www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > Naslovnica
Nedjelja, 21 Srpanj 2019
 
 
Naslovnica
USKRSNE ESTITIKE
etvrtak, 28 Oujak 2013




Neka u Vaš dom ue uskrsli Isus i blagoslovi Vas i Vašu obitelj!
Sretan Uskrs!

Branka i Zvonimir Šeparovi





lanovima i prijateljima Hrvatskog rtvoslovnog društva elim sretan Uskrs!

Jadranka Lui, tajnica HD-a



Sretan i blagoslovljen Uskrs - eli Vam Branko auga




Sretan Uskrs eli Vam Marijan Pinhak












Vesele Uskrsne praznike - eli Vam Marija i elimir Kuatko






Ja sam Uskrsnue, Pobjednik, Put, Istina i ivot...

Sretan                Uskrs!


Vrlo poštovanim i dragim prijateljima, znancima, svim hrvatskim braniteljima i zaslunicima na bilo koji nain za hrvatski narod i hrvatsku domovinu, hrvatskim obiteljima, Hrvaticama i Hrvatima, u domovini i posebno izvan domovine, ljubav, mir, radost, zdravlje i svako dobro od Uskrslog Spasitelja!

Svima dragim ljudima do kojih e doi ove moje rijei, u ime Hrvatskoga pokreta za ivot i obitelj, u moje osobno ime i u ime moje obitelji od srca elim Sretan i blagoslovljen Uskrs kao i nadom ispunjen cijeli ivot, s najveom eljom i molitvom da nam svima Uskrsli Spasitelj bude radost, snaga, utjeha i nada u pobjedu dobra nad zlom, u osobnom ivotu, kao i u budunosti naše domovine, a najviše svima onima koji su iz bilo kojeg razloga u nevolji ili alosti.

Posebno neka bude na pomoi svim našim hrabrim braniteljima i generalima, koji umjesto zahvalnosti, asti i slave, trpe nepravdu i poniavanje po zatvorima Haaga, Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Beograda i bilo gdje u svijetu, da kao i do sada dostojanstveno izdre dok njih i njihove obitelji sunce pravde ne obasja, kao što je, na našu veliku radost i zahvalnost Bogu i poštenim sucima, 16. studenog 2012. obasjalo u Haagu naše hrabre i asne generale Antu Gotovinu i Mladena Markaa.

Neka nam svima Uskrsli Spasitelj, po zagovoru Svete Majke, blaenog kardinala Alojzija Stepinca, blagopokojnog kardinala Franje Kuharia, kao i svih naših svetih muenika, pomogne da, i pored svih nevolja koje su nas zadesile, sauvamo, te duhovno, moralno, politiki i gospodarski obnovimo svoju dravu, Republiku Hrvatsku, kao i cijelu hrvatsku domovinu, za sretan, ponosan, blagoslovljen i nadom ispunjen ivot svih nas i naših potomaka u budunosti!

Boji blagoslov uvijek bio sa svima nama i svim ljudima dobre volje!

S najveim poštovanjem, molitvom i ljubavlju u Uskrslom Spasitelju

dr. Ruica avar, predsjednica Hrvatskog pokreta za ivot i obitelj


*Felix Alleluja!*

"Nolite expavescere! Iesum quaeritis Nazarenum crucifixum.
Surrexit, non est hic; ecce locus, ubi posuerunt eum.
Sed ite, dicite discipulis eius et Petro: Praecedit vos in Galilaeam.
Ibi eum videbitis, sicut dixit vobis."

Marc. 16, 6-7

Sretan Uskrs prijateljima
Zvonimir Zori s obitelji,
Zmaj od Plitvikih jezera







Poštovani i dragi moji,

Vama i svim Vašim dragima estitam sretan Uskrs ispunjen radošu Uskrslog Spasitelja i svakim Njegovim blagoslovom za sve nas osobno i za preporod našega naroda i Domovine Hrvatske!

Najsrdanije Vas s poštovanjem pozdravlja,

Vaš
eljko Tomaševi






Blagoslovljen, vjerom, ufanjem i ljubavlju ispunjen, supasijski/supatniki Uskrs, uz priloenu postaju Krieva puta Mire Lien Krmpoti, od srdca Vam eli, Vaš

Mile Pešorda



Poruka gospodinu Mili Pešordi,

u trenutcima kada se ovjek suoi sa brigom o svome zdravlju, kada ništa nije jednostavno, od srca elimo gosp. Mili sretan oporavak i povratak iz bolnice. 

Sretan Uskrs Vama i vašoj cijenjenoj obitelji eli predsjedništvo Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
GLASILO VICEPOSTULATURE "STOPAMA POBIJENIH"
Petak, 29 Oujak 2013

VICEPOSTULATURA

Postupak mueništva »Fra Leo Petrovi i 65 subrae«
Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg; tel.: (039) 700-325; faks: (039) 700-326;
Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript ; www.pobijeni.info
IB: 4227318660009; UniCredit Bank d.d. Mostar, poslovnica Ljubuški:
Hercegovaka franjevaka provincija Uznesenja BDM – Vicepostulatura
iro-raun (BiH): 3381602276649744; devizni raun (inozemstvo): IBAN:
BA393381604876650839; SWIFT: UNCRBA22

Široki Brijeg, 28. oujka 2013. (Vicepostulatura) – U Drugom svjetskom ratu i porau komunisti su ubili 66 hercegovakih franjevaca. Ubili su tada i na stotine tisua lanova vjernog puka Bojeg.

O svemu ovome od 2008. redovno piše »Stopama pobijenih«, glasilo Vicepostulature postupka mueništva »Fra Leo Petrovi i 65 subrae«. Izlazi svakih 6 mjeseci. Do sada je tiskano 10 brojeva. Glavni i odgovorni urednik je fra Miljenko Stoji, vicepostulator. Sjedište glasila je na Širokom Brijegu u franjevakom samostanu, a o svemu se poblie moe upoznati preko portala pobijeni.info.

U zadnje vrijeme glasilo »Stopama pobijenih« po prvi put se pojavilo na kioscima u Herceg Bosni, BiH. Na taj nain poveala se mogunost lakšeg dolaska meu mogue itatelje. Hvala svima onima koji su za ovo zasluni te koji ga itaju i pomau, kao što pomau i rad Vicepostulature.


 
KAROLU S LJUBAVLJU
Utorak, 26 Oujak 2013


'Karolu s ljubavlju
' naziv je veeri sjeanja koja e se, u povodu 8. obljetnice smrti pape Ivana Pavla II, odrati u utorak, 2. travnja u dvorani 'Vijenac' Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, Kaptol 29 a s poetkom u 19 sati.

Svoje sudjelovanje potvrdili su Dragan Despot, Stjepan Lice, fra Serafin Sabol, mons. Antun Sente ml.

U glazbenom dijelu nastupit e Zbor upe Sv. Nikole Tavelia iz zagrebake Kustošije, edo Antoli i zbor mladih 'Hrid', vokalni sastav 'Wisla' te klapa Bistrica.

Nazoni dogaaju bit e i lanovi zajednice Poljaka u Hrvatskoj.

'Rije koja povezuje Hrvatsku s blagopokojnim Papom svakako je rije 'hvala!" (kardinal Josip Bozani)

Domagoj Peji
 
JUNACI DOMOVINSKOG RATA
Utorak, 26 Oujak 2013

DA SE NE ZABORAVI!

Goran Kliški
(roen  1969.) bio je hrvatski branitelj tijekom Domovinskog rata i zapovjednik jedinice diverzantske postrojbe 4. gardijske brigade Oruanih snaga Republike Hrvatske.



Bio je vrhunski ratnik izvia-diverzant splitske 4.brigade. Poginuo je 1992.
godine pokušavajui izvui ranjenog suborca Ivicu Vucu usred estoke neprijateljske topnike paljbe na Bistrini kod Stona.



In memoriam
Goran Kliški i Ivica Vuco


24.3.1992 – 24.3.2013.

Bistrina modro zbori.
U sunanu jutru se kupa.
Vrime je stalo
U ognju krvava dana.
Zamukle trave,
Rii u grlu
Tice u letu
Kapljice kiše
Nestašni vali.
Skrilo se sunce
Nestade misec.
Zamrzlo more krvi,
Jauk! Muk! Vapaj!
Krik! i suze
O! ivoti!
Mladost, junaštvo, dobrota
Poštenje i ljubav
Prkose, ive
Na vjenoj strai
Na Bistrini pod boron
I zastavon
U kamenu pleteru
Imena
Goran i Ivica.
Braa, junaci.
U srcu uvik ivi.

Ana Anka Zver
Fotografije: Damir Borovak

 
PREDSTAVLJENI KANDIDATI ZA EUROPSKI PARLAMENT
Ponedjeljak, 25 Oujak 2013
Pod sloganom „Snaga europske Hrvatske“ u Novinarskom domu predstavljeni su kandidati za Europski parlament koalicije HDZ-a. HSP-a dr. Ante Starevi i BUZ-a. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko izrazio je ponos što e se ulaskom Hrvatske u Europsku uniju dovršiti Tumanov san o Hrvatskoj kao punopravnoj lanici Europske unije. Kazao je kako nije vano što je datum ulaska Hrvatske pod mandatom ove Vlade, jer HDZ je poeo i završio pregovore s Europskom unijom. „Mi smo poeli i završili pregovore s Europskom unijom, uveli Hrvatsku u NATO, oslobodili i obranili te stvorili dravu“, istaknuo je Karamarko.

Govorei o kanatima za Europski parlament, Karamarko je kazao kako oni predstavljaju sve najbolje od stranke. Naglasio je kako kandidate osim strunosti resi domoljublje, koje je uz njihovo iskustvo i znanje jako vano te naglasio kako hrvatski narod dugo eka koaliciju onih koji istinski vole Hrvatsku. „Ovo je autentina Hrvatska i volio bi da takva Hrvatska bude i u Europskoj uniji, jer Europska unija nije neka bezlina struktura.“, kazao je Karamarko.

Karamarko je kazao kako su izbori za Europski parlament izuzetno dobra prilika da HDZ s koalicijskim partnerima dokae svoju snagu te naglasio kako su ovi izbori samo najava HDZ-ove snage za lokalne, a onda poslije i parlamentarnih izbora.

Nositeljica liste Dubravka Šuica kazala je kako pobjedniku koalicijsku listu ine strunjaci koji su se dokazali u svojim profesijama, ljudi s bogatim iskustvom u vanjskoj politici. Naglasila je kako e se zalagati za razvoj svih krajeva i uspješno korištenje europskih fondova posebno naglasivši izgradnju Pelješkog mosta.

Svojim govorima nazonima su se obratili i svi kandidati s liste za Europski parlament: saborski zastupnik i promatra u Europskom parlamentu Andrej Plenkovi, saborski zastupnik Davor Ivo Stier, predsjednik BUZ-a Milivoj Špika, predsjednica HSP-a dr. Ante Starevia Rua Tomaši, Krševan Antun Dujmovi, Zdravko Krmek, eljana Zovko, Zdravka Buši i Ivana Maleti.



Zdravka Buši, mr. informatike i bibliotekarstva
lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva 

Ga Zdravki Buši elimo uspješni ishod na kandidaturnoj listi za Europski parlament.

prof. Zvonimir Šeparovi
Predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
STRADANJE ILOKIH HRVATA TIJEKOM SRPSKOG OSVAJANJA HRVATSKOG PODUNAVLJA
Nedjelja, 24 Oujak 2013
RealAudio         MP3

 Grad Ilok je jedan od etiri grada Vukovarsko-Srijemske upanije. U vrijeme srpskog ratnog osvajanja Hrvatskog Podunavlja 1991., upravno je pripadao opini Vukovar. Svojim poloajem na obroncima Fruške Gore u plodnomu Srijemu, koji se uzdiu nad obalom Dunava, najistoniji je grad Republike Hrvatske.
 
Podruje grada Iloka je poznato po iznimno bogatim povijesnim nalazištima i zaštienoj sakralnoj i drugoj kulturno-povijesnoj baštini. Grad Ilok je sjedište upe Svetog Ivana Kapistrana, koji je u Iloku obavljao svoju apostolsku slubu do preminua 1453. godine. Iloka upa i sveenik Jakob se spominju ve 1332., a 1.700. godine je odlueno da zaštitnik crkve bude Sveti Ivan Kapistran. O vjernikom štovanju ovog apostola Europe i predanju njegovom zagovoru, svjedoe popisi udesa koja su se dogodila na grobu sv. Ivana Kapistrana, koji su ouvani u “Kodeksima”, od kojih je najpoznatiji “Pariški kodeks” iz 1460. godine.
Franjevci u Iloku djeluju ve od 1343., kada je vojvoda Ugrin izgradio današnju crkvu Svetog Ivana Kapistrana koja je bila posveena Majci Bojoj na Nebo uzetoj, a uz nju i današnje zapadno krilo samostana. U tom razdoblju je Ilok bio znaajno središte, u kojemu je 1399. prebivao ak i dubrovaki konzul.
Za vrijeme turskog zauzea Iloka od 1526-1688, franjevci su morali izbjei iz grada. Nakon osloboenja od Turaka, u Ilok su došli franjevci iz Olova. U srednjem vijeku se u Iloku spominje više crkava: upna crkva sv. Petra iji su temelji nalaze u današnjem parku u duljini od 60m i širini od 17.5m, Sv. Jelene, Sv. Ladislava sa bolnicom, Sv. Ane sa samostanom redovnika augustinaca, Sv. Klare sa samostanom sestara klarisa i crkva Sv. Stjepana.
 
Najvei razvoj grada je ostvaren za vrijeme vladanja Nikole Ilokog, koji je bio ban Hrvatske, Slavonije i Mave, vojvoda sedmogradski, a od 1471. i kralj Bosne. Umro je 1477., a pokopan je u ilokoj franjevakoj crkvi, u kojoj je bio i grob Sv. Ivana Kapistrana, ijem tijelu se izgubio trag za vrijeme turske vladavine. uveni „Statut Grada Iloka“ je 1525. potvrdio kralj Ludovik II., a uz Grb grada, likovno ga je opremio najvei svjetski minijaturist Julije Klovi.
 
Hrvatskom gradu Iloku, danas upravno pripadaju tri okolna naselja - Bapska, Mohovo i Šarengrad. Prema popisu stanovništva iz 1991., u Iloku je ivjelo 4.248 Hrvata i 484 Srba, U Bapskoj 1478 Hrvata i 33 Srba, u Mohovu 218 Hrvata i 115 Srba, a u Šarengradu 904 Hrvata i 48 Srba. Sva ova naselja su kao i sam grad Ilok, tijekom srpskog osvajakog razaranja zapoetog 1991., pretrpjela velika razaranja, a njihovi stanovnici su ubijeni ili prognani iz svojih domova. Iloki kraj je velike rtve pretrpio i tijekom II. svjetskog rata, posebno u porau i vremenu od 1945-1991., kada je zbog stradanja i iseljavanja stanovništva, posebno Hrvata i Nijemaca, znatno izmijenjeno demografsko stanje, a time i društveni odnosi.
upna crkva Sv. Ivana Kapistrana je bila teško ošteena u II. svjetskom ratu pa obnovljena 1954., a tijekom Domovinskog rata je više puta bila raketirana i minirana.
Srpska nacionalna politika je radi postignua eljenih granica Srbije, osmislila zlodjela kojima e se stvoriti dojam o ugroenosti Srba, a koja su bila uvod u tzv. „balvan revoluciju“. Tako je skupina ilokih Srba, uz pomo suradnika iz Vojvodine, ve 27. oujka 1990., u vrijeme priprema za prve demokratske izbore, srušila nekoliko nadgrobnih spomenika na ilokom pravoslavnom groblju, nakon ega su pred unaprijed spremnim snimateljima novosadske televizije, za takvo svoje zlodjelo optuili Hrvate kao „genocidan narod“.
Nakon prvog mnoštvenog srpskog zloina u Hrvatskom Podunavlju, poinjenog nad hrvatskim redarstvenicima 02. svibnja 1991. u Borovu Selu, tzv. JNA“ je ve 07. svibnja 1991., tenkovima i vojnim brodovima zauzela most na Dunavu izmeu Iloka i Bake Palanke, nakon ega su poeli uhiivati ljude pa ih odvoditi u srpske zatvore i logore, gdje su ih potom zlostavljali i muili. Sutradan 08. srpnja su bez ikakvog povoda pucali na policijsku ophodnju MUP-a llok, koja je bila udaljena oko 100 m od mosta, i ubili jednog, a ranili trojicu hrvatskih redarstvenika. Dana 17. srpnja, ratno zrakoplovstvo tzv. „JNA“ je napalo postrojbu ZNG-e i ubilo dva hrvatska vojnika, a dvojicu su ranili. Potom je ta tzv. „JNA“, 30. srpnja najprije na zaravan kod lloka, a potom na oblinji Principovac udaljen samo 2 km od grada, dovezla nove tenkovske snage s oko 50 tenkova, transportera, minobacaa i mitraljeza.
 
Grad Ilok je branilo tek oko 50-120 pripadnika ZNG, 30-60 pripadnika MUP-a llok i oko 250-400 pripadnika Priuvnog sastava ZNG iz bataljuna "Nikola Šubi Zrinski". Dana 06. listopada je 2.500 ilokih ena došlo na most prosvjedovati pred snage tzv. „JNA“ zbog ubijanja ljudi i razaranja grada.
 
Nakon dulje od tromjesene opsade, tzv. „JNA“ je u potpunosti okruila grad i postavila ultimatum za predaju oruja i omoguavanje ulaska njihovih snaga u grad. S obzirom na potpuno okruenje, u kojem bi svaka daljnja borba ugrozila ivote civilnog stanovništva, meu kojim je bilo nekoliko tisua ena i djece, gradski elnici su odluku o predaji grada prepustili graanima na referendumu. Dana 13. listopada 1991., u vrijeme kada je prvo slobodno podruje bilo udaljeno 50 km, 71% graana Iloka se izjasnilo protiv sporazuma o predaji naoruanja, a 73% se radije izjasnilo za progonstvo nego za ivot pod srpskom vlašu.
 
Nakon što je tzv. „JNA“, u Šidu 14. listopada 1991., pred predstavnicima meunarodne zajednice izdiktirala uvjete ultimatuma, zapoelo je progonstvo Hrvata iz Iloka, Bapske, Mohova i Šarengrada, u patnikoj koloni od oko 10.000 ljudi. Uhienjima, ubijanjima i odvoenju u logore su bili izloeni i Hrvati koji su odluili ostati u svom domu. Oni su na rukavima morali nositi bijele rubce, a kue su im oznaene bijelim krpama, a sva vrijedna imovina im je opljakana. Uvedena im je zabrana kretanja bez propusnica i "policijski sat", a podrumske prostorije policijske postaje, SDK-a i privatnih kua, postali su muilišta. U studenom i prosincu 1991., poela su useljavanja Srba u hrvatske kue koje nisu bile srušene.
Progonstvo Hrvata ilokoga kraja je potrajalo sve do okonanja tzv. „mirne reintegracije“, odnosno uspostave hrvatske vlasti u Hrvatskom Podunavlju, nakon ega se u svoje domove vratio tek dio prognanika. Slino stanje je i s povratkom Hrvata u Vukovar i druga podunavska mjesta. Zato je tim vea odgovornost hrvatskih vlasti za donošenjem odluka kojima e sprijeiti one koji su smišljeno i sustavno rušili, razarali, ubijali i izgonili stanovništvo Hrvatskog Podunavlja, da u miru ostvare ono što nisu uspjeli u ratu, a što danas pokušavaju postii i zahtjevom za uvoenjem irilinog pisma i srpskog jezika u slubenu uporabu u Gradu Vukovaru, koji je gradu Iloku još nedavno bio opinsko središte.
 

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio eljko Tomaševi,
lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
PREPORUUJEMO DANAS POSLUAJTE RADIOMARIJU
Nedjelja, 24 Oujak 2013
www.radiomarija.hr
ZAGREB  *96,4; *106,8 Mhz --
SPLIT  *97,2 Mhz -- VIROVITICA  *88,3 Mhz

RADIO MARIJA UJE SE NA INTERNETU
klik na ---> 
Radio Marija program uivo 

Nedjelja  *24. oujka 2013.  u * 21,00
132. emisija
Vjera u sjeni politike

Urednik i voditelj: Damir Borovak

Sadraj emisije:
Papa Franjo i politika
Predsjednik vlade i isprike 
Kistanje i raseljavanje Hrvata

Tema mjeseca:
Ucijene i popuštanja 
U ZAVRŠNOM DIJELU EMISIJE SLUŠATELJSTVO E KOMENTIRATI:

- Što mislite o hrvatskoj politici sporazuma sa susjedima
Ukljuenje slušateljstva u emisiju:
Telefonom        
+385 1 232 77 77 
E – poštom     Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript     
 
NEPOBITNA JE INJENICA DA PUPOVAC I STANIMIROVI VODE PROTUHRVATSKU POLITIKU
Subota, 23 Oujak 2013

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/7052-verbalni-delikt-milanovicev-obrana-stanimirovica-je-obrana-teze-o-gradanskome-ratu

VERBALNI DELIKT – Milanovieva obrana Stanimirovia je obrana teze o graanskome ratu - Sloboda medija je bitna pretpostavka demokratskoga društva. Meutim, kako je sloboda uvijek uvjetovana i ograniena slobodom drugih i sloboda medija je ograniena te mediji ne smiju širiti lai, klevete, neistine a pogotovo ne smiju suditi umjesto suda, provoditi medijski lin pojedinih osoba te ne smiju biti u slubi nikakvih politikih interesa i vlasti bilo ona politika ili gospodarska. Dakle, zalaem se za slobodu pisanja istine, estoku kritiku ali argumentiranu a ne pravo medija da sude umjesto suda kako se to esto kod nas radi.

Sloboda medija podrazumijeva pravo da razliite politike opcije i razliiti svjetonazori imaju priblino jednako mogunost sudjelovanja. Sloboda medija nije sloboda ako se daje prostora samo ljudima jedne politike opcije i jednog svjetonazora. Novinar – voditelj i uredništvo moraju imati pravo izabrati sugovornike i ne smije se bojati dovesti pred kamere nekoga tko drugaije misli, tko je estoki kritiar vlasti, koji zastupa drugaiju politiku strategiju, koji se bori za drugaiji svjetonazor od vladajueg. Nedavno sam imao priliku slušati uvaenu profesoricu Nadedu ainovi koja je pozvana u trei Dnevnik HRT-a kako bi, autoritetom profesorice, opravdala kritiku  i kanjavanje onih novinara i urednika koji daju prostor kritiarima vlasti pa i zagovornicima drugaijega svjetonazora od liberalno-ateistikoga. Ona je, parafraziram, rekla da smo mi pluralistiko društvo i da na televiziji treba uti razliita mišljenja, razliite svjetonazore, razliite politike, ali je onda dodala da to donosi i opasnost da se legitimiraju i propagiraju mišljenja koja nisu napredna, koja nisu dobra, koja su štetna. To je klasian ostatak staljinistikog modela da se u javnost ne smiju pustiti mišljenja koja su suprotna partijskome da partija odluuje što je štetno a što korisno.

Nakon što je u nas ve prešutno prihvaena praksa stvaranje lista nepodobnih gostiju kojima treba onemoguiti govoriti na televiziji, ovih dana suoili smo se s novim terorom vladajuih uvoenjem politike odgovornosti novinara – voditelja za ono što govori gost. Novinari se kanjavaju ako se nisu dovoljno suprotstavili nekoj tezi i mišljenju za koje policajci ljudskih duša smatraju da je govor mrnje. To znai da se uvodi nova krivnja novinara i voditelja i urednika, ne za ono što je novinar sam rekao nego i za ono što je rekao njegov gost odnosno, uvodi se krivnja zbog nedovoljne oštrine i nedovoljne kritike nepoudnih i neprihvatljivih stavova gosta prema mišljenju policajaca ljudskih duša. To je opasan put ukidanja slobode i demokracije, to je povratak na totalitarno društvo, to je širenje straha i nesigurnosti kod novinara.

Skandal nad skandalima

Jedan me je novinar nedavno pozvao u jednu radijsku emisiju. Prije nego što je poela emisija me zamolio: "Vidim da vi oštro kritizirate predsjednika Josipovia, nemojte to uiniti u mojoj emisiji, vodite rauna da imam enu i troje djece." Smjena novinara zbog toga što su pozvali Ruu Tomaši u trei Dnevnik HRT-a je skandal nad skandalima. Jer tko ima pravo zastupnici koja je od naroda izabrana u Hrvatski sabor, predsjednici parlamentarne hrvatske stranke i osobi koja se je vratila iz inozemstva u Hrvatsku, da brani svoju hrvatsku dravu!? Tko ima pravo tu visoko moralnu osobu, koja je u borbi protiv droge dovela u pitanje i svoj ivot i ivot svoje obitelji, proglasiti politiki nepodobnom osobom kojoj se ne smije dati prilika da javno obrazloi svoje stavove zbog kojih je bila izloena javnom linu!?

Tko su ti koji si uzimaju pravo da kanjavaju novinare zato što su dali priliku da saborska zastupnica, predsjednica hrvatske stranke i asna i poštena osoba odgovori javno na optube i diskvalifikacije. Taj primjer tjera strah u kosti svim novinarima koji e sada jako paziti da ne dozvole nikome da javno nastupi koji je na crnoj listi aktualne politike? Moram rei da me zaprepašuje stanje u Hrvatskoj. Da ne govorim o drugima govoriti u o sebi.

Bio sam potpredsjednik ratne Vlade, lan najueg sastava Dravnoga vrhovnog vijea, kada je Hrvatska stvorena i obranjena. Obnašao sam i druge vane dunosti u Hrvatskoj. Mislim da sam to obavljao odgovorno i asno. Branio sam istinu o Domovinskome ratu i zbog toga sam bio optuivan i proglašavan ne samo nacionalistom nego i ustašom. Traile su se moje smjene i bio sam na listi nepodobnih a i danas spadam u one kojima je zabranjen pristup u neke najvanije medije. Neki su mi ljudi ak rekli da su razgovarali s nekim svojim prijateljima koji se boje doi na moje tribine i predstavljanje knjiga da ne bi li i oni bili svrstani na listu neprijatelja i nepodobnih. Zato imam pravo pitati tko su ti ljudi danas, koji si uzimaju pravo odreivati tko je podoban a tko nepodoban, tko smije govoriti u medijima a tko ne smije, tko su ljudi koji danas prave liste onih koji mogu nastupati i onih koji ne mogu nastupati ili koje treba izbjegavati?

Kako to da u Hrvatskoj na dravnoj televiziji i drugim medijima uvijek nastupaju jedni te isti ljudi kao tumai hrvatske politike? esto se radi o ljudima koji su cijelo razdoblje stvaranja i obrane hrvatske drave bili estoki protivnici Hrvatske kao suverene, samostalne i nacionalne drave koji i danas ale za Jugoslavijom, koji se nisu pomirili da je Hrvatska suverena drava hrvatskoga naroda te ju na razliite naine pokušavaju osporavati i destabilizirati. Danas se u Hrvatskoj ne smiju javno kritizirati politiari koji su cijelo vrijeme radili protiv današnje Hrvatske, koji su Hrvatsku eljeli zadrati pod svaku cijenu u nekakvoj Jugoslaviji, regiji, koji su cijelo vrijeme osporavali pravo hrvatskomu narodu na vlastitu dravu, koji šire la o Domovinskome ratu, koji lano optuuju Hrvatsku.

Zašto u vlasti nema više Srba koji vole svoju domovinu?

Takve se ne smije napadati, takvima se ne smije rei da ne vole Hrvatsku, da vode antihrvatsku politiku, za takve se ne smiju iznositi argumenti o njihovom politikom djelovanju, pogotovo ako se radi o Srbinu. Uvijek sam bezbroj puta, od ratnih dana do danas govorio da se ništa ne smije generalizirati. Uvijek sam nastojao govoriti o velikosrpskoj agresiji i agresiji JNA, koju je na alost podrao i znatan broj Srba u Hrvatskoj i isticati da imamo Srbe heroje koji su branili Vukovar, da smo imali u SDP-u veliki broj Srba koji nisu otišli za Miloševiem nego su djelovali domoljubno i doprinijeli stvaranju i obrani hrvatske drave. Govorio sam i o tome kako je neprimjereno što zaboravljamo te Srbe i što smo uveli u vlast one Srbe koji su ratovali protiv Hrvatske koji nisu nikada voljeli niti danas vole hrvatsku dravu, koji su je mrzili i danas ju mrze.

Tu dolazimo do novoga problema. Pokušaja da se i dalje krivotvori istina o Domovinskome ratu. Predsjednik Milanovi je estoko napao Ruu Tomaši jer je rekla da je Vojislav Stanimirovi bio s etnicima a Vojislav Stanimirovi ju je proglasio šovinisticom, srbofobom, homofobom i ak je rekao da ona ne bi smjela biti kandidat za Europsku uniju. Najgore je što je Predsjednik Vlade po ne znam koji puta strašno pogriješio kada je stao u obranu Vojislava Stanimirovia a estoko napao najgrubljim rijeima Ruu Tomaši, ali ne samo nju nego je smijenio novinare koji su omoguili Rui Tomaši da se brani od krivotvorina i da objasni svoje politike stavove.

 Znai, dolazimo do kljunog pitanja: Smije li se prosvjedovati protiv prakse da se ljudi sotoniziraju i da se medijski linuju? Smije li se zabraniti da taj koji je osuen i medijskih linovan ima pravo rei svoju istinu, smiju li se smjenjivati novinari koji su omoguili saborskoj zastupnici da kae svoju obranu od presuda po kratkom postupku, koji su cijeli njezin ivot i djelo bacili u smee i od nje napravili najnegativniju politiarku.

Smije li se s druge strane dozvoliti da premijer drave uzdigne na rang tobonjeg domoljuba Vojislava Stanimirovia koji je izmeu ostaloga napisao da je vukovarska bolnica posljednji bastion ustaštva, znai koji je hrvatske branitelje proglasio ustašama i zloincima. Smije li si predsjednik Vlade dozvoliti krivotvorenje istine o Vukovaru? Kako moe braniti ratnog gradonaelnika Vukovara i lana vlade kvislinške tzv. republike srpske krajine koji je ratovao protiv Hrvatske zajedno sa etnicima. Je li u Hrvatskoj dozvoljeno govoriti istinu i etniku rei etnik a ljudima koji rade protiv Hrvatske, argumentima rei kako to rade? Smije li se rei u Hrvatskoj da smo ponovno suoeni s etnikom agresijom, kao i da postoji Memorandum 2 u kojemu je napravljen plan kako od Vukovara napraviti srpski grad, kako destabilizirati Hrvatsku, kako i dalje nametati lai da je u Hrvatskoj bio graanski rat a ne velikosrpska agresija? Smije li se rei ministru Jovanoviu da mnogi njegovi postupci dokazuju da ne voli Hrvatsku da se slui govorom mrnje? Ali što je još vanije da namee zakonskom silom i autoritetom vlasti politiku i rješenja koja ne prihvaa hrvatski narod.

Prema Pupavcu, kardinal Kuhari je pokrštavao srpsku djecu!!!

 Je li zato što je Srbin ne smijemo rei da vodi protuhrvatsku politiku? Za mene on vodi protuhrvatsku politiku kao što ju vodi i Milorad Pupovac koji je optuio kardinala Franju Kuharia da je kriv za pokrštavanje srpske djece, koji kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora i dalje tvrdi da je Oluja bila zloinaki pothvat i da treba utvrdili krivnju Hrvatske, koji isto govori kao i velikosrpski politiari. Smije li se rei u Hrvatskoj istina o Vesni Pusi? Smiju li se navesti injenice o njezinoj antihrvatskoj politici? Smije li se pitati premijera Milanovia zašto je ona – istoga dana kada su osloboeni naši generali – unaprijeena nakon oslobaajuih presuda Gotovini i Markau umjesto da je smijenjena. Jer po svim demokratskim pravilima trebala je biti smijenjena jer je njezina politika propala. Ili, moda nije propala pa je zbog toga unaprijeena? Jer moda se eli vratiti povijesni kota unazad, jer moda se oekuje da e Hrvatska ponovno biti optuena u procesu Slobodanu Praljku i ostalima.

Dakle, smije li se u Hrvatskoj govoriti istina? Smije li se rei protiv koga smo ratovali, tko nas je napao? Smije li se rei da u našoj policiji u Vukovaru nisu danas branitelji Srbi nego agresori Srbi, ak i neki koji su pjevali onu uvenu pjesmu: "Drue Slobo pošalji salate, bit e mesa klat emo Hrvate!"

Došlo je vrijeme da se stavi na dnevni red Sabora stanje u Republici Hrvatskoj i da se raspravi kakvu politiku vodi Hrvatska, što se dogaa u Hrvatskoj? Tko vodi antihrvatsku politiku a tko brani nacionalne interese Hrvatske? Posebno sam ogoren na djelovanje policajaca ljudskih duša koji medijskim linem i politikim hajkama i presudama mogu zbog jedne pogrješne izjave ili neije procjene da se recimo novinar nije dovoljno suprotstavio govoru mrnje i neprihvatljivim izjavama svojega gosta, zaboraviti sve dobro što su ti ljudi napravili i trajno im presuditi i onemoguiti im da rade, staviti ih na stup srama. Premijer Milanovi je u ovih godinu i nešto dana, rekao toliko pogrješnih izjava koje se mogu protumaiti kao govor mrnje ak i kao veleizdaju, ako se zlonamjerno tumai. Kada se on i njegovi ministri istaknu govorom mrnje pa budu napadnuti onda imaju priliku da se brane ili ih drugi brane. Ali, ako Rua Tomaši po interpretaciji drugih kae neku izjavu koja se moe razliito tumaiti, pa i zlonamjerno, trai da objasni svoju izjavu, onda se skidaju glave novinarima koji su to omoguili.

Milanoviev graanski rat nije omaška

Predsjednik Milanovi i ministar Jovanovi davno bi ve bili višekratno optueni za govor mrnje temeljem svojih izjava kada bi se na njih primijenila ista pravila po kojima se po kratkom postupku presuuje Rui Tomaši. Zato sam nastojao i nastojim kritizirati i jednoga i drugoga na temelju onoga što rade, što su uradili ili nisu uradili a trebali su, ali ne samo na temelju pojedinih izjava. Bez sumnje, izjava Milanovia o graanskome ratu je skandalozna i nije samo omaška. Ona pokazuje nain razmišljanja i mišljenje Milanovia o Domovinskome ratu koje nadopunjuje izjava o Stanimiroviu. Jer obrana Stanimirovia je obrana teze o graanskome ratu. Ja kritiziram Milanovia zbog njegove politike zbog toga što ima na kljunim mjestima u vanjskoj politici Vesnu Pusi i Milorada Pupovca koji cijelo ovo vrijeme ne samo da govore o Domovinskome ratu kao graanskom ratu nego i vode politiku koja velikosrpsku agresiju pretvara u graanski rat.

Predlaem premijeru Milanoviu da usporedi tekst Deklaracije o Domovinskome ratu u kojoj je Sabor jasno rekao sve što je trebalo rei o tome što je taj Domovinski rat i da usporedi izjave svoje prve potpredsjednice o toj Deklaraciji pa e mu biti jasno zašto je kriv. Kriv je zbog svoje politike jer mu vanjsku politiku vodi osoba koja je cijelu svoju karijeru izgradila na politici da nema velikosrpske agresije da nema Domovinskog rata, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, da se je u stvari radilo ne samo o graanskome ratu nego i o ratu velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine i da je jednaka krivnja Tumana i Miloševia, i tako dalje.

Dakle, apeliram da ocijenimo ljude po onome što rade a ne po onome što govore. Ocijenimo Stanimirovia po onome što je radio u agresiji na Vukovar, na isti nain ocijenimo i Ruu Tomaši i sve druge u sporu. Ne mogu prihvatiti da se agresori koji su ratovali protiv Hrvatske danas nagrauju u Hrvatskoj a da se branitelji sotoniziraju. Ne mogu prihvatiti pokušaj da Rua Tomaši bude zlo a Stanimirovi dobro.

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

 
TKO PROGRAMIRA OVAJ KAOS?
Subota, 23 Oujak 2013
http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-dujmovic/82208-tko-programira-ovaj-kaos.html

Kliete li u ast nekom partizanu koji je izmeu ostaloga naloio likvidaciju dva razreda srednje škole na Sljemenu, vi ne inite kazneno djelo. Kliete li pak generalu druge vojske koji je isto napravio – vi ste na putu za Remetinac. To je zakon i taj zakon je ozakonjeni jarak izmeu lijeve i desne Hrvatske, jarak kakav nema niti jedan evropski narod.


Kada bi se sada kada vidimo da je desni govor mrnje pred vratima Remetinca, dok je lijevi govor mrnje i dalje dopušten i nesankcioniran, kad bi se vratili unatrag i pokušali analizirati gdje su korijeni današnje legalizirane politike nepravde koja die na noge revoltiranu naciju, legalizirane politike nepravde koja promie hajku na neistomišljenike, nepravde koja provocira provokacije, morali bi se opet vratiti u našu nerašišenu povijest obzirom da smo baš tu ozakonili nepravdu i neistinu. Cijeli svijet die glavu protiv totalitarizma svake vrste, samo se kod nas i danas štiti crveni totalitarizam! Naravno da to producira nepravdu! Naravno da to podie adrenalin! Jer, od dana kad je još Sanaderova Vlada zabranila isticanje simbola samo jednog totalitarizma, onog desnog, fašistikog, ali ne i onog drugog, komunistikog, boljševikog, mi zapravo imamo slubeno ozakonjenu nepravdu!

Kliete li u ast nekom partizanu koji je izmeu ostaloga naloio likvidaciju dva razreda srednje škole na Sljemenu, vi ne inite kazneno djelo. Kliete li pak generalu druge vojske koji je isto napravio – vi ste na putu za Remetinac. To je zakon i taj zakon je ozakonjeni jarak izmeu lijeve i desne Hrvatske, jarak kakav nema niti jedan evropski narod. Taj zakon i ta odredba srušila je sve mostove Tumanove pomirbe a onda je dovoenjem na vlast lijeve koalicije koja je obeala da e Hrvatska pocrvenjeti, ta nepravda, sad ve i teror u to ime, eksplodirala. Zabranom obiljeavanja Bleiburga, ukidanjem ureda za istraivanje rtava komunizma, pokazalo se da se lijevi totalitarizam milimetra nije odmaknuo od Titovih dana. Umjesto da se obraunamo sa navikama koje su stvarane 50 godina, mi smo ovdje gledali stari scenarij izmišljanja neprijatelja kako bi se hranila potreba za starim totalitarizmom. Ovdje su se izmišljale ustaške zmije koje nitko nije vidio, tono u vrijeme dok je etništvo širom regije bujalo! urim rei da svaki govor mrnje treba osuditi, sankcionirati i prokazati, to je pitanje civiliziranosti jednog društva, ali ako osuujemo jedan govor mrnje, a drugi uporno toleriramo, branimo i legaliziramo mi proizvodimo kaos sa nesagledivim posljedicama! Jer time produciramo drugi totalitarizam!

Ako Rua Tomaši kae da je Hrvatska za Hrvate, a da su svi drugi gosti i ako je to govor mrnje, onda je ona eskapada koju je Milanovi svojedobno izgovorio Davoru Stieru tvrdei da obzirom da ovdje nije ivio, da ovu zemlju ne razumije i da je ne moe voljeti jer nije ovdje ivio, onda su to dvije strane iste medalje! To nije isti ton, to nije ista dikcija, ali smisao je isti! Nesnošljivost prema drugome do razine da ga tretiraš kao ovjeka nie vrste! Šest mjeseci nakon te provokacije gdje je izvrijean Stier u sred Sabora, provokacije kojom kao da lampom po Hrvatskoj traite ekstremni odgovor, dobili smo tezu Rue Tomaši! Ne mogu niti na razini cehovskog tretmana tekstovi desnog totalitarizma biti tretirani kao nešto vrijedno prijezira na rubu zabrane, a svojedobne teza vedete lijeve analitinosti kako 'Jadranka Kosor obilazi mirogojsku lješinu' biti vrijedno šutnje. Što je govor mrnje ako ne sintagma koja se dakako tie Tumana, da se radi o 'mirogojskoj lješini'?! Odvratnije, monstruoznije, degutantnije i jezivije sintagme od ove nismo uli. Pa ipak, niti se oglasio HND, niti se oglasilo uredništvo, niti je odvratnost zamijetila politika scena, ni deurni nevladini uvari morala.

Dakle, kad se ljevica koristi govorom mrnje, pravimo se da ga ne ujemo! Kako moe neki dan Daša Drndi na HTV-u govoriti o tome da se sada 'Karamarko vraa na fašistoidne koncepcije domoljublja' bez bilo kakvih javnih sankcija? Kakva je to Karamarkova 'fašistoidna koncepcija domoljublja'? Gdje su dokazi za takvu optubu? Jesu li onda njegovi sljedbenici fašisti? Mogli bi tako nabrajati unedogled primjere lijevog govora mrnje na koji nitko ne reagira! Od klasinog govora mrnje itavog niza kolumnista do politikih provokacija koje nuno proizvode revolt. Je li normalno da se na hrvatskom radiu itaju publicistiki tekstovi na srpskom jeziku? Tko sad provocira: oni koji e bijesni prosvjedovati zbog toga ili oni koji su taj presedan uveli na hrvatski radio? Jer toga na hrvatskom radiu do sada nije bilo!

Kad se na Valentinovo na HTV-u emitira ratni partizanski, ratni, do bola patetini film i kad se telefon na HTV-u uari od prosvjeda nije li realno pitati : ne produciraju li se namjerno ekstremisti i ekstremizam svake vrste? Kada nam HTV na dan domovinske zahvalnosti u udarnim emisijama pušta izjave Save Štrbca, ak i izjave agresorskog generala Rašete, postavlja se pitanje tko je tu u govoru mrnje: prosvjednik koji psuje na telefon ili onaj koji je Rašetu na taj naš sveti dan pripustio na dravnu televiziju? I zašto njihovo gostovanje na dravnoj televiziji ne zaziva nikakve sankcije niti elementarna etika protivljenja? Moglo bi se tako nizati unedogled primjera nesankcioniranog i društveno neosuenog lijevog terorizma i govora mrnje kojeg paralelno prati desni ekstremizam koji se za razliku od lijevog osuuje! Na ovaj nain gdje ozakonjujemo nepravdu, vlast producira nestabilnost u zemlji i igra se vatrom.

Govor mrnje se mora zauzdati, ako netko prebrojava krvna zrnca i samo na tom temelju diskvalificira bilo koga, takav govor mrnje valja prokazati i osuditi. I iz pedagoških razloga! Ali, ništa manje nije nuno zauzdati onaj govor mrnje koji vam kae da se pogledate u ogledalo i pljunete sami sebi u lice! Lijevi govor mrnje protiv Crkve! Lijevi govor mrnje protiv tradicije koje su najveem dijelu naroda svetinja! Lijevi govor mrnje protiv prvog hrvatskog predsjednika! Lijevi govor mrnje protiv svega što nije sastavni dio njihovog svjetonazora! Nacija e se tek u tom ravnovjesju pravde i pravinosti smiriti, a sve dok jedne kanjavamo i prokazujemo, a druge branimo i podravamo u slinoj nesnošljivosti, mi smo na pragu verbalnog graanskog rata.

Autor: Tihomir Dujmovi
 
"STOPAMA POBIJENIH" PO SVETOM TLU
etvrtak, 21 Oujak 2013
U subotu, 16. oujka na poziv upe urmanec i Udruge Macelj 1945. na Krini put "Stopama pobijenih" od urmanca do Macelja, na petosatno pješaenje i molitve, odazvalo se oko tristotine hodoasnika. Krini put molio se prema tekstu fra Bonaventure Dude, koji je napisan 2008. g. za Maceljske rtve i muenike. Tekst povezuje Muku Kristovu s trpljenjem rtava okrutnog boljševizma i zloinakog komunizma. Pronaene ekshumirane lubanje s rupama na potiljku i razbijenog potiljka, udovi rtava vezani icom i ostaci osobnih stvari rtava, dokaz su teških komunistikih zlodjela u ovoj Gori zloina.




Postaje Krinog puta zapoinju od eljeznike stanice urmanec, gdje su zarobljeni civili i razvojaeni vojnici iskrcavani i tjerani na svoj posljednji marš smrti, prema mjestima pogubljenja. Taj put vodi pored upne crkve sv. Jurja, prema mjesnom groblju, potom u smjeru Donjeg Macelja, prema Smiljanovoj Grabi i Lepoj Bukvi, sve do završne postaje grobnice rtava uz crkvu Muke Isusove. Na tom putu u hodoasnikoj povorci uvijek se nae veliki broj djece raznih uzrasta, njihovih roditelja upljana, hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, te još ivuih svjedoka vremena s Krinih puteva iz 1945.

Popis sveenika na grobnici u Macelju jasno ukazuje na opseg tragedije egzodusa hrvatskog naroda, od Hercegovine, srednje Bosne, Srijema, Slavonije, Primorja, sve do Marije Bistrice. Macelj je najvee stratište u Republici Hrvatskoj po do sada 1163 dokazanih i dostojno pokopanih hrvatskih rtava komunizma. Macelj je ujedno i najvee stratište katolikog sveenstva u Republici Hrvatskoj. Okruenje oko jame IVd u Lepoj Bukvi doslovno je sveto tlo, natopljeno muenikom krvlju, jer su tu okrutno poubijeni ukupno 21 sveenik, franjevac i bogoslov i gurnuti u zajedniku jamu. Uinio je to poznati partizanski krvnik u noi 4./5. lipnja 1945. Ubojstva sveenika bila su posebna partizanska praksa i to se ne smije zaboraviti, te se na krinom putu molilo i za rtve i za poinitelje.

Maceljski krini put hodoasti se pod imenom "Stopama pobijenih", upravo kako bi noviji naraštaji shvatili veliinu tragedije krvavog pokolja u Maceljskoj gori. Potrebno je stalno društveno razobliavanje i osuda partizansko-komunistikih zlodjela, ideologije i prakse, zbog utvrivanja povijesne istine, kao osnove oprosta i pomirenja. S tim nakanama dolaze hodoasnici svake godine u ovaj tragian maceljski kraj koji još uvijek krije nekoliko desetaka neotvorenih jama i pitanje koliko tisua rtava iz svoje komunistike prošlosti.

Tekst i slike: DAMIR BOROVAK

Opirnije...
 
GDJE JE SPOMENIK I TRG DR. FRANJE TUMANA U ZAGREBU?
etvrtak, 21 Oujak 2013
Sjeate li se dr. Franje Tumana? Mnogi e vjerujemo na ovakvo pitanje odgovoriti da onaj tko to pita sigurno nije dobar „sam sa sobom“! Pa, tko se ne sjea ovjeka pod ijim smo vodstvom ostvarili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku dravu?! Tuman je bio i ostao jedan i jedini. Ali, ako je tome tako, a jeste, gdje je taj Tuman, kojeg jedino HDZ, kad im treba, a naješe pred izbore u cilju i elji dobivanja glasova, zna spomenuti i uskliknuti „vraamo se njegovim korijenima“. Da, redovito ga se sjeaju i u crkvama, a nisu ga zaboravili ni ljudi koji su zajedno s njim bili prvi kad je trebalo – hrvatski branitelji. I tko još?

Oni iz politikih stranaka, koji su trenutano na vlasti gledaju na ovog velikana kao na „crnog vraga“, pa ak i gore nego na Carlu del Ponte. Okrivljuju ga, javno ili tajno, što je stvorio hrvatsku dravu! Optuuju ga što je volio i cijenio Hrvate u susjednoj Bosni i Hercegovini (To mu ne mogu oprostiti!). A kad je dobar dio njih, tih oponenata, u vrijeme kad su se u hrvatskom Saboru svojedobno raspravljale i donosile odluke o obrani Hrvatske, a oni bili oporba, tada su, sjeate se (ili ste i to zaboravili), ak i napustili dvoranu, u nadi da Hrvatska nikada ne e biti – Hrvatska! Bili su to ti isti koji su pod vodstvom Ivice Raana oruje teritorijalne obrane, kad nam je najviše trebalo, umjesto u hrvatske ruke. predali Jugoslavenskoj tzv. narodnoj armiji da njime potue što više nevinih Hrvata. U to vrijeme Stjepan Mesi, Manoli i slini doslovce su ljubili ruke predsjedniku Tumanu, i jedino što su tada znali rei bilo je „da, predsjednie!“. Kad je Mesi postao predsjednik drave, ni jednom nije elio zapaliti svijeu na Tumanovim grobom, kao niti na grobovima Šuška, Bobetka, ervenka i brojnih drugih istinskih Hrvata, koji e za razliku od njega u hrvatskoj povijesti ostati upameni kao junaci, dok e se njega pamtiti kao „izdajnika“, „doušnika“ i  primitivnog politiara koji je diplomaciju shvaao kao prianje vulgarnih viceva. Pa, ako oni koji kau da uistinu vole i cijene djelo dr. Franje Tumana, nekako se samo po sebi namee pitanje: zbog ega ni više od dvadeset godina od stvaranja hrvatske drave ovaj najvei meu najveima nema u Zagrebu, gdje je i ivio i radio, trg ili ulicu koja bi nosila njegovo ime, odnosno velebni spomenik, kakve inae imaju svi dravnici od Amerike, Francuske, pa do Rusije. Zašto se zagrebaka zrana luka ne zove njegovim imenom? Zbog ega je, nakon njegove smrti, zapušten Oltar Domovine na Medvedgradu gdje su se u njegovo vrijeme odravale sveanosti posveene Domovini, odnosno rtvama iz hrvatskog Domovinskoga rata, i na kojem se on zajedno sa svojom obitelji posljednji puta oprostio od Junaka hrvatskog Domovinskoga rata? Sve je to uinjeno da se što više marginalizira, prešuuje i falsificira njegov ivot i djelo. Da, istina je, u Zagrebu ve nekoliko godina ak i postoji jedna livada (kako ih nije sram?) koju su nazvali Trgom dr. Franje Tumana! Ona  je nalik na pašnjake na kojima pasu ovce, ili pak mjesto gdje se vode psi u šetnju. Za to je najviše zasluan, a tko drugi nego Milan Bandi, koji je unato svim protivljenjima uspio na nekoj drugoj livadi potrošiti goleme novce na nekakve vodoskoke, ali nije uspio da od „pašnjaka“ napravi Trg dr. Franje Tumana! Tko je svih proteklih godina, od smrti vojskovoe koji je pobijedio treu ili etvrtu vojsku u Europi, trebao podii spomenik Tumanu, zabraniti da se najljepši zagrebaki trg zove po komunistikom zloincu Josipu Brozu, ili jednostavno zaloiti se da on stvarno u glavnom gradu svih Hrvata dobije mjesto koje zasluuje? To je prije svih morala uini Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)! Ne samo da ga nisu uzdigli na mjesto koje mu pripada, oni su prvo izbacili iz stranke koju je i stvorio(!) lanove njegove najue obitelji, jer navodno nisu plaali – lanarinu! Kad je na vlasti u kolu s HDZ-om bio HSS, a ni to nije bilo tako davno, Josip Friši, njihov tadašnji predsjednik, gotovo u centru Zagreba (2007.) uspio je podii spomenik Stjepanu Radiu, što nitko prije njega nije uspio! Pa, kako onda da HDZ prvo pod vodstvom Ive Sanadera, potom Jadranke Kosor, a danas Tomislava Karamarka,  baš ništa ne moe uiniti da Tuman ostane – Tuman, tim prije što samo rijei, ostaju – rijei? HDZ-u, ali i hrvatskim braniteljima koji su prolijevali krv u Domovinskome ratu pod vodstvom ovog ovjeka, nitko, vjerujte, ne brani da mu u Zagrebu podignu spomenik. Kad je netko od njih dao neku konkretnu ideju ili inicijativu? Ljudi bi, odnosno njegovi brojni štovatelji, sami dali novac za spomenik Tumanu. On bi trebao biti na Rooseveltovom trgu, ispred Muzeja Mimare, jer tako eli i njegova obitelj. Ne znamo po emu nas je bivši predsjednik SAD-a Roosevelt toliko zaduio da i on ima svoj trg u Zagrebu, kao i J. F. Kennedy, još jedan predsjednik SAD-a, a da ga nema Franjo Tuman? Spomenik Tumanu u Zagrebu trebao bi izraditi jedan od najveih hrvatskih akademski kipara Kuzma Kovai. On i nitko više.

I neka ga, moda najbolje još prije ulaska u Europsku uniju, usred glavnog grada podignu hrvatski branitelji, kad ve ne e HDZ. Da se ne zaboravi!

Mladen Pavkovi
 
DEKLARACIJE VIJEA EUROPE: U POTRAZI ZA ISTINOM
Utorak, 19 Oujak 2013
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/14663-u-potrazi-za-istinom.html

Svaka upa treba prikupiti tone i cjelovite podatke o rtvama 2. svjetskoga rata - Biskupi Hrvatske i Bosansko-hercegovake biskupske konferencije donijeli su zajedniku odluku da svaka upa na svom podruju treba prikupiti tone i cjelovite podatke o rtvama Drugog svjetskog rata i poraa, navesti pronaena grobišta i potraiti ona koja su još skrivena. Naši biskupi su donijeli ovu izjavu temeljem Deklaracije Vijea Europe da sve zemlje lanice Europske zajednice trebaju osuditi rtve svih totalitarnih sustava, pa i komunizma.

Ova je Deklaracija izglasana još davne 2006. godine, a Hrvatska eli 1. srpnja ui u tu zajednicu naroda, ali oni koji danas predstavljaju i predvode Hrvatsku kao da se boje izai sa istinom na vidjelo i osuditi sve rtve totalitarnih reima u Europi. Popis svih hrvatskih rtava Drugog svjetskog rata i poraa, kad se prikupi, bit e objavljen u Hrvatskom rtvoslovu!

Na tom tragu u Franjevakom samostanu u Vukovaru odrana je javna tribina na temu: «U POTRAZI ZA ISTINOM». Franjevaki samostan Vukovar, odnosno njegov poglavar, fra Gordan Propadalo, sazvao je 16. oujka sve zainteresirane u veliku samostansku blagovaonicu. U radu javne tribine govorili su struni i odgovorni ljudi iz Vukovara i okolice kojima je ova tema bliska.

Jedan od njih je i gospodin Mirko Kovai koji je prikupio i objelodanio sve podatke s Vukovarskog podruja u knjizi pod znakovitim naslovom: «U POTRAZI ZA ISTINOM!» Upravo to je bila i glavna misao vodilja ovog javnog skupa. Gospodin Kovai iznio je do sada poznate podatke iz hrvatskog grada na Dunavu, rekavši da je do sada u Vukovaru popisano više od 99 posto istraenih vrijednosti za 343 Vukovarca.

Brojke ubijenih

Ubijenih u «Bartolomejskoj noi», 12. i 13. travnja 1945. i 14. i 15. travnja, iste godine do kraja svibnja - 90 osoba. Poginulih od 1941. do 1945. godine, od strane partizanskih jedinica kao civili i pripadnici hrvatske vojske - 59 osoba. Nestalih i ubijenih na Krinom putu, kao civili i pripadnici hrvatske vojske - 105 osoba. Preivjeli Krini put, zatvore i logore do 1948. godine - 139 osoba. Kad se podvue crta ispod svih ovih podataka onda ta brojka iznosi 343 rtve Drugog svjetskog rata i poraa u Vukovaru.

Na ovu temu nadovezao se i gospodin Ivan Matkovi, poznat po nadimku «Lasta» koji je iznio podatke za opinu Bogdanovci. Prema gospodinu Matkoviu iz Bogdanovaca je 61 rtva Drugog svjetskog rata i poraa. U Vukovaru su do sada otkrivena grobišta u šumi Adici, klaonici na Dunavu, Vuedol (samo djelomino), Salaš Kraškovi, Goldschmit i Gelis.

Postoje još najmanje etiri neotkrivena grobišta. Najvea je tajna broj onih rtava koje su baene u Dunav. Osim Dunava još uvijek nije otkopano grobište za koje stari Vukovarci kau «Tuna Adica». Na tom mjestu ubijeno je najmanje 70 do 80 ljudi. Upravo na tom mjestu trebala bi uskoro zapoeti izgradnja eko-etno sela «Adica» i postoji velika vjerojatnost da e to grobište biti «zataškano». Stoga gospodin Kovai eli senzibilizirati svekoliku vukovarsku javnost da se ova nakana sprijei prije nego bude kasno.

Spomen i ove godine

Dr. Draen ivi, s Instituta Ivo Pilar, nazone je obavijestio da e se i ove godine u Vukovaru odrati spomen sjeanje na rtve «Bartolomejske noi» 12. travnja i da e tom prigodom u Vukovar stii i gospiko-senjski biskup mons. Mile Bogovi. Mons. Bogovi je povjerenik Biskupske konferencije Hrvatske za ureenje «Hrvatskog rtvoslova». Organizatori oekuju i dolazak mons. Josipa Mrzljaka, varadinskog biskupa, roenog Vukovarca ijeg su oca ubili partizani u noi 12. travnja 1945. godine.

Na ovoj javnoj tribini ulo se takoer i priopenje kako su predstavnici Poasnog bleibruškog voda iz Klagenfurta u Austriji i lanovi Udruge Hrvatski krini put iz Zagreba 7. veljae ove godine predali predsjedniku Komisije za Hrvatski rtvoslov, ve spomenutom biskupu Bogoviu, sve podatke nekadašnje dravne Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugog svjetskog rata. U bazi podataka mogu se išitati brojke od 261.415 rtava Drugog svjetskog rata i poraa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Do sada je u Hrvatskoj evidentirano 153.700 takvih rtava, u Bosni i Hercegovini 99.228, te u Sloveniji 8.487.

Do sada je otkriveno samo na podruju Republike Hrvatske više od 700 grobišta, u BiH oko 90, te u Sloveniji preko 200. To je broj rtava i grobišta otkrivenih u razdoblju od 11. veljae do rujna 1999. godine. U studenom, te iste godine, zatraeno je u Hrvatskom saboru da se ta neutralna Komisija, ili ured, ukine jer puno košta Hrvatsku dravu. Zapravo glavni razlog je bio zapravo diranje u vrlo «opasni osinjak». Ve poetkom 2001. godine, zastupnik u Hrvatskom saboru, nakon «treejanuarske» promjene vlasti, gospodin Nenad Stazi (SDP) podnio je konani prijedlog Saboru za konanim ukidanjem rada tog Ureda, što je i uinjeno 22. svibnja 2002. godine. Istini za volju treba rei da je taj Ured sada pripojen Ministarstvu hrvatskih branitelja, koje istrauje i rtve Domovinskog rata i grobišta iz tog razdoblja.

fra Vjenceslav Janji
 
ZAMOLBA I APEL DR. AVAR ZA NOVANU POMO OBITELJIMA U NEVOLJI
Ponedjeljak, 18 Oujak 2013

Hrvatski pokret za ivot i obitelj
Maksimirska 51/II
10000 Zagreb
Tel/Fax: (01) 2316 014
Mob (dr. avar): 098 389 890
E-mail:  Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript

Zagreb, 17. 3. 2013.

Poštovanim i dragim Hrvaticama i Hrvatima
u domovini i izvan domovine

APEL ZA NOVANU POMO OBITELJIMA U NEVOLJI

Poštovani i dragi prijatelji, Hrvatice i Hrvati!

Mir, radost i svako dobro od Uskrslog Gospodina vama, vašim obiteljima i svim vašim dragima!

Obraam Vam se s velikim poštovanjem i zahvalnošu u ime humanitarne udruge Hrvatskoga pokreta za ivot i obitelj i u svoje osobno ime, kao predsjednica udruge, s jednom usrdnom zamolbom!
Naime, kao što Vam je, vjerujem, ve i poznato, Hrvatski pokret za ivot i obitelj je udruga osnovana na Blagovijest, 25. oujka 1990. godine.
Zauzimamo se, miroljubivim i demokratskim sredstvima, na temelju katolikog i univerzalnog morala, za apsolutnu zaštitu svakog ljudskog ivota, od zaea do prirodnoga kraja, kao i za sve druge duhovne i moralne osobne i obiteljske vrijednosti, za pravdu i neotuiva ljudska, obiteljska i narodna prava. Takoer, posebno za pomo obiteljima sa veim brojem djece. Za cijelo vrijeme svoga djelovanja materijalno smo, uz Boju pomo i pomo dobrih ljudi, sve na volonterskoj osnovi, maksimalno pomagali ljudima u nevolji, posebno u teškim problemima tijekom Domovinskog rata.

Na našu veliku alost, a kao što i sami znate, prilike u domovini Hrvatskoj i u hrvatskoj dravi, Republici Hrvatskoj, kao i u Bosni i Hercegovini, i dalje su jako teške, a mogunosti pomoi sve manje. Nama se, posebno u ovo predblagdansko vrijeme, mnoge obitelji u nevolji obraaju za pomo, pa tako i obitelji pojedinih hrvatskih branitelja koje vrlo teško ive, pa nam je vrlo teško ako im ne moemo ništa pomoi.

Stoga Vas, dragi prijatelju/ice ponovno usrdno molim, iako znam i vjerujem da Vam se mnogi obraaju, da ste Vi i do sada puno pomagali, da i ovoga puta, pred ovaj veliki blagdan Uskrsnua Gospodinova, u danima blagoslovljenog velikog vremena korizme, opet razmislite moete li uloiti i najmanji novani prilog za ljude i obitelji u nevolji, putem naše udruge, jer baš ništa ne traimo za sebe, niti smo ikada traili, niti za sebe nešto koristili, osimminimalnih sredstava za pokrivanje troškova ureda.

Rauni naše udruge su:

- kunski iro raun:

Vlasnik rauna: Hrvatski pokret za ivot i obitelj
Broj rauna (kod PBZ): 2340009-1100203060

- devizni raun (IBAN):

Vlasnik rauna: Hrvatski pokret za ivot i obitelj
Broj rauna (IBAN): HR85-2340009-1100203060
SWIFT (BIC): PBZGHR2X
Ime i adresa banke:
Privredna banka Zagreb, Rackoga 6, HR-10000 Zagreb, Croatia

Svi potrebiti pomoi koje ete razveseliti za ovaj veliki blagdan Uskrsa, bit e Vam, zajedno s nama, neizmjerno zahvalni, uz usrdne molitve da Vama i Vašoj obitelji uistinu bude Sretan i blagoslovljen Uskrs, kao i cijela ivotna budunost!

Neka nam uvijek ivi sretna i blagoslovljena domovina Hrvatska, kao i svi Hrvati i Hrvatice sa obiteljima, u domovini i izvan domovine u cijelome svijetu, uz Boji blagoslov!

S najveim poštovanjem, zahvalnošu i ljubavlju u Kristu, Sretan i blagoslovljen Uskrs od srca Vama i svim Vašim dragima eli, sa svojom obitelji

dr. Ruica avar,
predsjednica Hrvatskoga pokreta za ivot i obitelj

 
VELIKOSRPSKI MEMORANDUM II PREKO MAMIEVIH LEA
Ponedjeljak, 18 Oujak 2013
Još od 1991. godine, sa Maksimirskog stadiona nije odjeknula vea senzacija. Nositelji senzacije su tada bili, geometrijski trokutasto reeno, dvije katete i hipotenuza; Arkan, Boban, i milicija. Stranice današnjeg drvenog trokuta, proizvedenog u tvornici " Jugodrvo" se zovu; Jovanovi, Mami i milicija. Ako me za ovo "milicija" optue za sijanje govora mrnje, koji to zaista i jeste, ja u na sud donijeti sve objavljene novinske tekstove i naslove; Milicija u policiji, te, Raan premijer bacaki rekorder iz slube bacio preko 3000 hrvatskih policajaca, pa se na njihovo mjesto infiltrirala milicija. Donijet u i objavljene popise školovanih policajaca, koji su svoju specijalizaciju obavljali u Martievim etnicima. No, što je policija prema saboru. "Graani koji su sudjelovali u agresiji danas su naše kolege u saboru" (Milanovi). Ako me još i Mami optui za jugodrvenu sintagmu, i za to u podnijeti sve njegove bratstvo - jedinstvene jugo dokaze.

No, strašne se stvari dogaaju. One su još davno i najavljene u predizbornoj kampanji. Sa crvenim šalovima oko vrata, govorilo se da e Hrvatska pocrveniti. I zaista poslije 20 godina, prva policijska uhidba i proces za izgovorenu reenicu. Verbalni delikt. Grubo uhieni, procesuirani i osloboeni Keleminec je u rukama imao teroristiku napravu, mala kineska kliješta za skidanje, visoko podignute i praktiki nedokuive, okupatorske EU zastave, a Mami niti to. Mogue je u rukama imao konu uzicu i brnjicu za opasnog psa Pit bula, iz ijih oiju šiklja krv i iji onjaci i zubi su spremni za klanje. Ako nekome eliš rei da je majmun ili konj, reci mu gospodin majmune, ili gospodin konju, i tada nema uvrede. Ako ga eliš nazvati psom Pit bulom, reci mu gospodin Pit bule. I to nije uvredljivo. Znai, obvezno upotrijebiti pomonu imenicu gospodin ili se uvrijeenom ispriati, i ništa više. Kakva policija, kakav sud.
No, u ne demokratskim vremenima, kada je ve došlo do suda, treba se braniti. Uz 5 najavljenih odvjetnika, Mamiu savjetujem i sva ostala raspoloiva sredstva.

1.) Neka se pozove na javnu izjavu, za ovakve stvari, iskusne odvjetnice Vesne Alaburi. "Što se tie slobode pisanja i govora, naroito politiare treba oštro šibati, pa makar to oni doivljavali kao uvrede". Vjerojatno je mislila samo na politiare desniare, jer u svojoj najnovijoj izjavi nije bila dosljedna sama sebi.
2.) Svoj odvjetniki tim obavezno obogatiti sa najljepšom zagrebakom studenticom sredinom 70 - ih godina, Jadrankom Slokovi, koja, prema optuenom Mamiu, do pupka raskopanom, izgleda nije zauzela negativan stav.
3. ) Neka se pozove na izjavu utjecajnog hrvatskog politiara Milorada Pupovca, objavljenu u njegovom Srbobranu (Novostima ).  " Govor u kome se ne eli upotrijebiti rije Srbin, je govor mrnje". Znai, Pupovac bi Mamia mogao podrati, kao što je Miljan Miljani 1991. podrao Bobana. 
4.) Neka se njegovi odvjetnici konzultiraju sa splitskim novinarom i publicistom (knjiga "Spomenik izdaji") Joškom elanom, u vezi njegove znanstveno odgovorne izjave, da Hrvatskom danas vladaju partizansko etnike garniture.
5.) Neka za savjetnika angaira i generala Davora Domazeta Lošu, vrhunskog eksperta za hrvatsku strategiju, zbog provedbe velikosrpskog okupatorskog memoranduma 2, preko Mamievih lea.
6.) Neka zajedno s Ruom Tomaši kritiki napadne Milanovia zbog sijanja govora mrnje (Graanski rat), koja mrziteljska slova je nabubao slušajui Savu Štrbca, s kojim još uvijek radi, i protiv njega i protiv Rue.
7.) Ako ga zadre u pritvoru, neka se zabavi itanjem šumske prie, u kojoj sljemenski lovouvar govori o svim vrstama flore i faune Zagrebake gore, na ijim padinama, u šumi Pantovak, ivi i pravi pravcati kokardo zvizdasti poskok, a mala djevojica pjevuši. Ne na sljeme, drei na me majka, ujest e te zmija s Pantovaka.
8.) Neka nabavi i novo izašlu knjigu " Lika i Pogorje" od Ivana Vukia, u kojoj, na stranici 1046 piše nešto i o prekodrinskim Srbima. Kada je ve zagrizao temu, neka je sada i prouava. Samo 5 % njih su pravi srbijanci, a svi ostali su nekada bili; morovlasi, morlaci ili martolozi, te najviše Hrvati katolici, koji su pod zlosiljem turske vlasti, u 17. stoljeu prešli na pravoslavlje. Knjigu ita i Mladen Baji jer u njoj ima optuujueg materijala koji bi i njega trebao zanimati.
9.) Neka mu Rua, putem elektronike pošte, dostavi govor australskog predsjednika, koji se moe saeti u ova dva stiha: „Tko ne voli ovu domovinu, neka trai svoju Tunguziju. Australski predsjednik to reko, demokratski zanat tako peko.“
10.) I na kraju Mami e izii kao pobjednik i dobit e moralnu i materijalnu zadovoljštinu. Neka bude dek, pa se odrekne novane naknade, jer se ona isplauje iz prorauna, a mi umirovljenici s malim mirovinama, koji bismo time bili ošteeni nismo ništa krivi za njegovu rtvu.

arko Mari
 
SRPSKA NACIONALNA POLITIKA U HRVATSKOM PODUNAVLJU
Ponedjeljak, 18 Oujak 2013
http://hr.radiovaticana.va/news/2013/03/17/%C5%BEeljko_toma%C5%A1evi%C4%87_govori_o_srpskoj_nacionalnoj_politici_u_hrvatsko/cro-674317

eljko Tomaševi govori o srpskoj nacionalnoj politici u Hrvatskom Podunavlju


RealAudio       MP3

Srpska nacionalna politika je osvajanju grada Vukovara i Hrvatskog Podunavlja kao graninih podruja, pridavala strateško znaenje u daljnjem osvajanju i ukljuivanju drugih hrvatskih dravnih i narodnih podruja u sastav Srbije. Republika Hrvatska je na tom podruju bila izloena izravnim oruanim napadima s dravnog podruja Srbije, ukljuujui borbena djelovanja tzv. „JNA“. 
Zato se bitku za Vukovar ne smije doivljavati kao izdvojeni ratni dogaaj ili cjelinu, ve kao posljedicu tenji koje je srpska politika iskazivala prema tom hrvatskom dravnom podruju, posebno od 1918. do 1941. pa ponovo od 1945. do 1991. godine.
Sustavnost smišljenog, a ne kakvog sluajnog ili potrebnog srpskog oruanog razaranja hrvatskih podunavskih mjesta, uz mnoštvena ubijanja i protjerivanja njihovoga stanovništva, potvrena je i primjerom razaranja Vukovaru prigradskog mjesta Bogdanovci, kao i stradanja sela Svinjarevci i Petrovci koja pripadaju istoimenoj opini. Više o tomu eljko Tomaševi: 

Srpskom oruanom napadu na grad Vukovar 1991. je prethodilo naoruavanje Srba u Vukovaru i okolnim selima s veinskim srpskim stanovništvom, poput Bobote, Borova, Bršadina, Klise, Lipovae, Ludvinaca, Negoslavaca, Paetina, Trpinje i Vere, u koje je tzv. „JNA“ dovozila tenkove i druga oklopna vozila i koja su postala vojna uporišta iz kojih su napadana i razarana okolna hrvatska sela i grad Vukovar. 
Istodobno, naoruane postrojbe tamošnjih Srba su zajedno sa snagama tzv. „JNA“ i dragovoljcima iz Srbije, napadale i razarale okolna sela s veinskim hrvatskim stanovništvom, poput Bapske, Berka, Bogdanovaca, Bokšia, elija, Grabova, Iloka, Lovasa, Mohova, Sotina, Svinjarevaca, Šarengrada, Tompojevaca i Tovarnika, ubijajui i protjerujui njihove stanovnike. 
Primjerice, hrvatsko selo elije je iseljeno ve 07. srpnja 1991., a tri dana kasnije, 10. srpnja su Srbi selo u potpunosti spalili.
Grad Vukovar se ve krajem kolovoza 1991. našao u skoro potpunom okruenju srpskih postrojbi, koje su grad napadale svim vrstama pješakog, topnikog, oklopnog i avionskog naoruanja.
Od tada se braniteljima i stanovnicima Vukovara pomo mogla dostavljati jedino cestom iz smjera Vinkovaca, preko Nuštra i Bogdanovaca, koje je s Vukovarom spajao tzv. „kukuruzni put“, odnosno poljski put izmeu polja kukuruza. 
elei presjei i tu jedinu vezu Vukovara s ostatkom Hrvatske, srpske snage su 06. rujna 1991. poele jaki napad na usputno selo Marince, a sutradan, 07. rujna i na Bogdanovce, u ijoj su blizini postavili tzv. „tenkovsko gnijezdo“.
Od tada su Bogdanovci bili izloeni stalnom djelovanju najteih vrsta oruja, a neopisivim junaštvom ga je branilo tek 210-215 mještana i pripadnika Specijalne policije MUP-a, ZNG-a i HOS-a, koji su kao i branitelji Vukovara, tri mjeseca bili u poluokruenju, a 40 dana u potpunoj blokadi. 
Postrojbe Specijalne policije MUP-a, pripadnika ZNG-a i HOS-a bile su sastavljene od ljudi iz raznih krajeva Hrvatske, meu kojima su bili i tek punoljetni mladii, koji su voeni neizmjernom ljubavlju prema narodu i Domovini, napustili sigurnost svojih domova i s potpunom spremnošu za najveu osobnu rtvu, došli braniti taj napadnuti dio Hrvatske.
Srbi su uspjeli osvojiti Bogdanovce tek 10. prosinca 1991., nakon što su poduzeli do tada najjai tenkovski napad na selo. Nakon zauzimanja sela, masakrirali su u njemu zateene mještane, a selo su u potpunosti razorili.
U Bogdanovcima je tijekom Domovinskog rata ubijeno 89 mještana i 49 pripadnika ZNG-e, policije i HOS-a, a još 25 mještana se vode kao nestali.
Bogdanovci su teško stradali i u II. svjetskom ratu i njegovom porau, kada je ubijeno 58 mještana, a samo sedmorici se znaju grobna mjesta.
U prigodi 15. godišnjice obiljeavanja stradanja sela, 2006. je u Bogdanovcima postavljen središnji spomenik „Bogdanovaki muenici“, djelo umjetnika Ivana Matkovia Laste, koji je bio ratni zapovjednik obrane Bogdanovaca.
U središtu spomenika isklesanog u kamenu je lik Isusa Krista, a na njemu su uklesana imena poginulih i nestalih bogdanovakih civila i branitelja iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata. 
Osim središnjeg spomenika, u Bogdanovcima je otvorena i Memorijalna soba sa slikama stradalih mještana, a postavljena je i spomen ploa na kui u kojoj su za vrijeme rata bili smješteni ranjeni hrvatski branitelji. 

Oblinje selo Svinjarevci je pretrpjelo stradanje 22. rujna 1991, kada je u njemu ubijeno 34-oro hrvatskih branitelja i civila, a jedna osoba se još uvijek vodi kao nestala. 
Teško je stradalo i tree opinsko selo Petrovci, koje je 1991. bilo veinski naseljeno Rusinima i Ukrajincima. Tijekom srpskog oruanog napada, ubijeno je 13 mještana i dva branitelja, a jedan mještanin i jedan branitelj se još uvijek vode kao nestali. Oruane horde tamošnjih Srba i tzv. „JNA“ su Petrovce zauzele 01. listopada 1991., a potom iz mjesta protjerale 400 njegovih stanovnika.

Padom Bogdanovaca prekinut je tzv. „kukuruzni put“, koji je bio put spasa i jedini spoj grada Vukovara s ostatkom Hrvatske. 
Grad se tada našao u potpunom vojnom okruenju snaga tzv. „JNA“ i srpskih oruanih hordi, koje su ga do 18. studenoga 1991., uspjele gotovo u potpunosti razoriti, a potom su masakrirali i pobili zarobljene branitelje, ranjenike i civile. Preostali dio stanovništva su otpremili u srpske logore ili su ih pješice, u patnikim kolonama protjerali iz grada, veinu bez iega ili tek sa smotuljkom osobnih stvari, uzvikujui im prijetnje o trajnoj zabrani povratka ili uenjem irilice i korištenjem srpskog jezika. 
Tijekom rušenja i uništavanja prekrasne barokne i druge baštine grada, srpski politiari i ratni huškai su izvikivali obeanja da e oni u Vukovaru izgraditi još ljepši „srpski barok“, iako svijet ne poznaje baš nikakav srpski barok. 
Prekomjerna granatiranja i rušenje Vukovara, Bogdanovaca i okolnih naselja, kao ni tzv. zapovjednu odgovornost zapovjednika tzv. „JNA“, nije primijetilo ni tuiteljstvo tzv. haaškog „suda“. 
Nakon što su Vukovar proglasili „srpskim“ gradom, kakvim ga i danas smatra sadašnji srbijanski predsjednik Tomislav Nikoli, u javnu uporabu je prvi puta u povijesti uvedeno irilino pismo. Koliko je tada, a jednako toliko i u današnje vrijeme, irilica bila uvjet ouvanja srpskog identiteta tamošnjih Srba, a koliko tek sredstvo posrbljivanja nasilno zauzetih hrvatskih narodnih podruja, vidljivo je iz primjera Ulice Stjepana Radia, koju su Srbi bili preimenovali u ulicu njegovog ubojice Puniše Raia.

Unato tomu, sadašnja hrvatska vlast ne eli grad Vukovar kao cjelinu trajno zaštititi od svakog javnog simbola koji bi vrijeao ast i dostojanstvo rtava vukovarskog genocida i urbocida, meu koje simbole nesporno spada i irilica. 

Istodobno, srbijanska dravna politika, umjesto injenja djela iskrenog pokajanja i donošenja civilizacijske odluke o imenovanju srbijanskih ulica i trgova imenom vukovarskih rtava srpskog genocida, podrava zahtjev mjesnih Srba za slubenim uvoenjem irilice u gradu Vukovaru, smatrajui time da je i irilini natpis vukovarske ulice nazvane po 12-orici Hrvatskih Redarstvenika, tih muenika koje su Srbi u mirnodopsko vrijeme 02. svibnja 1991., u oblinjem Borovu Selu okrutno masakrirali, izvadili im oi pa ih zaklali, neophodan za ouvanje njihovog srpskog identiteta. 

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio eljko Tomaševi, lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
OSUDA IZJAVE PREMIJERA MILANOVIA KAO SE JE U HRVATSKOJ VODIO GRAANSKI RAT
Ponedjeljak, 18 Oujak 2013
 
POELO HAPENJE ZA "VERBALNI DELIKT"
Nedjelja, 17 Oujak 2013
Nasilje nad izgovorenom i pisanom rjeju u našoj Domovini napreduje korakom od sedam milja. Nakon što je novinarka Karolina Vidovi-Krišto suspendirana, izvrijeana, ukinuta joj je emisija i izdala ju je matina udruga Hrvatsko novinarsko društvo samo zato jer je radila svoj posao i napravila kvalitetnu emisiju raskrinkavši pedofilsko podrijetlo tzv. "modula 4", sada se zbog iznošenja stava i mišljenja trpa ak u zatvor Zdravko Mami.

Nije tu rije o odreenoj osobi, nego o principu. Ne upuštajui se u diskusiju o osobi Zdravka Mamia o kojemu su mišljenja podijeljena, šokiran sam da se bilo koja osoba trpa u zatvor zato jer je izrazila svoj stav i mišljenje. To je povratak duboko u "tvrdi komunizam", negdje u 50-te godine, kada su agenti UDB-e hapsili za izgovorenu rije i odmah po kratkom postupku slali ljude na Goli otok ili u Lepoglavu.

U Hrvatskoj je uveden verbalni delikt i to u njegovom najgorem malignom obliku. Razlog za ekspresno uhienje ovjeka, prema onome što se moe proitati u medijima, je tvrdnja da je netko Srbin. Je li moda uvreda rei ovjeku da je Srbin?

Ako se iz konteksta njegovih rijei moe izvui zakljuak da on misli da netko tko je Srbin po nacionalnosti ne bi smio biti ministar, onda je to politiki stav koji se moe osporavati, jer se po tom kriteriju ljudi doista ne mogu dijeliti. Ali zbog takve rijei ovjeka drati u pritvoru i prijetiti mu višegodišnjim zatvorom, to slii na Sjevernu Koreju, Zimbabwe i neke tomu sline reime.

Ako na to pristanemo, onda je kraj slobodi govora i javnog izraavanja mišljenja i stavova, jer e svatko tko kae nešto što se ne svia vladajuima isti tren e doi u zatvor, jer "koristi govor mrnje". Tako e zatvore puniti vukovarski branitelji, seljaci koji prosvjeduju zbog otkupa mlijeka, radnici koji prosvjeduju zbog steaja, pa ak i sveenici zbog propovijedi. Nedavno je bilo prijedloga da se uhiti biskup Valentin Pozai zbog metafore o "Oluji". Kada se prijeti jednom biskupu, onda znamo koliko je sati. Posljedica e biti strah od javnoga govora i opet e se neki kritiki stavovi, pa ak i vicevi, priati šapatom, "da nas ne ujeju". To bi bio ujedno i pogreb Ustava Republike Hrvatske i ljudskih prava uope, jer na slobodi izraavanja i mišljenja poivaju i mnoge druge slobode i ljudska prava. Ne elim da moja drava bude drava koja šuti u strahu. Takva se drava, naime, zove – policijska drava.

Kao ovjek koji je svoje zdravlje ostavio na bojišnici da bi Hrvatska bila slobodna i neovisna, ne pristajem na kanjavanje za verbalni delikt. Onaj tko takvo nasilje eli i dalje provoditi neka odmah zatvori i mene. Nisam dao bolnu rtvu zato da bi nas zatvarali oni koji nisu ništa dali za Domovinu, a neki su ju i aktivno rušili. Ako moram šapatom kritizirati nešto ili nekoga, onda mi je bolje biti u zatvoru.

Samo, neka se ne zavaravaju oni koji kroje takve zakone i njihovo naopako provoenje.

Zato svatko tko u ovoj zemlji eli slobodno disati treba se pridruiti zahtjevu da se Zdravko Mami smjesta pusti iz pritvora i da se takva civilizacijska sramota više nikada ne ponovi, a Karolini Vidovi Krišto odmah vratiti njezinu emisiju i to uz ispriku.

Mario Filipi
 
FINSKA NIJE IMALA GRAANSKI RAT!
Nedjelja, 17 Oujak 2013
 
MISA ZADUNICA U ZAGREBAKOJ KATEDRALI 17.OUJKA 2013. U 18 SATI
Subota, 16 Oujak 2013

Misa zadušnica povodom 11. obljetnice smrti profesorice Ljubice Štefan

Ljubica Štefan pregarala je za istinom o Stepincu

U nedjelju 17. oujka navršava se 11. obljetnica smrti Ljubice Štefan. Neki se još sjeaju njezinih tekstova, njezine upornosti u obrani istine. Profesorica slavistike Ljubica Štefan bila je hrabra Hrvatica, koja je stjecajem ivotnih okolnosti krajem '80-ih godina ivjela u Beogradu. Godine 1987. susree se s paterom Vladimirom Horvatom, isusovcem, koji je tada bio upnik na slubi u Beogradu. U mirovini, od 1988. godine, neprekidno se bavi povijesnim istraivanjima u beogradskim knjinicama i arhivima, gdje u tajnosti i napetosti prikuplja raznu povijesnu grau. U svojim nastojanjima traganja za istinom imala je duhovnu podršku p. Horvata. Zapoinje pisati knjige kojima svjedoi ono što je pronašla istraivanjima. Godine 1989. pod pseudonimom joj izlazi prva knjiga u Sloveniji. Zatim joj 1991. i 1992. izlaze i druge dvije knjige Mozaik izdaje i Pregled srpskog antisemitizma, obje takoer pod tuim imenom. U njima je opisala utjecaj Srpske pravoslavne crkve na srpsku politiku i vezu Srpske pravoslavne crkve i fašizma u Srbiji. U knjigama Mitovi i zatajena povijest i Istinom i injenicama za Hrvatsku pisala je o rtvama u poslijeratnom Titovom logoru Jasenovac od 1945. - 1948.g. U prilog svoje tvrdnje istraila je i navela više imena svjedoka, uz desetak navedenih bibliografskih izvora. Tvrdila je da je Jasenovac poslije svibnja 1945., pa sve do 1948., bio komunistiko stratište za mnoge hrvatske muenike s Krinoga puta. Postkomunistiki, reimski kritiari i novinari zbog toga su je izvrgnuli cijelom nizu uvredljivih medijskih napada, no Štefan je ostala neumorna, pregarajui do smrti za istinom.



Zbog osobne sigurnosti morala je u srpnju 1992. urno napustiti Beograd, gdje je ostavila svu svoju imovinu. Kao izbjeglica stigla je u Zagreb. Uz nevienu energiju u osmom desetljeu ivota, nastavila svoj istraivaki i publicistiki rad, kojem se je u potpunosti posvetila. Piše idovskim organizacijama i dokazuje da su njezin stric i ona pomagali idovima u Drugom svjetskom ratu. Godine 1993. dodijeljeno joj je najviše idovsko priznanje – povelja i medalja Pravednice meu narodima za spašavanje idova u Drugom svjetskom ratu, što je inila kao mlada djevojka zajedno sa svojim stricem Lujom u Karlovcu. Osobno prima ta najviša idovska priznanja u Izraelu. Njezino ime i ime njezinog strica uklesano je na Zidu poasti u Vrtu pravednika. Ona je prva u Memorijalnom centru Yad Vashem u Izraelu uz ije ime stoji Croatia, umjesto ranijeg naziva Yugoslavia. Tako je po prvi puta, uz ime Ljubice Štefan i njezinog pokojnog strica Luju Štefan, uklesan naziv hrvatske drave.

Naalost Ljubica Štefan, prije 11 godina umrla je negirana i nepriznata po komunistikim mutikašama, srbofilima i mrziteljima Hrvata, iako je pronašla mnoge vjerodostojne dokumente i svjedoke, a i sama je spašavala idove u tom vremenu. Uz ve spomenute knjige, profesorica Štefan je napisala i knjigu Srpska pravoslavna crkva i fašizam (Nakladni zavod Globus, 1996. g.), zatim Istinom i injenicama za Hrvatsku (HKZ - Hrvatsko slovo, 1999.g.) i Mitovi i zatajena povijest (izdanje Krešimir – SlovoM, 1999.), iji sadraji pojašnjavaju okolnosti i navode imena nekih koji su lairali, onemoguavali i neasno se ponijeli prema istini o Stepincu i Hrvatskoj. U posljednjih desetak godina svog ivota napisala je i objavila ukupno sedam knjiga povijesnih svjedoanstava i istraivanja.

U ivotu, Ljubica Štefan bila je i ostala do kraja vrlo skromna. Kao vjernica arko je molila za hrvatsko ope dobro. Bila je lanica Molitvene skupine za hrvatske domoljubne uznike širom svijeta. Pod kraj ivota, u bolnici krunica joj je stalno bila na dohvat ruke, što je potvrda njene iskrene vjere – po rijeima patera Vladimira Horvata. Po posljednjoj elji kremirana je i njezin je pepeo razasut na Sunanoj poljani u Gaju urni na Krematoriju na Mirogoju. To je mjesto gdje se posipa pepeo neidentificiranih hrvatskih branitelja i rtava Domovinskog rata, siromašnih i beskunika, to je mjesto skromnosti gdje se više nikakvim natpisima ne obiljeavaju imena pokojnika. Tu, kako je i ivjela, završava pravednica Ljubica Štefan, svoje ovozemaljsko poslanje. Svojim ivotom potvrdila je skromnost kao vrlinu, ta velika štovateljica istine, Stepinca i hrvatske domovine.

Damir Borovak

 
TO JE HRVAT, ILI TKO JE HRVAT?
etvrtak, 14 Oujak 2013

Onaj prosjeni koji sa grem i knedlom u grlu stoji na Konzumovoj blagajni, oekujui raun. U meuvremenu prebire i posljednjih zveckavih par kuna koje su mu ostale od ovršene place. Djeica koja se vrsto dre za rub njegovog kaputa, samo nijemo gledaju slatkiše na blagajni, koje su tamo upravo postavljene da bi mamile djeje uzdahe, i još prije nego li izau, navela njihove roditelje, da im nesto kupe.

Ne, to nije slika Hrvata kojeg elim vidjeti. elim vidjeti Hrvate sa osmijehom, radosne, sigurne u sebe i u ono sto ive i kako djeluju.

A smiju li to? Sto ih sputava?

 Nakon današnjeg dana, i djelovanja nakon kojeg sam se i razboljela, jer duboko emotivno proivljavam takve stvari,  ne znam koji bi odgovor.

S jedne strane, gruba i nemilosrdna deloacija obitelji Vuki, Frlan, mnogih drugih, brojna samoubojstva, izmeu ostalih i moj roeni brati, koji nije mogao vise trpjeti obaveze koje su ga pritisle, i nemogunost naplate, iz koje nije vidio, kao poduzetnik rješenje, pitam se, što smo mi Hrvati, i gdje je naša ustavna jednakost, naše pravo? Zajameno pravo na rad, plau, na dom!

Ga Boica Dugan, iz Celina Gorikih, Zapreši,  danas je pokušala ui u svoj dom radi kojeg vodi spor ve due od 20 godina. TAda je, nakon što je kua izgraena na zemljištu koje su joj darovali roditelji, i koji su joj pomogli izgraditi kuu, pukao i brak izmeu nje i njenog supruga, koji je ovdje, bio tzv. "dotepenec".

Prilikom sudske rasprave o podjeli imovine, dogovorili su se, pola imovine pripada Boeni, a pola njenom suprugu. To pola, zahvaa kuu izgraenu sa svom potrebnom dokumentacijom, plaenim pristojbama,  i graevinskom dozvolom, te polovinu zemljišta. Kua je veliine 230 m2, sto znaci da Boeni pripada 115 m2, ili POLOVINA.

Nakon treeg povratka sa upanijskog suda, nakon gomile suza koje je Boena do sada, poniena, jadna, izbaena iz svog vlastitog doma na silu, isplakala, zbog nemilosrdnosti Biserke Dugan, druge supruge njenog supruga od kojeg se razvela, Boena i danas moe svoju vlastitu imovinu - gledati samo na slikama.

Kerka ge Biserke Dugan, nakon pokušaja da ue u svoj dom, nakon više od 20 godina,  za što posjeduje svu pravomonu i ovršnu dokumentaciju, zaprijeila joj je ulaz u kuu, s izjavama "pa vi se samo s nekim svaate!", aludirajui pri tom, da bi Boena morala šutjeti na nepravdu koju je doivjela.

Istovremeno, joj dolaze ovrhe,  troškovi na stan u kojem plaa najamninu,  suze koje ne moe zaustaviti gledajui kako u kuu, u kojoj polovina pripada njoj, a dvije šestine druge polovine - njezinim kerima, moe ui "samo u snovima".

"U normalnoj dravi, takve situacije se uope ne dokazuju!" kae moj prijatelj, lan Udruge Veronika Vere. U normalnoj dravi, onaj tko je provalio u tui dom, i tko je uzurpirao tuu imovinu, bez pravnog osnova, uz pratnju policije, biva ispraen do prvog zatvora. Po mogunosti u lisicama.

U Hrvatskoj, se na vlasnike imovine, za koju više od 20 godina moraju dokazivati svoje osnovno pravo - pravo nasljedstva ili vlasništva - pljuje se. Ponieni su, osramoeni, oklevetani, a mnogi proglašivani i ludima. 

Pitam se, gdje je tu kraj, i tko ima dovoljno snage, podvui crtu! Tko moe presjei ovaj arobni krug bezakonja, otimanja, pljake, uništenje svega, od malih i nezaštienih, do velikih tvornica koje su izgraene na atraktivnom zemljištu?

Tko moe, sukladno Ustavu, Boeni, Renatu, Mariji, Stjepanu, i svim drugim Hrvatima,  jamiti pravo na vlasništvo, na dom, kad to HRVATSKI SUD to ne moe i ne eli? I gdje su ravnotea i jednakost. Dok jedne oblivene suzama, iznose etveronoške iz njihovih domova, jer su rtve nefunkcionalnosti hrvatskog pravosua, i krivotvorina, s druge strane, vlasnici svojih domova, sa pravomonim sudskim odlukama, rješenjima, sjede, i oplakuju svoju sudbinu - preko puta svojih domova, sanjajui - san - u kojem e jednog dana, moda, doivjeti da se probude - u svojem krevetu.

Nada Landeka, predsjednica Udruge Veronika Vere, za zaštitu rtava pravosua

 
«« Poetak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedea » Kraj »»

Stranice 241 - 270 od 1223
 
Top! Top!