan Svete Ane 26. 07. 2010., u spomen na muki pobijene i u kršku jamu Golubinjau baene hodoasnike od 26. 07. 1941., pobijene na povratku svojim domovima u jutarnjim satima 27. 07. 1941., koji mnoštveni barbarski zloin su jugo-komunistike vlasti slavile kao "dan ustanka naroda u SRH i SR BiH", a bio je to samo jedan od prvih u niz etnikih pokolja Hrvata u Hrvatkoj i Bosni i Hercegovini.

Civilizacijski i pravno je neprihvatljivo, sablanjivo pa i kanjivo, da se Vladu RH ucjenom ostanka u Vladi od koalicijske stranke SDSS, prisiljava u mjestu Srb u Lici obnavljati spomenik mnoštvenom zloinu genocidnih razmjera poinjenom nad svim nevinim civilnim katolikim i muslimanskim stanovništvom jugoistone Like i dodirnog dijela zapadne Bosne, s kojeg prostora juno od Udbine je tada nestalo samo Hrvata katolika oko 21.000, a tadašnje izbjeglice ili njihovi potomci se do danas ne mogu vratiti na svoja ognjišta, niti su obešteeni u svojim imovinskim pravima! 
Neprihvatljivo je i to, da se tako sporni spomenik obnavlja ne na temelju znanstvenog povijesnog utvrenja injenica na koje je obvezana i Republika Hrvatska, kako svojim pravnim sustavom tako i odredbama Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 02. 04. 2009., nego na temelju politikantstva jedne politike opcije?!

Nemoralno je, takav dvojbeni spomenik obnavljati za to izdvajajui preko tri milijuna KN (3.000.000.00 Kn) iz Proraunske priuve Dravnog prorauna, dok se istodobno, u stanju ope svjetske i hrvatske nacionalne gospodarstvene krize, oduzimaju prava, smanjuju plae, namee krizne i druge poreze i najugroenijim pripadnicima društva, ukljuujui i teške invalide, u cilju spašavanja dravnog gospodarstva!?

Svetu Misu i procesiju s poetkom u 10.00 sati predvodi Mons. Ante Ivas, biskup Šibenski.

Nakon Svete Mise hodoasnici polaze za Borievac gdje Mons. Mile Bogovi, biskup Gospiko-Senjski dri prigodnu molitvu u ostatcima mjesne Crkve!

Borievac je do temelja spaljeno i uništeno hrvatsko selo iji stanovnici su u etnikoj pobuni 27. 07. 1941. ili muki pobijeni ili prognani, a još ivui ili njihovi potomci se do današnjeg dana ne mogu vratiti na svoja ognjišta, jer su pri tom etnikom genocidnom pohodu preorane zemljišne mee te uništene zemljišne knjige, a samo mjesto Borievac je brisano sa zemljopisne karte.

Potom Mons. Bogovi vodi hodoasnike na Udbinu, u razgledavanje zavjetne Crkve Hrvatskih Muenika, a nakon posjeta tom buduem hrvatskom zavjetnom svetištu, hodoasnici nastavljaju hodoaše prema politikom selu Priboj ( kasnije nakon 1945. -Prijeboj) koje je 1941. pretrpjelu sudbinu istovjetnu Borievcu, s tim da su posljednje hrvatske Pribojske rtve bile jedna povratnika obitelj, nekanjeno pobijena i baena u oblinju kršku jamu 1956. godine!

Hodoaše završava polaganjem cvijea i svijea na mjestu mukog ubojstva prvog hrvatskog redarstvenika -muenika Josipa Jovia, ubijenog na Uskrs 1991., ime se simboliki obiljeava krug jednih od prvih nevinih hrvatskih rtava pobijenih od etnikih napadaa u razdoblju 1941 do 1991.!

S osobitim poštovanjem,

eljko Tomaševi, mag.iur.
lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva
Mob. 091-72-77-746 - Tel. 023-260-355
 
 
RADIO MARIJA - POVJESNA ISTINA O DOGAAJIMA 27. SRPNJA 1941.
Petak, 23 Srpanj 2010

REPRIZA EMISIJE: SUBOTA  24. srpnja 2010.  u 21:00

Povijesna istina o dogaajima 27. srpnja 1941. 

Gost emisije: Ante Beljo, ravnatelj Hrvatskog informacijskog centra

Urednik i voditelj: Damir Borovak

www.radiomarija.hr
RADIO MARIJA
Jordanovac 110
HR - 10000 Zagreb
e-mail:
Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript


Tel: +385 1 232 77 77  - broj za javljanje u emisiju
Tel: +385 1 232 70 00  - urednistvo
ZAGREB  *96,4; *106,8 Mhz -- SPLIT  *97,2 Mhz -- VIROVITICA  *88,3 Mhz

RADIO MARIJA UJE SE NA INTERNETU
klik na ---> Radio Marija program uivo
 
SVETA MISA ZADUNICA 24. SRPNJA 2010. U BORIEVCU
Petak, 23 Srpanj 2010
 
PUT NA HODOAE SV. ANI NA KOSOVO KOD KNINA
Srijeda, 07 Srpanj 2010
HRVATSKO RTVOSLOVNO DRUŠTVO I ZDRUG UDRUGA
u suradnji s drugim hrvatskim udrugama  organizira

Put na hodoaše sv. Ani na Kosovo kod Knina


u ponedjeljak, 26. srpnja 2010.

sv. misu i procesiju s poetkom u 10 sati predvodi mons. Ante Ivas, biskup Šibenski u spomen na 69. godišnjicu ubojstva hodoasnika iz 1941. god.

(koju su jugo-komunistike vlasti slavile kao 'dan ustanka naroda u SR Hrvatskoj i SR BiH' – bio je to zapravo jedan iz niza etnikih pokolja Hrvata u Hrvatskoj i BiH).

- oko 13.00h, polazak za Borievac poslije ruka kod crkve sv. Ane

- oko 14.30h, polaganje vijenaca i paljenje svijea kod porušene crkve u Borievcu uz prigodno slovo o. biskupa Mile Bogovia 

- oko 15.30h, polazak iz Borievca preko Mazina za Udbinu i razgledanje spomen crkve (u završnoj fazi izgradnje) u Udbini

- oko 17.30h, polazak iz Udbine starom cestom preko Plitvica za Zagreb i posjet porušenom hrvatskom naselju Priboj (Prijeboj) na Plitvicama.

 
- polazak iz Zagreba autobusima u 5 sati ispred Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog - Trg Stjepana Radia 4
- cijena putovanja iz Zagreba, ukljuujui ruak, iznosi 150 kuna 
- zadnji datum za prijave je ponedjeljak, 21. srpnja 2010.
- uplate moete obaviti kod naših povjerenika ili u uredu Hrvatskog rtvoslovnog društva, Ilica 36/I/dvorište, u utorak, 20. srpnja od 14:30 do 20:00 sati ili u autobusu


Za prijave i daljnje informacije obratite se na
:

Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript    ili nazovite naše povjerenike:

Kata O. 01-4848-634, Monika P. 01-6526-378

Mile S. 098-281-744, Ante B. 01-4826-040
Josip M. 091-481-1367, uro K. 099-662-0417, Milan Z. 098-491-444

Za prijevoz iz drugih mjesta iz Hrvatske i BiH bit ete obaviješteni od tamošnjih povjerenika

 

 
UPA PLOE - TEPII NAJAVLJUJE MISU 25. SRPNJA 2010.
Ponedjeljak, 19 Srpanj 2010
U nedjelju 25. srpnja 2010. na sv. Jakova apostola u upi Ploe - Tepii u 11:00 sati  odrat e se sveta misa u spomen poubijanim sveenicima Hrvatske pravoslavne crkve.

Vojni sud II. J. Armije osudila ih je na smrt 29. lipnja 1945. godine vješanjem i strijeljanjem. Ta monstruozna presuda je izvršena odmah u noi 30. lipnja 1945. godine na nepoznatome mjestu, tako da im se još uvijek ne zna za tjelesne ostatke.
Meu osuenima se nalazio i arhiepiskop, metropolit cijele Hrvatske Pravoslavne Crkve Grigorij Ivanovi Maksimov Germogen.


Poasit e ih i moje zvono.
Njima u ast zvonit e zvono 24. srpnja uveer.

Tako nam poruuje

fra Martin Planini

POUBIJANO SVEENSTVO HPC
OD PARTIZANA 1945. GODINE

1. GERMOGEN GRIGORIJ IVANOVI MAKSIMOV MITROPOLITA HPC  
    /10.01.1861-30.06.1945 / obješen u 85. godini ivota u Zagrebu.
   
    Dok se nije zamonašio, bio je oenjen i imao je dvoje djece. Sin S. Maksimov
2. KUPEVSKI SERAFIM – protojerej Zagreb
3. KRIHIN DIMITRIJ
4. BORISOV ALEKSIJ – protojerej i sveenik pri Mitropolitu
5. ROMANOV BENJAMIN sveenik pri Mitropolitu
6. CVIJANOVI JOCO – jerej referent za crkvene poslove
7. MIFKA SPIRIDON – Sarajevski episkop / bivši paroh u Visokom/ – obješen
8. PLATON – prior
9. ŠURLAN VASILIJ – VASO – protojerej gruzijskog podrijetla. Podnio je zajedno s Petrom    Laziem molbu za utemeljenje HPC u Zagrebu. Prvi sveenik HPC
10. PAVLOVCKI BENJAMIN
11. FEDERER MIRON - iguman
12. JAREMSKI EVGENIJ - protojerej
13. VOLKOVSKI ALEKSANDAR - protojerej
14. PARADIJEV ANATOLIJ – protojerej - Zenica
15. PERI SEVASTIJAN
16. STANIVUKOVI RAFAIL - jeromonah
17. VESELINOVI AMVROSIJE - jeromonah
18. ŠOVI CVIETIN - protojerej
19. BABUNOVI RISTO - protojerej
20. JURENKO VASILIJ – jeromonah Šid
21. KOZARSKI PAVLE - jerej
22. PAVLOVSKI VLASMIN – prior
23. RADOSAVLJEVI VENJAMIN - jeromonah
24. MILOGRADSKI MIHAIEV - jeromonah
25. POGORECKI EVGENIJ - jeromonah
26. DIMITRIJE - jeromonah
27. POPOV PETAR - jeromonah
28. POPOVI BOGDAN - jeromonah
29. POPOVI CVJETAN - jeromonah
30. SEMENKO NIKOLAJ - jeromonah
31. STEFANOVI PETAR - jeromonah
32. SELIVANOVSKI SERGIJ – jeromonah
33. TEODOROVI DOSITEJ – jerej
34. MRAKOVSKI IVAN – jeromonah
35. SVRTILI LJUBOMIR – jeromonah
36. ŠIMATOVI EMILIJAN – jeromonah
37. LAZI PETAR – predsjednik upravnog odbora crkvene opine Zagreb
38. RUNJECOV NIKOLAJ – arhimandrit Sarajevo
39. SOKOLOV VLADIMIR – sveenik u Koprivnici
40. RADOVANOVI V. – jeromonah Sarajevo
41. SVITILI LJUBOMIR
42. SIMATOVI EMILIJAN

Izvor: Petar POAR, Hrvatska pravoslavna crkva u prošlosti i budunosti, Zagreb, 1996.

 

 
OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU RH I PREDSJEDNICI VLADE - FRA MARTIN PLANINI
Petak, 02 Srpanj 2010
Objavili smo otvoreno pismo dr. Ivi Josipoviu i Jadranki Kosor. Sada objavljujemo popratno pismo fra Martina Planinia koje je uz ve objavljeno pismo s 34 priloga stiglo i nama:


Fra Martin Planini
upni ured Ploe-Tepii
Trg sv. Ante 2
88268 Bileti Polje

P. n. Hrvatskom rtvoslovnom društvu

Cijenjeni Naslove!

Šaljem Vam otvoreno pismo upueno dr. Ivi Josipoviu i Jadranki Kosor s 34 priloga. Nije mi cilj donijeti znanstveno dokazanu istinu nego prosvjed protiv javnoga govora bez pokria i bez osjeaja suuti prema još uvijek obespravljenom potomstvu ustaša, domobrana, redara i lanova dravnoga aparata NDH.

Umjesto da se pokojnicima oda dostojanstvena graanska i vjerska poast, prisiljeni smo slušati govor koji slii na duhovni pokolj davno pomorenih te pokruivanje starih i otvaranje novih rana potomstvu koje je slušalo tihi govor uz bolno i tiho jecanje svojih majki o poubijanima, sa sigurnošu da ih nitko ne moe uti, kako njihova djeca ne bi ostala bez majinske skrbi, jer bi im majka morala otii u zatvor zbog „lai“ na partizane, „narodnooslobodilaku“ vojsku.

Budui da su i spomenuti potomci ljudi sa zajamenim pravima, barem teoretski, red je kroz njihova usta uti jauke poubijanih im oeva, strieva, ujaka i momaka neudanih tetaka. Osim toga treba uti i nešto što je još tee, a to je istina, njima priana, pamena, zapamena, ali još neizreena i nezapisana. Bez toga od onoga emu kraj oekujemo nainit emo rijeku ponornicu koja e nai pukotinu i izai na nepoeljnu površinu.

Nema sumnje da e ovo što predlaem donositi velike boli potomstvu onih koji su s velikim uitkom ubijali, ne samo slubene predstavnike naše nikad prealjene drave, nego i njezine graane. Te boli potomstvo onodobnih ubojica mora prihvatiti, otrpjeti i pretvoriti ih u poroajne bolove sretne nam budunosti koju moramo slono graditi svi mi koji nismo zasluni ni za dobra djela ni za zlodjela svojih oeva. Istina, ali jasno artikulirana na usta onih koji nisu smjeli pisnuti, odnijet e, nadamo se, mnoge negativnosti i donijeti mnoge pozitivnosti.

Pozdravljam Vas s nadom da ete dobronamjerno prihvatiti ovo pismo, baš onako kako sam ga i dobronamjerno napisao!

Ploe-Tepii, 5. srpnja 2010.
Fra Martin Planini

............................................................................................................................

Fra Martin Planini
upni ured Ploe-Tepii
88268 Bileti Polje
  

                                                           P. n.
                                                           Cijenjenoj Gospodi
                                                           Dr. Ivi Josipoviu i Jadranki Kosor
                                                           Trg svetog Marka 7
                                                           10000 ZAGREB


OTVORENO PISMO

Cijenjena Gospodo!

Pratio sam skup u Brezovici. Vaše uvjerenje moram poštivati i prošivat u ga. No, poštivanje neijega uvjerenja ne trai i slaganje sa sadrajem. Ovdje ne u gubiti vrijeme kritizirajui, bilo odobravajui, bilo nijeui ono što sam uo 22. „juna“ ove godine nego u iznijeti svoje uvjerenje s kojim se ne morate slagati. Moete svoje argumentirano neslaganje iznijeti. No, elite li ga objaviti, duni ste objaviti i moj tekst i svoju kritiku na nj. Prelazim na stvar. Iznosim ono u što sam uvjeren, ili bolje reeno: ono s im stojim i padam.

Ne zanimaju me ideologije. Zanimaju me ljudi. Ne zanima me: Kakav je nacizam? Kakav je fašizam? Kakav je komunizam? Zanima me: Kakvi su nacisti? Kakvi su fašisti? Kakvi su komunisti? Na prvi snop pitanja neka odgovore obrazovne ustanove. To je njihovo podruje. Na drugi snop pitanja moe odgovoriti svaki ovjek na svoj nain. Ne znam ija je ocjena da je antifašizam istinita i estita ideologija? Je li to sud filozofskoga fakulteta ili je politika dogma? Pitanje postavljam, odgovor oekujem.             U pretpostavci da je antifašizam istinita i estita ideologija, on bi morao iznijeti svoj kristalni nauk i trajno ga – s naraštaja na naraštaj – potvrivati djelima svojih uglednih, pogotovo uzornih lanova.            

Kao što ateist i nekršanin, vjernik neke druge religije, ne moe govoriti o kršanstvu kao ni ja o antifašizmu, a moe govoriti o kršanima kao i ja o antifašistima, neka mi bude dopušteno rei nešto o njima. Oni osuuju nacizam, a ne osuuju ni onoga ni one koji su podignuli Hitlera svojim novcem. Zar je mogao Hitler osposobiti Njemaku za rat u roku tri godine? Tko je ekonomski podigao Hitlera? Tko mu je pomogao Njemaku, na prosjaki štap baenu, ekonomski podignuti, vojno je osposobiti i u velesilu je pretvoriti? Dok ova pitanja oekuju odgovor, a odgovor, zapravo, ve postoji u istraivanjima i znanstvenim radovima, namee nam se zakljuak da su to sve uinili zapadnjaci koji su se u ratu proglasili antifašistima. Dokle god ne dobijemo drukiji odgovor, tvrdit u: Hitlera su podignuli i Njemaku za rat osposobili isti oni koji su se borili protiv nje i njezinih saveznika.
 
Opirnije...
 
HOE LI SE HRVATSKI NAROD ODRATI? - MATO AVAR
Subota, 10 Srpanj 2010
Hoe li se hrvatski narod odrati? Nakon tristo godina Kneevine i dvjesto godina Kraljevine Hrvatske, nastupa vrijeme unijaštva Hrvatske, ega se nismo mogli stoljeima osloboditi. Toliki tuinci su nasrtali na Hrvate i Hrvatsku, Maari, Austrijanci, Mleani, Turci, a u najnovije vrijeme Srbi. Dobro zapisa Miroslav Krlea u svojim "Zastavama": "Svaki drugi narod davno bi bio nestao na ovim hrvatskim prostorima i u hrvatskim uvjetima." Ne pamtimo to zbog osvete, nego zbog toga da nam se ne ponovi. Nikada ne zaboravimo svekolike pokušaje maarizacije Hrvata, sjee glava hrvatskim dravnicima, banu Zrinskom i knezu Frankopanu, koji su htjeli ujedinjenje takozvane saborske i islamizirane Hrvatske. Odsjekli im glave i potpuno uništili sve lanove njihovih obitelji. Posjede su im naselili balkanskim Vlasima, koji su strašnim zloinima tjerali kmetske Hrvate s tih posjeda, koje su prisvajali i naseljavali bez ikakve naknade. I upravo od tih balkanskih došljaka, koji su se pretvorili u velikosrpske etnike, imamo tolika stradanja i krvoprolia, sve do najnovijih agresija. Obrambenim ratom smo se uspjeli osloboditi njihove agresije i okupacije. I kada su vidjeli da smo postali dovoljno jaki s bljeskovitim olujnim pobjedama oni su se gospodski odvezli k svome izvoru na hrvatskim traktorima, teretnjacima i luksuznim kolima. I evo da bi se ponovno vraali kao nekakva zasluna gospoda u nove im stanove i kue koje su najviše sami spaljivali. Izdajnike vladajue klike RH na sve naine ulaguju se novim "unijama" kojima je Slobodna Hrvatska kroz povijest bila trn u oku. Vladajuim strukturama je glavni cilj ulazak u EU za koju uzvikuju da nema cijene ulasku Hrvatske u tu uniju. Vladajui se odriu i hrvatskoga imena te se više i ne spominje Hrvate nego samo graane RH.

Nakon Obrambenog rata i smrti ratnog Vrhovnika i predsjednika dr. Franje Tumana, uz pomo raznih "Montgomeryja" vlasti se dokopaju u RH oni koji se i ne osjeaju Hrvatima. Oni vladaju Hrvatskom samo rasprodajom svega što je znailo i znai opstojnost hrvatskoga naroda u svojoj domovini, kao i zaduivanjima, tako da su Hrvatsku opljakali i pretvorili u kolonijalni patronat. Sve se samo udovoljava unijaškim ciljevima u kojima e ova lijepa zemlja Hrvatska ui na koljenima sa jugokomunistiko etnikim spomencima kao i sa iskienim odlijima onih koji su genocidom uništavali hrvatski narod tijekom Versailleske i Jaltske tvorevine. Hoe li se Hrvati uspjeti odrati na ovim svojim prostorima, kako pisaše Miroslav Krlea?     
Mate avar, Zagreb
 
IZRAZI SUUTI PROF. IVI LIVLJANIU!
Petak, 09 Srpanj 2010
 Danas 8. srpnja stigla nam je obavijest da je supruga prof. Ive Livljania gospoa Nada traginom smru preminula. Mi svi koji smo robovali sa prof. Ivom Livljaniem duboko smo potreseni jer dobro znamo o kakvoj Hrvatici se radilo, koja je svoga supruga revno pratila pri svim nastupima, a posebice u vrijeme dok je prof. Livljani predstavljao Republiku Hrvatsku u Vatikanu i kasnije ileu. Biografija pokojne gospoe Livljani kao supruge je dovoljno poznata po svome muu koji je svojim asnim hrvatskim domoljubljem bio jedan od najomiljenijih grgurskih robijaša. Nije bilo u grgurskome logoru niti jednoga robijaša koji mladoga studenta Ivu Livljania nije osjeao kao svoga roenoga brata. Ivo je za sve uvijek imao ohrabrujuu prijateljsku rije. Kao da se ve onda znalo da e poslije lijepih godina upravo ovaj mladi iz Zadra biti prvi ambasador (poklisar) u Vatikanu kod Svetoga Oca Pape, gdje ga je dostojno pratila i njegova supruga Nada, koji su nas Hrvate tako sjajno predstavljali. Ovaj brani par bili su prvi slubeni predstavnici kod Pape poslije toliko stoljea hrvatske podinjenosti. A tako je bilo i u ileu sve dok nije došlo do povratka bivših jugokomunista na vlast u R. Hrvatskoj. Meu lanovima Savjeta Slobodne Hrvatske ima više robijaša s Grgura kao i iz drugih robijaških logora koji dobro znaju prof. Ivu Livljania kao svoga lana HDPZ-a, kao i drugih politikih nazonosti gdje se esto nalazio ovaj ugledni brani par a i kroz njihovu kerku poznatu umjetnicu. Zato prof. Ivi Livljaniu i njegovoj kerki kao i široj obitelji i rodbini izraavamo našu bol za gospoom Nadom kroz najveu suut sa uvjerenjem da e prof. Ivo Livljani opstati i dalje mladenaki hrvatski katoliki hrabar jer svi smo mi stvoreni da jednom budemo pozvani u Kristovu vjenost. Nadamo se da e neki od lanova Savjeta Slobodne Hrvatske biti nazoni pokopu gospoe Nade Livljani u petak, 9. srpnja, na mjesnom groblju u Zadru! Neka joj bude sveta i blagoslovljena hrvatska gruda koju je sa svojim muem Ivom tako dostojno zastupala kod Svetoga Oca Ivana Pavla Drugoga!


Zagreb, 8. srpnja 2010. godine.

Za Savjet Slobodne Hrvatske, Mate avar

Izraze iskrene suuti obitelji Livljani upuuju i lanovi Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
PORTAL S PREKO 1.600 FOTOGRAFIJA S PETOG HRVATSKOG RTVOSLOVNOG KONGRESA ZAGREB - VOIN
Ponedjeljak, 28 Lipanj 2010

LINK ZA PORTAL gosp. eljka Jovanovi - fotografa i informatiara... s preko 1.600 fotografija sa V Hrvatskog rtvoslovnog društva koji se je odrao od 18. do 19. lipnja 2010. g. u The Westin Zagreb Hotelu i 20. lipnja 2010. g. u Voinu.

http://cid-50b3f23e9e582c82.photos.live.com/browse.aspx/H%c5%bdD/PETI%20HRVATSKI%20%c5%bdRTVOSLOVNI%20KONGRES-%c5%bdRTVA%20ZNAK%20VREMENA

 
RAD UDRUGE BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA ZAGREBAKOG ELEKTRINOG TRAMVAJA
Srijeda, 07 Srpanj 2010
 Udruga branitelja iz domovinskog rata Zagrebakog elektrinog tramvaja
Zagreb, Ozaljska 105       
tel: 01/365 1844, fax: 01/365 1493
e-mail:
Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript





UBZET je osnovana krajem 2006. godine sa sjedištem u Zagrebu, kada je odrana i osnivaka skupština.
Udruga je osnovana u cilju promicanja i zaštite interesa radnika ZET-a branitelja, ideja i ciljeva Domovinskog rata, okupljanja i druenja branitelja i srodnih Udruga proizašlih iz  Domovinskog rata, i rješavanja njihovih problema, a sve u skladu s Zakonom.

Djelatnosti Udruge su:

·         iznalaenje rješenja za poboljšanje radnih, zdravstvenih i socijalnih uvjeta svojih lanova i njihovih obitelji,

·         pomo lanovima preko strunih slubi Zagrebakog Holdinga – Podrunice ZET, Grada Zagreba i Republike Hrvatske,

·         suradnja s odgovarajuim ustanovama Grada Zagreba i Republike Hrvatske radi ostvarivanja  potreba i interesa lanova,

·         pomo obiteljima poginulih i nestalih branitelja koji su bili zaposleni u ZET-u,

·         zastupanje  interesa lanova unutar Zagrebakog holdinga – Podrunice ZET-a,

·         obiljeavanja dana Udruge,

·         ouvanje identiteta i tradicije branitelja i zaštita njihova statusa.

Udruga djeluje na podruju grada Zagreba i Zagrebake upanije.

Udruga ima svoj dan koji se obiljeava 5. prosinca.

Predsjednik Udruge je Tomislav Fuek, ing.

Udruga broji blizu 800 lanova.

Udruga je lanica Zajednice udruga Zagrebakog holdinga, te aktivno sudjeluje u radu zajednice.

U prosincu 2006. godine u krugu ZET-a, na inicijativu Udruge, otkrivena je spomen ploa sa imenima poginulih i nestalih branitelja – radnika ZET-a. Na taj dan se tradicionalno pozivaju lanovi obitelji poginulih i nestalih zetovaca, te se zajedniki odaje poast poginulima i nestalima.

Udruga je do sada za svoje lanove omoguila sportsku rekreaciju kroz mnoštvo sportova: plivanje, tenis, kuglanje, streljaštvo, mali nogomet a posebno se izdvaja rekreacija u teretanama. Udruga je u više navrata organizirala za lanstvo, turnire u kuglanju, malom nogometu i streljaštvu. Svake godine organiziraju se posjeti spomen obiljejima iz domovinskog rata na podruju cijele Hrvatske.

Opirnije...
 
OTKRIVENA TAJNA ZUBIA JAME - IVICA MARKOVI
Nedjelja, 04 Srpanj 2010

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/108167/Default.aspx

02.07.2010. | 20:27

Splianin nakon 68 godina uporne potrage pronašao majine posmrtne ostatke


OTKRIVENA TAJNA ZUBIA JAME


Petar Tomaš: Napokon u majku pokopati dostojanstveno


Mjesto podno Mosora gdje su pronaeni ostaci ubijene Ivke

Miješaju mi se  osjeaji tuge i radosti. Radostan sam jer sam pronašao majine posmrtne ostatke, a tuan jer je imala tako grozan završetak ivota, kae primjetno potreseni Petar Tomaš

piše ivica markovi

 Nakon 68 godina potrage za posmrtnim ostacima svoje majke Ivke Tomaš (Markovinke), njezinu sinu, 82-godišnjem Petru Tomašu, napokon je pao veliki kamen sa srca.

Naime, posmrtni ostaci njegove majke, koju su 12. rujna 1942. godine tijekom noi, iz Jesenica pokraj Splita, partizani iz Mosorskog odreda odveli na nepoznatu lokaciju i ubili, pronaeni su u Zubia jami, na Mosoru, na predjelu Kuinski dolac. 

Miješaju mi se osjeaji tuge i radosti. Radostan sam jer sam napokon pronašao majine posmrtne ostatke, a tuan sam jer je imala tako grozan završetak ivota. Napokon u moi majku dostojanstveno pokopati u našu obiteljsku grobnicu u Jesenicama. Još moram nai posmrtne ostatke svoga oca, kojega su takoer odveli partizani iz Mosorskog odreda u nepoznatom smjeru − kazuje primjetno potreseni Petar Tomaš dok s njim razgovaramo u njegovu stanu u Tolstojevoj ulici.

Sudjelovali i speleolozi

Petru Tomašu juer je vijest da je uz pomo DNA analize utvreno da se u Zubia jami nalaze i posmrtni ostaci njegove majke, javio dr. Antonio Alujevi, poznati splitski sudski vještak patolog, koji je obavio ekshumaciju.

− Krv za DNA analizu dao sam dr. Alujeviu prije mjesec dana, i uz pomo te krvi sada je utvreno mjesto smrti moje majke Ivke i pronaeni su njezini posmrtni ostaci. Majku sam zadnji put vidio nekoliko dana prije nego što su je partizani odveli i ubili, kada me je odvela u Zagreb kod jedne gospoe, gdje sam nastavio gimnazijsko obrazovanje. Kad se 12. rujna te 1942. vratila iz Zagreba, odmah su je partizani odveli i ubili. Iza sebe je ostavila supruga Ivana, mene, moje sestre Baricu, Palmu, mlaeg brata Stipu i najmlau, jednogodišnju sestru Emiliju − kazuje Petar Tomaš.

Za majinu sudbinu nije znao nekoliko mjeseci, jer je izgubio svaki kontakt s obitelji, a prve informacije o majci dobio je poetkom 1943. od Marija Pešia iz Omiša, s kojim je bio na školovanju u tadašnjim Sremskim Karlovcima. Peši je za sudbinu Ivke Tomaš doznao od svojih roditelja.

− Nisam vjerovao, sve je bilo rekla-kazala. Postojala je sumnja da mi je majka imala takvu sudbinu, ali nitko mi te informacije nije mogao potvrditi. Istinu sam doznao kad sam za Boi 1943. došao u posjet obitelji u Jesenice. No, tu nije stala tragedija moje obitelji. Naime, nakon što sam se vratio s boinih blagdana, oko 2. veljae 1944. doznao sam da su mi partizani odveli i oca Ivana i ubili ga − kazuje Petar Tomaš.

 Ekshumirani dijelovi tijela i predmeti Ivke Tomaš, koju su
partizani ubili 12. rujna 1942. godine na predjelu Kuinski dolac











Nakon ratnih godina koje je proveo u Zagrebu, Sremskim Karlovcima (gdje se školovao) i nakon što je preivio strahote Bleiburga, Petar Tomaš vratio se u Jesenice, svojoj brai i sestrama.

− Nakon mojeg dolaska kui, mi braa i sestre odmah smo poeli traiti posmrtne ostatke roditelja i ta je potraga trajala do juer. Sami smo ih traili po mosorskim jamama, sto puta su nas htjeli onemoguiti da naemo naše najmilije, no u tome nisu uspjeli. Dobivali smo podatke od raznih ljudi koji su znali nešto o sudbini mojih roditelja, no sve do pojavljivanja dr. Antonija Alujevia nismo uspjeli nai majku. Interesantno je da je na vaenju ovih kostiju iz Zubia jame radio moj unuk Domagoj Lauši iz Gorske slube spašavanja i Speleološke udruge “Špiljar“. Javio sam cijeloj obitelji, svim mojim sestrama, da smo pronašli majine posmrtne ostatke. Miješaju nam se tuga i radost. Naalost, brat Stipe preminuo je i nije doekao da dozna sudbinu naše majke. Moram se uti i s obitelji Šare iz Jesenica, iji su lanovi nestali iste noi kad i moja majka. Moda su i oni baeni u ovu jamu, pa nau i njihove posmrtne ostatke. Vidjet emo, ako su i Šarini u ovoj jami, moda ih zajedno i pokopamo. Zajedno su odvedeni u smrt, zajedno su ubijeni, zajedno im se 68 godina nije znao grob, pa bi bio red da zajedno i poivaju u miru − zakljuuje Petar Tomaš.

‘Sat povijesti’

− Kao prosvjetni radnik, radio sam u školi u rnovnici. Tamo sam 1962. godine ispitivao povijest jednog postarijeg muškarca koji nije na vrijeme završio školu. To sam ispitivanje povijesti iskoristio kako bih ga pitao o Mosorskom partizanskom odredu i o akcijama koje su provodili na podruju oko Splita. On mi je sve rekao, ak mi je rekao i za akciju kad su partizani odveli moju majku − kazuje Tomaš.

Nije bila ‘na liniji’

− Moja majka Ivka Tomaš po zanimanju je bila primalja i bila je vrlo pobona ena. U Jesenicama su je svi poštovali, imala je veliki autoritet i spasila je mnoge ivote. No, nije bila na partijskoj liniji. Zbog toga su je odveli i ubili − kae Tomaš.

Još rtava


Ekshumacija je obavljena na dubini od 30-ak metara. Radi se o koštanim ostacima 15 osoba, od kojih su tri ene. Na ekshumaciji je bio i Stanko Grbavac, istrani sudac upanijskog suda u Splitu.
 
OTVORENO PISMO - KOMU DA GRAANIN PRIJAVI MASOVNU GROBNICU USRED GLAVNOG GRADA RH
Petak, 02 Srpanj 2010
Poštovani gospodine Predsjednie Republike Hrvatske,
Poštovani gospodine Predsjednie Hrvatskog sabora,
Poštovana gospoo Predsjednice Vlade Republike Hrvatske,
Poštovani gospodine Ministre unutarnjih poslova,
Poštovani gospodine Ministre pravosua (i odnedavno izabrani pomonie glavnog tajnika UN-a za ljudska prava),
Poštovani gospodine Glavni dravni odvjetnie,
Poštovani gospodine Gradonaelnie grada Zagreba,
Poštovani primatelji ovoga dopisa,

Komu da prijavim ubojstvo osamnaest osoba u gradu Zagrebu?

Svjedok likvidacije i oevidac ukopa povjerio mi je tajnu o ubojstvu sedamnaest zarobljenih vojnika i jednog dvanaestogodišnjeg djeaka, u Zagrebu u svibnju 1945. godine. Precizno (u metar kvadratni!) poznata mi je lokacija masovne grobnice u koju su ukopana tijela ubijenih. Ta grobnica nije prijavljena, nije nigdje navedena, pa nijedna od nadlenih dravnih institucija za nju i ne zna.

Komu da graanin prijavi masovnu grobnicu usred glavnoga grada Republike Hrvatske?

U proteklih nekoliko godina kao predstavnik nevladine udruge temeljem vjerodostojnih iskaza svjedoka  prijavio sam nadlenim institucijama više masovnih grobnica i više dogaaja ubojstava iz perioda Drugoga svjetskoga rata i neposredno nakon njega. Dostavio sam im kopije dokumenata kao i iskaze ivuih svjedoka s jasnim i preciznim lokacijama moguih masovnih grobnica i likvidacija. Svjedoenja su bila takve naravi da je bilo mogue trenutno pristupiti istranim postupcima i, što je kljuno, sondiranjima terena i iskapanjima.
 Ali “nadlene institucije” nisu ni u jednom sluaju uinile išta bitno. One su, zapravo, inile sve da se ništa bitno ne pokrene.

Ispunjavajui svoju graansku dunost, u dobroj vjeri i savjesno, pisao sam tadašnjem predsjedniku RH, predsjedniku Hrvatskog sabora, predsjedniku Vlade RH, ministrici pravosua, ministru unutarnjih poslova, glavnom dravnom odvjetniku, gradonaelniku grada Zagreba i mnogim drugim “nadlenim institucijama” od kojih niti jedna nije poduzela ništa konkretno o sasvim konkretno prijavljenim predmetima.

Zato vas sada javno pitam: kojim to institucijama hrvatski graanin treba prijaviti ratni zloin (koji ne zastarijeva, valjda, ni za rtve Hrvate) u Republici Hrvatskoj? Koje su to nama graanima nepoznate institucije jae od svih dravnih institucija zajedno kada se svjedoci moraju javljati nevladinim udrugama, jer nemaju nikakvo povjerenje u “nadlene institucije”, dapae, upravo se njih – boje!!! Dvadeset godina nakon uspostave samostalne (?) i slobodne (?) hrvatske (?) drave, svjedoci zloina starih šezdeset i pet godina boje se “nadlenih institucija” te drave!!! Plaše se nekih “slubi” koje su, kau, još uvijek pozadinski gospodari naših ivota. A kao dokaz navode upravo to da se nikakvom prijavom ništa ne moe postii, negoli još samo sebi samome zagorati ivot.

Komu dakle u ovoj dravi prijaviti masovnu grobnicu da bi oni koji su u nju baeni bili uope priznati kao rtve, ukljuujui i dvanaestogodišnjeg djeaka koji se “greškom” našao uz “krivih” sedamnaest hrvatskih vojnika?

Ima li u Hrvatskoj ikoga tamo negdje gore tko slui ovomu narodu bez dvostrukih mjerila?

Ima li u ovom narodu još koga tko se ne plaši “nadlenih institucija” i njihovih “paradravnih organa“?

Ima li u ovom narodu još koga tko se ne plaši medijskog prijezira prema svakom tko se ne uklapa u zadane standarde politike poeljnosti koja je do neprepoznatljivosti umrtvila jedan ne tako davno ponosan narod?

Ako postoji još netko u ovoj dravi (pa i meu gore spomenutima) tko ivot i rtvu dvanaestogodišnjeg djeaka smatra veom vrjednotom od sveukupne diplomatske dvolinosti “nadlenih institucija” zajedno, neka mi se javi.

“Nasilno”, “ilegalno” i “izvaninstitucionalno” (jer su i rtve ubijene nasilno, ilegalno i toboe izvaninstitucionalno, a zatim danas institucionalno namjerno zanemarene) posjetit emo u prisustvu svjedoka, a zatim i otkopati prvu masovnu grobnicu u gradu Zagrebu.

rtve su to zasluile, ak i kada ivi nisu!

U Zagrebu, 7. svibnja 2010.

Ivica Relkovi, preivjeli logoraš srpskih koncentracijskih logora iz vremena Domovinskoga rata
  

Napomena: Potpisnik je kao predsjednik Hrvatskog odgovornog društva pokrenuo projekt “Edukacijska udruga 1481” te prikupio niz autentinih iskaza svjedoka, proslijedio ih nadlenim dravnim institucijama i prijavio lokacije više masovnih grobnica u gradu Zagrebu, nakon ega nije ozbiljnije proveden niti jedan postupak. Trenutano je predsjednik nedavno osnovane Obiteljske stranke. 
Kontakt: Hrvatsko odgovorno društvo, Zagrebaka cesta 190, Zagreb; mob: 098/355-277, Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript
 
U KOTORIBI, U MEIMURJU, NA DAN DRAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE - FRANJO TALAN
Srijeda, 30 Lipanj 2010
Sjeanje na poginule i stradale upljane i rtve grobišta Leš 

U petak, 25. lipnja 2010. godine, na Dan dravnosti Republike Hrvatske odrana je u Kotoribi, u istoimenoj upi i opini donjeg Meimurja sjeanje na rtve grobišta Leš, a komemoracija je zapoela misom koju je za Domovinu, za poginule i stradale u ratnim sukobima, kao i za rtve ubijene u predratnim i poratnim progonima i likvidacijama vlasti u Kotoribi sluio vl Marinko Prstec.

Poginuli, ubijeni i nestali itelji upe Kotoriba
 Misa zadušnica sluena je u upnoj crkvi Sedam alosti blaene djevice Marije i Svetog Kria Misi, a nakon mise, Snjeana Filipaši proitala je imena kotoripskih rtava. Gospoi Snjeani andari su ubili djeda Josipa Škodu, ovjek je zakasnio na „brod“, odnosno skelu koja je preko Mure povezivala Maarsku i Hrvatsku, zagazio je u vodu Mure i pješke došao na obalu u Meimurje. Srpski andari svezali su ga i nemilosrdno ubili, a u maarskoj vojsci za vrijeme rata 1941-45, stradao je i ujak, Marko Škoda, koji se nije vratio iz rata.

Dakle
Poginuli nakon prvog svjetskog rata su Škoda Josip (Kuharov, ubijen od srpskih graniara 1933.) i Vojvoda Martin (Harev). Poginuli tijekom drugog svjetskog rata i poraa:
imešija Stjepan, Dobranjski Franjo, Doleni Andrija, Doleni, Ljudevit, Doleni Matija, Dr. Katarina Vojvoda, Fundak Antun, (Furmegov), Habuš Rudi, Horvati Vinko, Keak Antun, Klepec Valent, Krek Viktor, Legin Emerik, Legin Mirko (Špoljarov), Ludaš Ladislav (Gregurec), Marka Andrija (Zrutina), Marka Nikola, Matoš Ignac, Matotek Filip, Matotek Nikola, Matulic Josip, Mikulan Matija, Na Vjekoslav, Radmani uro, Rajher Zlatko, Sabol uro, Sabol Karlo (Miškicev), Sabol Ladislav (Štefinov), Saboli Stjepan, Siladi Ivan, Siladi Ljudevit, Sovi Dragutin, Spahija Vinko, Srša Aleksandar, Stojko Pišta, Škoda Ljudevit, Škoda Marko (Kuharov), Škoda Matija, Špoljari Ivan, Štefko Ivan (Lesnarov), Vrai uro, Vrai Vinko, Vugrini Mirko, Vugrini Nikola, a u Domovinskom ratu poginuo je Maretko Boidar. Nakon toga je Ozana Matoš uenica Osnovne škole Kotoriba, obuena u kotoripsku narodnu nošnju recitirala stihove pjesme Mlada Hrvatica, autora ure Klaria.

Odavanju poasti rtvama Kotoribe i grobišta Leš došli predstavnici Udruga  

Komemoraciji i misi zadušnici prisustvovala je i rodbina stradalih, a tu su bila i izaslanstva brojnih udruga, od organizatora Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava i Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma, lanova udruge Hrvatski domobran ogranak Varadinske Toplice i akovec, predstavnici Matice Hrvatske ogranak akovec, bio predsjednik prof. dr. Stjepan Hranjec, motoristi lanovi Moto kluba Veterani akovec, predstavnici Hrvatskog rtvoslovnog društva, Graanske inicijative Krug za trg, Hrvatskog informativnog centra i mnogi drugi. Pod misom je uz pratnju na orguljama Damira Kadije, orguljaša upe i kod spomen kria pjevao zbor upe Kotoriba. Na poetku izvedena je Lijepa naša, a Pjesmom Boe uvaj Hrvatsku kod kria završeno je sjeanje na stradale.

Nakon mise sudionici komemoracije uputili su se do spomen kria koji je postavljen uz prugu, nedaleko jama grobišta Leš, lanjske godine 12. srpnja, a blagoslov spomen obiljeja i misu tom je prigodom sluio vl Ljuban Škraba, kotoripski upnik koji se sada nalazi na lijeenju. Oblano vrijeme nagoviještalo je kišu, a brojni komarci nisu omeli okupljene u molitvi i odavanju poasti rtvama, kao ni kiša koja je poela padati.

Kod spomen kria vijenac su poloili lanovi Društva, a svijee su zapalila izaslanstva udruga i obitelji stradalih. Tu je u ime organizatora prisutne pozdravio Josip Kolari, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma, a sjeanju na rtve Kotoribe prisustvovali su i preivjeli sudionici krinog puta iz Kotoribe Mijo Golubi (97) i nešto mlai Franjo Na (84). O stradanjima itelja Sjeverne Hrvatske iz Varadinske i Meimurske upanije govorio je Franjo Talan, koji je rekao:        
Opirnije...
 
JADOVNO I ARANOVA JAMA: O RTVAMA BEZ PIJETETA - SREKO BOIEVI
Ponedjeljak, 28 Lipanj 2010
JADOVNO I ŠARANOVA JAMA: O RTVAMA BEZ PIJETETA

etvrtak, 23. srpnja 2009. | itanja: 662

 Zagreb, 23. srpnja 2009. (Sreko Boievi / Politiki zatvorenik) – Sredinom lipnja ove godine, u popodnevnim smo satima imali priliku uti i vidjeti – prvo, na Novoj TV, a zatim i u veernjem Dnevniku prvog programa HTV-a, izlaganje »predsjednika-graanina« Stjepana Mesia pred otvorom Šaranove jame u blizini Jadovna na Velebitu. Moram priznati, kad sam to sve uo i vidio, bio sam zaista neugodno iznenaen! Prvo što mi se tog trenutka nametnulo kao pitanje bilo je: kako i zašto je od oko stotinu i više meni znanih jama-grobnica diljem krša Hrvatske, odabrana sada baš ova na Velebitu, zašto su nazoili samo oni koje smo vidjeli, a ne i neki drugi, i zašto su ponovno iznesene poluistine i netonosti o još jednoj nedovoljno istraenoj ljudskoj tragediji i uinjenim zloinima u ovom dijelu Hrvatske? >

Kada sam prije nekoliko desetljea prvi put dolazio do Šaranove jame, cesta je bila makadamska. Sada je naš predsjednik dolazio od Trnovca u Likom polju asfaltiranom cestom i, pješaei nešto više od dvadesetak metara od ceste, došao je do ograenog otvora ove jame. Je li bio i u samom Jadovnu, na mjestu gdje je nekad bio ustaški logor, nisam vidio iz TV-priloga.

Svakako me zanima, je li mu netko od savjetnika ili »organizatora« prikazanog »happeninga« kazao da su tim nekad makadamskim putem, samo etiri godina kasnije, 1945., do jame dolazili i kamioni iz Gospia, koje su vozili partizanski borci? Prema onome što sam uo – oito nisu! Dakle, nisu u jami samo rtve ustaša, nego i rtve partizana! Dok su 1941. egzekutori bili ustaše, 1945. to su bili partizani ili njegovi »antifašisti« s trorogom kapom, na kojoj je bila crvena petokraka zvijezda!

Koliko sam razumio, predsjednik je uz jamu sada bio radi dogaaja iz 1941. te se zgraao nad dogaanjem iz tog doba… Partizanske rtve nije spominjao. Nazoni povjesniar dr. Ivo Goldstein je, vjerujem, sigurno bio u prigodi (još jednom) proitati podatke iz literature skopane s logorom Jadovno. Da je to uinio, tada bi i njegov komentar bio sadrajniji i toniji nego što je bio predsjednikov. Vjerujem da nije zaboravio ni svoju izjavu iz 1990. da je na Jadovnu završio ivot i njegov djeda, uz niz drugih idova. Saborski zastupnik Milorad Pupovac mogao se je takoer zainteresirati za injenice koje su poznate pripadnicima srpske manjine u Liko-senjskoj upaniji, pa bi bio blie istini o dogaajima u Gospiu i one kasnije, 1945. godine! Ne znam na koje se speleologe pozivala splitska etnologinja dr. Vesna ulinovi-Konstantinovi, kad je ustvrdila da je debljina kostiju ubaenih rtava ak 5 metara, a ne ona koju je još 1962. utvrdio speleolog Tihomir Pajali u »Našim planinama«: 1,5 metar.

Vjerujem da je netko od organizatora ovog »druenja«, ako mu je bilo do istine, mogao angairati jednog od suvremenih speleologa, da »izvidi« stanje na samome dnu jame i da vidi s koliko su sada smea prekrivene kosti nevinih rtava u ovoj jami-grobnici? U reportai o Jadovnu kamera nije prikazala ni kako danas izgleda to mjesto ustaškog logora iz 1941. i postoji li tamo ploa kao spomen na ljudske rtve?
itajui napisani tekst, predsjednik Mesi je iznio zauujuu konstataciju da se ovdje dogodio prvi holokaust u Europi. To, na alost, nije jedina njegova neprimjerena izjava, a sigurno nije ni zadnja kojom e usreit svoj narod. Nakon što su prikazani kadrovi i puštene izjave spomenutih uzvanika, uslijedio je na prvi pogled neoekivani prizor razdraganih povika i pjevanja s bocama i ašama rakije i vina, u rukama skupine razdraganih plesaa, odnosno prikaz pravoga »derneka«.

Nisam mogao povjerovati, da se to dogaa uz jednu otvorenu grobnicu nad ostatcima rtava davno uinjenog zloina!


Zar nitko od nazonih tzv. antifašista ili samih organizatora uz ovo »visoko« dravno izaslanstvo nije osjetio potrebu za nunim poštovanjem ili pijetetom prema umrlima, nunost dostojanstva na tome grobnom mjestu? Da sam uo zbor ili orkestar s nekom alobnom arijom i vidio zapaljene svijee, uz vijence i naklon u poast umrlima, shvatio bih da je to pravi i ispravan nain na koji se sa zloinom ophodi ovjek dvadeset-prvog stoljea, koji iskreno ne priziva mrnju i osvetu, jer zaista eli da se slini zloini ne dogode više nikada nigdje, a napose ne na našim hrvatskim prostorima. Objašnjenje za ovo »dogaanje naroda« ve idui dan je ponudio don ivko Kusti u kolumni jednoga dnevnog lista, komentirajui kad se zbio prvi holokaust u nas. Bila je to pouka graaninu-predsjedniku i svima ostalima, u nepreglednome moru lai koje se svaki dan valja s jedne i s druge strane, kako se komu prohtije ili zatreba...

Opirnije...
 
«« Poetak « Prethodna 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 Sljedea » Kraj »»

Stranice 1021 - 1050 od 1223
 
Top! Top!