www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > Naslovnica
Subota, 17 Kolovoz 2019
 
 
Naslovnica
IZLAGANJE DR. ZVONIMIRA EPAROVIA S TRIBINE HKV-A O HRVATSKOJ TUBI ZA GENOCID PROTIV SRBIJE
Petak, 19 Studeni 2010
Ivo Josipovi, predsjednik Republike Hrvatske, zagovara povlaenje tube i s predsjednikom Srbije Tadiem dogovara izvansudsku nagodbu. Povlaenje tube zagovaraju i ministar Ivan Šimonovi, Vesna Pusi, Milorad Pupovac i tisak koji ih podrava. Ovdje emo iznijeti kronologiju ovoga postupka, znaajke Meunarodnog suda pravde, perspektive i izglede naše tube.

U Hrvatskoj se krajem prošlog stoljea (1991-1995) dogodio zloin, najtei zloin, zloin genocida. Na Ovari, u Škabrnji, Voinu, nad Dubrovnikom. U Baranji i u Iloku i u drugim okupiranim dijelovima Hrvatske kada su protjerali svo nesrpsko puanstvo. Zloine su izvršili Srbi i Crnogorci, uz pomo njihove JNA i paravojnih postrojbi. Bili su to najtei zloini u Europi nakon Drugog svjetskog rata (a prije zloina u Srebrenici). Ubili su više od 15 tisua ljudi, 40 tisua je teško ranjeno, 6 tisua se smatra nestalim Naelo pravednosti zahtijeva da se osudi zloine i kazni krivce. Ujedinjeni narodi utemeljili su tri suda, sva tri su u Haagu: Meunarodni sud pravde (The International Court of Justice, krae MSP), koji sudi dravama, Meunarodni kazneni sud za zloine na podruju bivše Jugoslavije (The Intnational Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, krae MKSJ) i Meunarodni kazneni sud (The International Criminal Court, krae MKS). Zajedniko im je: 1. sva tri su meunarodni sudovi, 2. utemeljeni su od Ujedinjenih naroda, 3. primjenjuju norme meunarodnog prava i 4. svima je sjedište u Den Haagu, Nizozemska.

Hrvatska sa sva tri suda ima specifine odnose. Pred Meunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) su teško optueni hrvatski generali i politiari za stvaranje zloinakog pothvata u vrijeme i poslije obrambene opravdane oslobodilake vojno-policijske akcije „Oluja". Pred Meunarodnim kaznenim sudom (MKS) na alost nema nadlenosti za zloine u posljednjem ratu jer to „ispunjava" ad hoc sud za zloine u bivšoj Jugoslaviji. Jedino je pred Meunarodnim sudom pravde (MSP) hrvatskom tubom za genocid otvorena mogunost osude srpskih zloina genocida i agresije nad Hrvatskom. Hrvatska je 1999. godine podnijela tubu zbog zloina genocida protiv Savezne Republike Jugoslavije. Meunarodni sud pravde svojom presudom od 18. studenog 2009. godine presudio je da je nadlean za primjenu Konvencije o sprjeavanju zloina genocida u sluaju tube Hrvatske protiv Srbije. To je snana potpora hrvatskoj tubi za genocid.

Ivo Josipovi, predsjednik Republike Hrvatske, zagovara povlaenje tube i s predsjednikom Srbije Tadiem dogovara izvansudsku nagodbu. Povlaenje tube zagovaraju i ministar Ivan Šimonovi, Vesna Pusi, Milorad Pupovac i tisak koji ih podrava.

Ovdje emo iznijeti kronologiju ovoga postupka, znaajke Meunarodnog suda pravde, perspektive i izglede naše tube i razloge zašto ne smijemo povui tubu za genocid protiv Srbije.
Opirnije...
 
VUKOVAR - NAA TUGO - MILE PRPA
Subota, 06 Studeni 2010
VUKOVARU -  NAŠA TUGO 

Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu!

Ne brinemo za tebe, jer ti si zvijezda koja se ne moe ugasiti, jer tebe ima i kad te nema. Brinemo se za sebe,   za svoja posramljena lica pred tvojom veliinom i   – kristalnom bistrinom tvoje rtve. Poslije tebe,  niti jedan grad u svijetu ne moe umrijeti – slavnijom smru, jer to jednostavno više nije mogue. Ti si pobrao sva svjetla nebeskih zvijezda i svijetliš narodima svijeta poput  Kristove rtve na Golgoti za otkupljenje grijeha.


Pred tvojim asnim licem srame se svjetski monici i narodi svijeta i ne mogu ti pogledati u oi, jer ti si Kralj svakog morala, ti si Sunce svjetlosti i hrabrosti, i svaka pjesma koja se o tebi spjeva postaje novovijeka - Pjesma nad pjesmama. Ti si sveta zemlja, najsvetije hrvatsko tlo obliveno krvlju tvojih muenika.


Vukovaru – naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu!


Ti si novovijeki inat cijelome svijetu i njegovim mudracima, farizejima, bezbonicima. U tvome prkosu sabraše se svemirske sile. Ti si i Hirošima i Nagasaki poludjele svjetske savjesti. Ti si istovremeno; i Troja, i Kartaga, i Masada, i Gvozdansko, i Siget i Staljingrad. Ne postoji grad na svijetu koji je umro slavnijom smru, ali, gle,  i dalje ivi. Tvoj pepeo raznesoše vjetrovi Istoka i Zapada, Sjevera i Juga i uznemiriše savjest svjetskih monika, nad kojima se nadvila tvoja sjena.

I oprosti onima koji ne znadoše što ine razarajui i ubijajui tvoje tijelo, ali ne oprosti onima, ponajprije svjetskim monicima - koji
htjedoše razoriti tvoju dušu. Ali ti  bješe  div, koji moralno izraste u još veeg gorostasa, ne samo da nisi dao da unište tvoju plemenitu dušu, ve si njenom snagom - otvorio put u pako  dušama svojih razaratelja.

Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu.


Više se ne trebaš bojati, jer uloge  se promijeniše – sad se drugi boje tebe! Optui ih pred Bogom, pred Stvoriteljem svega vidljivoga i nevidljivoga, optui ih pred cijelim svemirom jer rane koje ti nanesoše su prebolne, bol koju ti nanesoše je neizdriva, a mrnja kojom te obasuše izie iz samog pakla. Sjene tvojih mrtvih nek im zakrile i pomrae sunce, a kad god ugaze u vodu neka u njoj vide i osjete krv i rane tvojih muenika.


Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu.


Ne uzbuuj se! Ti, što ti dolaze u posjetu preko Dunava, nisu ti više  ni prijatelji ni neprijatelji. Oni se samo vraaju na mjesto zloina, poput svakog ubojice – jer im tvoja rtva ne da mira, ne da sanka ni poinka. I ne trai da ti se ispriaju, jer se tebi ispriati nije mogue, pa ma kako to netko elio, ali oni to i ne ele. Za to ne gledaj u njima ni drage ni mrske goste, jer to nisu, niti to mogu biti, a ti nikoga ne mrziš pa ti ne mogu biti ni mrski.


Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu – ne daj se nikome.


Mile Prpa

U Zagrebu, 04. studenog 2010
  

Fotografija: idejni autor Spomen doma Ovara
Miljenko Romi, akademski slikar

 
DANUVIUS - MILE PRPA
Petak, 19 Studeni 2010

DANUVIUS


I tee
taj Dunav,
tee!

I tee
taj Danuvius stari,
tee.

Tiho tee,
ali valove mu stvara
vrisak Vukovara.

I tee
taj Dunav
tee,
ali bol mu stvara
rana Vukovara.

Tee Danuvius,
bistar tee,
ali mulj mu stvara
pepeo Vukovara.

I tee
taj Danuvius stari,
tuno tee.

Kud li šumi
svijetu ree –
da al mu stvara
tuga Vukovara.

I tee
taj Dunav.
tee,
i silu ne gubi.

Kud li šumi
svijetu ree

- Vukovar vam prašta,
Vukovar vas ljubi.

I tee
taj Danuvius stari,
tee.


Mile Prpa
mile.prpa@zg.t-com.hr

 
19. OBLJETNICA STRADANJA KABRNJE - 18. STUDENOG 2010.
Utorak, 16 Studeni 2010

REPUBLIKA HRVATSKA
ZADARSKA
UPANIJA
Opina Škabrnja
Op
inski naelnik

19. OBLJETNICA STRADANJA
ŠKABRNJE
- Protokol za dan 18. studenog 2010. godine

11:00 - Sv misa - Crkva Uznesenja BDM Škabrnja

12:30 - „Sjeanje na stradanje Škabrnje" - prikazivanje filma u
skripti crkve Uznesenja BDM

14:00 - Polaganje vijenca na Spomen obilje
ju masovne grobnice

U ime svih izaslanstava vijenac e na Spomen obilje
je masovne grobnice ove godine poloiti Zajednicu Udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata u nazonosti svih ostalih izaslanstava koji e se pridruiti zajednikom odavanju poasti.

14 30 – 15:15 - Središnja komemorativna sveanost Trg Franje Tumana u Škabrnji

Himna
Minuta š
utnje
za poginule i ubijene u Domovinskom ratu

Govori:
Luka Škara - Naelnik Opine Škabrnja
Marko Miljani
– Prvi zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnja
Zoran Gurlica Predsjednik UHDDR
-a Škabrnja
Koordinacije Udruga iz domovinskog vata (Predstavnik)
Stipe Zrili
- upan Zadarske upanije
Vlada RH
Sabor RH
Ivo Josipovi
Predsjednik RH

15:15 – 15:45 - Formiranje povorke i hodnja do Centralnog kria i Spomen obiljeja za poginule u Domovinskom ratu 

15:45 Polaganje vijenaca izaslanstava

Voditelj protokola najavljuje izaslanstva koja e pojedinano poloiti vijence i zapalili svijee, a nakon svakog polaganja vijenaca truba svira sekvencu mirozova.

Redoslijed polaganja vijencu:

Predsjednik RH
Sabor RH
Vlada RH s predstavnicima Ministarstva obitelji, branitelja i me
ugeneracijske solidarnosti, Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova
Opina Škabrnja
Škabrnjski bataljun i UHDDR Škabrnja
Zadarska
upanija
Grad Zadar
Op
ina Sukošan
Zajednica udruga roditelja poginulih hrvatskih hranitelja iz Domovinskog rata
Zajednica udruga udovica poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata
Zajednica Udruga Hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata
Koordinacije Udruga i/ Domovinskog rata

           - Udruga roditelja poginulih branitelja iz Domovinskog rala
           - Udruga udovica poginulih branitelja iz. Domovinskog rata
           - HVIDR-a
           - UHDDR
           - UHCSDR

MOLITVA ZA ODRIJEŠENJE

Polaganje vijenaca svih ostalih nazo
nih izaslanstva uz pojedinanu najavu voditelja po slijedeem redoslijedu polaganja:

Udruge proizi
šle iz Domovinskog rata
Ostale Udruge i Politi
ke stranke
Ostala izaslanstva

Voditelj protokola zahvaljuje svima koji e doi
odati poast Škabrnjskim rtvama.

16:15 sati - Završetak Komemoracije

Opinski naelnik
Luka Škara

lan predsjedništva eljko Tomaševi ispred Hrvatskog rtvoslovnog društva poloiti e vijenac, zapaliti svijeu i odati poast Škabrnjskim rtvama.
 
SUZA - MILE PEORDA
Subota, 13 Studeni 2010
Mile Pešorda
(Kolumna EUROGLEDI, Hrvatsko slovo, Zagreb, 12.XI.2010.)

Suza


Dragocjeni su svi ljudski napori usmjereni k postizanju punine mira u dušama, pomirenja  i iskrena dijaloga meu ljudima, kao i na  uspostavljanje suradnje i razmjene meu narodima. Pod tim kutom sagledan, vukovarski neslubeni susret na vrhu imade svojih neporecivih, makar oku nevidljivih, vrijednosti, na koje meutim pada tamna sjenka posve prešuene istine o velikosrpskoj ratnoj agresiji „JNA i srpskih terorista“ (Odluka Sabora RH o raskidu dravno-pravne sveze s ostalim republikama SFRJ od 8.X.1991.) na hrvatski narod i zemlje, o Vukovaru i o Hrvatskoj kao rtvi kulturocida i genocida, o narodno-osloboditeljskom Domovinskom ratu i vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, presudnoj i za spas Herceg-Bosne od novih srebrenikih pokolja i za otvaranje puta denacifikaciji Srbije, kao velianstvenoj pobjedi nad srpskim fašizmom i okupatorom i poetku kraja „balkanskoga mini-Hitlera“, odnosno predsjednika Srbije Slobodana Miloševia. A kakve sve štetne posljedice po istinsko pomirenje i duhovno osloboenje, a nadasve po slobodu i zbiljsku nezavisnost Hrvatske na njezinu povratku u maticu Zapada, moe imati ovakav nastavak „reimskih“ (S.Kuli) radova na ozljeivanju ustavnih dravnih temelja, na popis kojih moe stati i josipovi-tadievsko zanemarivanje agresorskoga „bezobzirnoga uništavanja bolnica, škola, crkava, kulturnih spomenika i drugih civilnih objekata, što je kulminiralo ak napadanjem i bombardiranjem povijesne jezgre Zagreba, pri emu su ošteene i zgrade rezidencije Predsjednika Republike, Vlade i Hrvatskoga sabora u vrijeme zasjedanja i pokušaja atentata na Predsjednika RH“(Odluka Sabora RH...), o tome bi konano  mogao progovoriti sami narod, ako ve tolike njegove sadašnje elite mukom mue o biti ili ne biti sretne i vjerodostojne domovine.

Da „Narod se ne da preporoditi frazom“, da Narod potrebuje „lae mnogo solidnije graene od ovih potonulih“ („Hrvatska knjievna la“, Plamen, 1919.), znao je to ve mladi Krlea, dok nije, zalutavši u labirintima Kominterne i stavivši se pod kapetansku palicu megazloinca, izgubio kompas i prestravljen zanijemio pred zloinima „idâ i Didâ“ nad okupiranom Hrvatskom, ne uzbunivši nikoga u svijetu nad hudojamskom kalvarijom nevina naroda. O osloboditeljskoj istini pjevao je francuski pjesnik i borac protiv fašistikoga okupatora René Char. Koji pak znaaj (kada se o našoj hrvatskoj sudbini radi), meu našim aktualnim vladateljima i nekim globalistikim pokroviteljima, imaju pojmovi narod i istina, antifašizam i sloboda, dade se zakljuiti iz injenice da je neupitnim su-domainom (prema nekim katastrofiarima, i glavnim lokalnim osmišljavateljem posjeta!) visokom gostu iz Srbije bio esdeesesovski predsjednik V.Stanimirovi, jedan od „gospodara ivota i smrti“ u Vukovaru, ak „gradonaelnik“ i ravnatelj „Bolnice sveti Sava“ za vrijeme velikosrpske okupacije.

 U dobroj vjeri da  e i dr. Okupacije doivjeti (ako ve nije) in preobraenja i pokajanja, s ohrabrenjem sam se ogledao u materinskoj suzi istine o patnji i ponosu Vukovara i cijele zemlje, kristalno istoj, u stihovima majke Kate Šolji (1922.- 2008.), potresnoj tualjci od 52 stiha u spomen etvorici sinova palih u vukovarskoj rtvi za hrvatsku slobodu: „Noas sam snila / Da su djeca došla /Vidjela sam, kraj prozora su prošla./ Najstariji progovara:/ "Otvori nam majko stara“./ Brzo sam potrala i vrata otvarala / Mog sina za ruku fatala ... / Tine, Tine mili /Pa tebe su etnici ubili./To te Isus oivio ko Lazara. /Jest, majko mila, dao mi krila. / I nema sina moga. / Sine Tine, sad si bio  / Kud' si mi se skrio.//A moda je drugi po redu. /Moda je moj Mijo. / Mijo, Mišane, ako je majka šestoro rodila / Majki nije puno bilo. / Vi ste bili meni i desno i lijevo krilo. / Javi se, sine, majci svojoj. / Nema ga.//Moda je trei po redu. / Moda je moj Ivo  / Što je u Dunav skoio. / Ivo, Ivo, Ivane, ljute rane / Jel'te odnesoše nebeske visine, / Dunavske dubine./ Majka te, sine, trai / Sad si bio, / Kud si mi se skrio. / Da bol ublaim.//Moda je etvrti po redu / Moj Mato – moje zlato. / Tumaram, hodam po hodniku / Od vrata do vrata /Pa nema moga zlata. / Ja udarim susjedu na vrata.  / Susjed brzo zbori  / Pa mi vrata otvori.
//

"Ajd' u sobu, majko stara / Nisi ništa snila“ /"Jesam, susjed“ / Djeca su mi bila./ Kud su se skrila. // "Ajd' u sobu – zbogom i laku no“. / Ja osta sama  / U slike gledaju / I misle kud e sada pro! / Djeco moja / Sokolovi mili / Kud ste mi se skrili / Pa sad ste bili …“


Otajstveni putovi pomirenja, i povjerenja u konanu pobjedu istine i pravde, provedoše me od Majina pjeva  ljubavi do svjedokoga knjievnog zapisa Aleksandra Flakera (1924.-2010.), i njegovih rijei o osjeaju dubokoga ponienja u asu kada je „Austrija nazvala Hrvatsku vojsku“, u dramatinim trenutcima oslobaanja Hrvatske od okupatora, Tumanovim „operetnim vojnicima“, te o njegovim „suzama neke unutrašnje katarze“ nakon  e l e g a n t n o  izvedene osloboditeljske Oluje, kojom je „hrvatska vojska osvjetlala obraz svima nama“. I u oima našega znamenitoga profesora, roenoga Poljaka, Hrvatska je vojska ponijela „atribut osloboditeljice“, pa zar ima dvojbe na kojoj su strani  svi oni, i svaki onaj, koji HV-u, ovako ili onako,  naljepljuju „atribut zloiniteljice“, koji i nadalje  prihvaaju kao „tradicionalnu srpsku pjesmu“ (BBC) etniku  koranicu Drue Slobo, donesi salate,/ Bit e mesa, klat emo Hrvate!“,  kamaški poziv koji su Stanimirovievi „borci za istu stvar“ uputili 18. XI. 1991., iz okupiranoga Vukovara, nacivodu u Beograd, i to uz tehniku potporu britanske reportae na BBC-u! Istina jest plemenita sila s oba svoja zaljubljena  krila.

(Kolumna EUROGLEDI, Hrvatsko slovo, Zagreb, 12.XI.2010.)
 
MOSTEC - NOVE TISUE UBIJENIH HRVATA - MILE PEORDA
etvrtak, 11 Studeni 2010
Jugozloin protiv ovjenosti

NOVE TISUE UBIJENIH HRVATA
U Sloveniji kod Mosteca otkriveno još jedno mnoštveno grobište iz 1945.

 U Sloveniji je, na polju Osredki, blizu sela Mostec, u opini Breice, nedaleko od Zaprešia, Dobove i atekih toplica, zapoelo iskopavanje posmrtnih ostataka tisua Hrvata, zarobljenih pripadnika Hrvatskih oruanih snaga Nezavisne drave Hrvatske, i civila, i inih rtava poratnih sustavnih pokolja, za koje se pouzdano pretpostavlja da se ve 65 godina nalaze zatrpani u 2 kilometra dugom protutenkovskom jarku. Slovenska su sredstva javnoga priopavanja, meu ostalima  dnevnici „Delo“ i „Dnevnik“ od 22. listopada, veoma iscrpno i uoljivo, javnosti predstavila poznate injenice o tomu stratištu, jednom od mjesta jugoslavenskih zloina protiv ovjenosti, na kojemu su posebne jedinice Jugoslavenske armije, prema nepotvrenim podatcima, pobile tisue, a moda i desetke tisua, ratnih zarobljenika i civila. Marko Štrovs, voa odjela za ratna grobišta pri Ministarstvu rada, obitelji i socijalnih pitanja RS, kazao je da posmrtni ostatci, pronaeni na dubini od 1,7 metra i širini 3,5 metra, potvruju da na tom mjestu nisu pokopani samo vojnici, nego i civili. Kolika je dubina jarka, još se ne znade, a Štrovs veli da su dobili nalog tono odrediti lokaciju mnoštvenoga grobišta, dok su daljnje odluke u rukama istranoga sudca i dravnoga odvjetništva.

 Na upit tko je sve pod mitraljeskom paljbom ljeta 1945. skonao u jarku, još nema tona odgovora. Prema nekim svjedoenjima, tu je najviše pobijeno hrvatskih vojnika, a osim njih i brojne hrvatske obitelji, meu kojima je bilo mnoštvo civila iz Zagreba. Zagrebanke su  i Zagrebane dopremali vlakom do Dobove, a dalje su ih, do stratišta, iivljavajui se na njima, gonili  da pješae. U „Dnevniku“ podsjeaju na svojedobno svjedoenje, sada pokojnoga, Ivana Gašperina iz Mosteca, koji je opisao svoj susret s transportima teretnjaka koji su ratne zarobljenike  vozili na stratište. Prema prianjima nekih Posavaca, u jarku po svoj prilici prevladavaju hrvatski bjegunci, koji su na kraju rata pokušali pobjei pred pobjednikim snagama. Ubijeni su i u jarak zatrpani i brojni ugledni i imuni Breiani. Štrovs je izjavio da slubeni dokumenti o ubojstvima ne postoje, jer je ondašnja komunistika vlast dobro znala da su ubojstva bila u suprotnosti i s domaim i sa stranim zakonodavstvom.
Mnoštveno ubijanje zarobljenika i civila trajalo je, prema nekim svjedoenjima, nekoliko mjeseci po svršetku rata, sve do 15. listopada 1945.

Na tomu je mjestu jugo-zloina i grobišta, bez suda i suenja okrutno usmrenih, zarobljenih hrvatskih vojnika i njihovih obitelji, dakle ena i djece, i pripadnika njemake vojske, nakon osamostaljenja Republike Slovenije, bio podignut kri, s natpisom: TUDI MI SMO PADLI ZA SVOBODO. Taj je spomen-kri palima za slobodu nepoznat netko odstranio, a u blizini  hrvatskoga „Grobiša ob Savi“  podie se velika istionica.

*(Objavljeno, s dvjema priloenim mapama mjesta zloina, u:
Hrvatsko slovo br. 811., str. 10., Zagreb, petak, 5.XI.2010.)

Mile Pešorda
(
Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript
00 385 (0)98 18 44 255)
 
RATNI ZLOIN - Silovanje u srpskim koncentracijskim logorima
Utorak, 09 Studeni 2010
Silovanje je ratni zloin. Za taj cin nasilja status ratnog zloina u UN izborile su hrvatske ene.rtve silovane u srpskim logorima i na okupiranom podruju Hrvatske nemaju status ni obešteenje rtve nad kojom je poinjen ratni zloin. Ratna silovanja su potpuno prešuena, rijetka procesuirana, rtve se upuuje na parnicu s poiniteljem kako bi dobile obešteenje ??? Troškove suda plaaju hrvatski poreski obveznici " jer su zloinci slabijeg materijalnog stanja"!
Hrvatsko civilno društvo koje se bavi ljudskim pravima, zaštitom ena od nasilja, ravnopravnošu spolova nikada nije pokazalo interes za ovaj ne mali broj ena nad kojima je izvršeno najstrasnije nasilje.
Hrvatska dravna uprava takoer.

POZIV NA TRIBINU
Pastoralni  centar sv. Bone
Samostanska 5 Vukovar
Srijeda 10. studenog 2010. u 18:00 h

RATNI ZLOIN - Silovanje u srpskim koncentracijskim logorima

… Na slobodi ivite godinu za godinu, a u logoru mi je sekunda bila dan, minuta mjesec, a dan godina. I nikada ne znate koju ete sekundu prestati ivjeti …( Jadranka Cigelj  «Apartman 102»

Govorit e :
Marija Sliškovi
, predsjednica udruge ene u Domovinskom ratu
Jadranka Cigelj, autorica knjige svjedoanstva  iz logora «Apartman 102»

Organizatori:
Pastoralni centar sv. Bone Vukovar
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora
Udruga ene u Domovinskom ratu – Zagreb

Kontakt osoba
: Marija Sliškovi     mob: 091 111 4848
Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript
 
IZUMIRANJE HRVATA PRVOTNO JE PASTORALNO-TEOLOKI PROBLEM - DON ANTO BAKOVI
Ponedjeljak, 08 Studeni 2010
http://www.jednodijetevise.com/

Hrvati, probudite se i vratite Bogu!!

Izumiranje Hrvata prvotno je pastoralno-teološki problem, ali ga Crkva u Hrvata takvim ne doivljava

Piše don Anto Bakovi, glavni i odgovorni urednik Naroda

Nedavno je jedna relativno manje istaknuta vijest šokirala i uzdrmala mnoge, poput one atomske bombe koja je pala na Hiroshimu. Naslovi u dnevnom tisku su bili kako e za 20 godina izumrijeti svi Paani, svi stanovnici otoka Paga. Dvadeset godina nije veliko razdoblje u ivotu jednoga naroda. Pag je otok bogat ovcama, ukusnom paškom janjetinom, bogat paškom ipkom i paškim sirom, ali je 'bogat' i brojnim starim momcima i djevojkama.  U svemu je bogat, samo djece i mladei nema. Nema onih koji stvaraju budunost, a to su obitelji s brojnom djecom.  Djece je malo. Zavladao je odvratni Zwei Kinder System! Da je istinito kako piše dnevni tisak, svjedoi i podatak koji je dao upnik iz Paga: U 2009. godini umrlo 30 ljudi, a roeno je 21 dijete. Godinu prije umrlo je 39 ljudi, a roeno je 27 djece. Kad se sve to zbroji, Pag je u dvije godine ostao bez 21 stanovnika.

ŠTO JE TO MEHANIKI PRIRAST?

Novinar koji je o ovome pisao, oito nije Hrvat pa kae da je katastrofu ublaio mehaniki prirast, tj. naseljavanje stranaca, a to je tek prava katastrofa. Time se mijenja jezik, narjeje, naglasak, povijest, kultura, mijenja se vjerska i nacionalna pripadnost. Posljedica mehanikog prirasta je i izumiranje paških obiaja, a time i izumiranje naroda. Dakle, novinar nije nacionalno odgojen pa ne vidi da je rije o dvjema katastrofama; prva je što Paani izumiru, a druga je što e taj otok naseliti neki drugi narod. Ovime bi povijesni katoliki kraj mogao biti pretvoren u kakvo islamsko središte, dou li u njega Muslimani.
Ako se uzme u obzir da je Pag u posljednjih deset godina izgubio stotinjak Paana, a broj stanovnika se nije smanjio – dolazi do bolne injenice da je doselilo sto novih stanovnika. Zato ne treba brinuti da e ovaj otok ostati bez stanovnika. Pag ima svoje prirodno bogatstvo. Ali, trebalo bi nas zabrinuti što na otoku više nee ivjeti domicilni Paani, nego neki doseljenici. Tko e biti ti doseljenici, koje vjere i kojega jezika, koju e kulturu donijeti i koje obiaje?!
Sluaj Paga nagovještaj je onoga što Narod stalno tvrdi, a to je da emo prvo izgubiti otoke i najljepše more na svijetu. To je poetak kraja Hrvata. Poet e na Jadranu, a završiti u Lici, Istru, Banovini, Posavini, Podravini i Zagorju.
U još neemu je Pag slika Hrvatske. Naime, u Pagu je velik broj samaca koji se stalno poveava. Danas Pag ima 150 neoenjenih muškaraca izmeu 35 i 50 godina i stotinjak neudanih ena od 30 do 45 godina. Veina je njih vrlo dobro situirana pa se razlog ne moe traiti u lošem materijalnom stanju.
Naši novinari, demografi i politiari govore o tome da se izvorno, domae stanovništvo (itaj: Hrvati) stalno smanjuje, ali se broj stanovnika ne smanjuje jer dolazi mehaniki priljev stranog stanovništva. U odnosu na popis stanovništva od 1991. u Pagu je oko 20% novih prezimena, prezimena koja nikada nisu postojala na ovome otoku.
Ako se ovakva praksa nastavi, za 20 godina u Pagu nee biti izvornog stanovništva, ali novinar nema petlje rei da nee uope biti Hrvata, nego e Pag naseliti nehrvati. Neki ak govore da bi se to moglo dogoditi ve za 15 godina. Za 15 godina bi Pag mogao biti ispranjen od Hrvata. Dakle, radi se o populacijskoj katastrofi u našoj bliskoj budunosti.
Zašto Pag izumire? Zašto izumiru drugi otoci? Jer nakon Paga, doi e na red, jedan po jedan, i svi ostali hrvatski otoci. Doi e na red i Istra. Svugdje je ista praksa – sve manje domicilnog stanovništva, a sve više nehrvata. Dok otoci izumiru – Hrvati spavaju. Naša je tvrdnja jednostavna. Hrvati izumiru zbog grijeha – grijeha neraanja djece ili raanja malog broja djece. A gdje su tek oni koji nisu ni sklopili katolike brakove, nego su ostali bez svojega branog sudruga, pa time i bez djece?! Sve ovo „Narod“ piše ve 15 godina, ali mi smo kao glas vapijuih u pustinji. Malo nas tko ita i malo nas tko pomae. Pa autor ovoga uvodnika je ve prije 20 godina pokrenuo jednu plemenitu akciju – apostolat obitelji „Jedna obitelj više“, a sastojao se od susreta mladia i djevojaka zrele dobi.
Opirnije...
 
4. STUDENOG 2010. - NA ROENDAN SINIE GLAVAEVIA
Petak, 05 Studeni 2010
Danas 4. studenog 2010. g. na roendan Siniše Glavaševia
primit emo politiku poruku predsjednika zemlje koja je razorila Vukovar i ubila Sinišu Glavaševia.



 Uskraeni  roendan:  4. studeni 1960.g.

«Vrijeme u kojem ivimo toliko je nezahvalno da ovjek poeli da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve.» ( S.G. Prie iz Vukovara, Pria o ljubavi)

11. studeni 1991. g. - U Hrvatskoj je rat, piše Mladen Kušec u svom ratnom dnevniku. Radili smo na djejim iskazima o ratu koje sam prikupila radei s prognanom djecom šibenskog zalea. Svjedoim tim danima i meni tada udnim Mladenovim rijeima « zvao me Siniša i traio neki broj faxa da mi  pošalje nešto napisano za svoju dušu i za dušu Vukovara».

Siniša je osjetio nedostatak ljubavi na mnogim stranama, u Mladenovu ljubav imao je povjerenja. Sinišina ljubav pretoena je pristiglim faxovima u knjigu «Prie iz Vukovara»  objavljena u ratnim danima 1992.
Što bi danas Siniša Glavaševi napisao o ljubavi?  O ljubavi  prema svom Vukovaru koju je tako mono iskazao u strašnim danima stradanja. Što bi napisao o ljubavi svih nas prema njegovom i našem Vukovaru? Njegova beskrajna ljubav iskazala je strahove.

Pria o gradu
Odustajem od svih traenja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom ivotu, odustajem od svega što sam još juer smatrao nunim za nekakav dobar poetak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko e ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko e mi ga uvati dok mene ne bude, dok se budem traio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vruici, dok moje oi budu rasle pred osobnim porazom?
Tko e uvati moj grad, moje prijatelje, tko e Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema lea jaih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenakog šaputanja, pridruite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtuniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, traiti svoje korijene, zatim svoju sadašnjost, a onda,, ako vam ostane snage, uloite je u budunost. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nae. Grad – to ste vi. ( S.G. Pria o gradu).

Što nam to poruuje Siniša ? Siniša pita « tko e?», on poziva « pridruite se»,poruuje
« morate iznova graditi», « svoju snagu uloite u budunost».Govori «mi» , ne «ja».
Siniša kae « Grad – to ste vi», dodajmo, Hrvatska to smo mi.
Siniša se ne bavi neprijateljem, njegova poruka je ljubav.
Samo ljubavlju gradimo, « nema lea jaih od mojih i vaših «.

Danas u Vukovar dolazi predsjednik zemlje koja je razorila Vukovar i ubila Sinišu Glavaševia. Danas Siniša ne slavi svoj pedeseti roendan zbog mrnje.
Danas 4. studenog 2010. g. na roendan Siniše Glavaševia primit emo politiku poruku predsjednika zemlje koja je razorila Vukovar i ubila Sinišu Glavaševia. Bit e to poruka u kojoj nema ljubavi. Da nisu ubili Sinišu nauili bi od njega što je to ljubav.
Nisu ni za vrijeme uskraenih Sinišinih roendana uili  kako je to Siniša iskazivao ljubav, zašto je volio, a ne mrzio.
Sinišine poruke ljubavi natkriljuju Grad, ni danas mu niija mrnja ne moe uskratiti tu ljubav dolazila ona vojnikim izmama  ili  ulaštenim politikim cipelama. on je on.
Poruka je za nas, a ne njih.

Marija Sliškovi
Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript
 
UMRLA JE VELIKA PJESNIKINJA VESNA PARUN
Utorak, 26 Listopad 2010

Vesna Parun, naša najznaajnija i najpoznatija pjesnikinja iznimno bogatog i raznolikog opusa, umrla je u ponedjeljak 25.10.2010., ujutro u svojoj bolesnikoj sobi u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Stubikim Toplicama, u kojima je proboravila zadnjih desetak godina. Stvarala je dulje od pedeset godina. Vesna Parun, do zadnjeg daha u svojoj 88-oj godini dugog i uglavnom teškog ivota, bila je samo svoja i radila u osami bolnike sobe, uvijek pomalo ljuta i ogorena na svijet koji ne mari za pjesnike, no i nesalomljiva do zadnjeg daha.

Vesna je u Stubikim toplicama proslavila mnoge roendane, kada su je prigodno obilazili politiari i ljudi iz javnog ivota. Jedan od zadnjih koji ju je posjetio bio je i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovi. Ostavila je iza sebe bezbroj pjesama tiskanih u više od 60 knjiga, pria te brojne drame, dosegnuvši vrh gotovo na samom poetku svog puta, još. 1947. godine prekrasnom zbirkom Zore i vihori

Njena pjesma, mnoge od nas je zauvijek obiljeila i s tim stihovima smo ivjeli...

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrinost.
Ti koja umiješ s njegova ela itati
bolje od mene njegovu samou,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.
....
Otišla je na neko bolje mjesto baš u zoru, sama kao što je sama i ivjela gotovo itav svoj vijek, posvetivši ipak brojne ode ivotu samom, zaneseno, kako to samo najvei pjesnici znaju.

Jadranka Lui

 
UMRO JE SVEENIK TRPIMIR STJEPAN GRMEC
Utorak, 26 Listopad 2010
Kriovljanu, 25. listopada 2010  Osjeam obvezu izvijestiti Vas da je u ponedjeljak, 25. listopada u bolnici u Gunzburgu, umro sveenik (kapucin od 1953.-1978.) Trpimir Stjepan Grmec (Radovec 10.12.1942. - Gunzburg 25.10.2010.), umirovljeni sveenik biskupiju Rottenburg-Stuttgart. Pokop e biti u upi Kriovljan na groblju u Cestici. Iz razumljivih razloga, o datumu i vremenu pokopa obavijest slijedi.

ivotopis -Trpimir Stjepana Grmec
(Radovec- upa Kriovljan 10. 12. 1942. - Gunzburg 25.10.2010.)

Sveenik Trpimir Stjepan Grmec roen je u Radovcu, 10. prosinca 1942.godine, sin je Stjepana i Marije roene Hutinski, kao najmlae od etvero brae,Ivana koji kao dijete umire, sestre Terezije, Terezije Talan i brata Mirka. Polazi puku školu Kriovljan, gdje završava prva etiri razreda, školske godine, a Malu maturu nastavlja u Varadinu gdje na Drugoj osnovnoj školi polazi5, 6 i 7 razred, školske godine. Druga osnovna škola nalazila se u to doba na mjestu današnjeg Biskupijskog ordinarijata Varadinske biskupije. Stanovao je u Kapucinskom samostanu odakle polazi školu.
Opirnije...
 
ZVONILA SU ZVONA U VJENOM GRADU - DRAGUTIN BAUMAN
Utorak, 19 Listopad 2010

 Rim, grad spomenik uspona i pada monog Rimskog carstva, grad kojeg svake godine pohode milijuni turista i hodoasnika s eljom da svjedoe ljepoti vjenog grada i da u Vatikanu vide i uju Petrovog nasljednika naših dana, Svetog Oca, Papu Benedikta XVI, pohodilo je od 3. do 8. listopada 2010. god. hodoašem zahvale za ponovnu uspostavu Sisake biskupije više od 300 hodoasnika  Sisake biskupije predvoeni biskupom mons. Vladom Koši, generalnim vikarom mons. Josipom ori, katedralnim upnikom vl. mr. Antunom Sente (ml.), upnim vikarom vl. Matom Malekinuši, te upnicima svih Dekanata Sisake biskupije. Zagrnuti sjenom zvonika prelijepe Sisake katedrale na zahvalno hodoaše krenuli smo u nedjeljno predveerje nadnevka 3. listopada 2010., nakon Svete Mise. Ispunjeni misnim slavljem, u amoru smo ulazili u autobus, uzbueni, jer odredište nam je bio Rim i Vatikan i susret sa Svetim Ocem. I krenuli smo, svatko od nas u svojim mislima i išekivanjima.

Nakon molitve Svete krunice, u nonoj tišini kilometri autocesta ostajali su iza nas, a u zoru stigli smo u Assisi, grad u kojem smo pohodili grob Svetog Franje Asiškog, u istoimenoj Bazilici, a nakon Svete Mise koju je predvodio biskup mos. Vlado Koši, uputili smo se prema Rimu. U autobusu je bilo obiteljsko ozraje meu hodoasnicima, zaslugom prije svega katedralnog upnika i upnog vikara i naravno svih hodoasnika, iako se mnogi meu njima prije puta nisu poznavali. Spomenutom obiteljskom ozraju osobit obol dao je ovjek koji e tijekom slijedeih dana hodoaša, predanim, nadahnutim, i nadasve strunim tumaenjima preuzeti vanu ulogu u stjecanju naših spoznaja o znamenitosti i ljepoti vjenog grada i svim znaajkama i vanosti Vatikana za Katoliki puk diljem Svijeta. Taj ovjek, naš vodi tijekom hodoaša, Slavo Manduri dipl. ing.,  zasigurno je zasluan što su naši dojmovi s tog nezaboravnog hodoaša tako impresivni. Naime, Slavo, jer zahtijevao je da ga tako zovemo tijekom putovanja, s nemjerljivom koliinom informacija, kontinuirano, ali s osjeajem za mjeru, tijekom cijelog putovanja - hodoaša, govorio nam je o dogaajima koji su se zbivali na mjestima koje smo posjetili u Rimu i Vatikanu. Dok je autobus prolazio pored povijesno vanih mjesta u gradu Rimu govorio je i objašnjavao povijesne okolnosti uspona i pada Rimskog carstva, i ulogu povijesnih linosti koje su u tome sudjelovale, bila je tišina, svi smo pozorno i s zanimanjem slušali, uo se pri tome samo tihi rad motora super modernog autobusa u kojem smo putovali. Doista, govorio je Slavo u maniri vrsnog pripovjedaa, a tako je bilo svih dana putovanja i posjeta mjestima po planiranom programu hodoaša. Poseban obol da smo se tijekom putovanja osjeali kao jedna obitelj dao je biskup, mons. Vlado Koši. Program hodoaša je bio vremenski terminiran s vrlo malo slobodnog vremena, no to nije omelo Oca biskupa da odvoji vrijeme za razgovor sa hodoasnicima Sisake biskupije, i da se strpljivo fotografira sa svima koji su eljeli, prije i nakon svake Svete Mise, a sluene su u tono planirano vrijeme, i to u Assisi-u, u  Bazilici Svetog Franje Asiškog, u Rimu u Santa Maria Maggiore i u hrvatskom Zavodu Svetog Jeronima, te u Vatikanu u Bazilici Svetog Petra, središnjoj Svetoj Misi uoi audijencije kod Svetog Oca Pape Benedikta XVI, koju je predvodio tajnik Biskupske sinode, nadbiskup mons. Nikola Eterovi. A nakon toga uslijedio je dogaaj svih dogaaja tijekom našeg hodoaša, susret sa Svetim Ocem, Papom Benediktom XVI-tim. Neopisiva radost i veselje nastalo je nakon što je Sveti Otac na hrvatskom jeziku pozdravio hodoasnike Sisake biskupije, svi smo bili na nogama sa suzama radosnicama u oima, jer svjedoili smo povijesnom dogaaju kojeg su zabiljeile televizijske kamere u izravnom televizijskom prijenosu diljem Svijeta. Stoga se sa pravom moe rei, u tom asu nadnevka 6. listopada Godine Gospodnje 2010., u ast Sisake biskupije 

zvonila su zvona u vjenom gradu. 

Opirnije...
 
MRTVI JARAK - BLAGOSLOV SPOMENIKA I MOLITVA ZA RTVE PORATNIH LIKVIDACIJA
Utorak, 19 Listopad 2010

Subota, 09. listopada 2010. godine na grobištu Mrtvi jarak - Odran blagoslov spomenika i molitva za rtve poratnih likvidacija 1945. godine

  Dvadeset godina po uspostavi demokracije u Republici Hrvatskoj, nakon odranih prvih demokratskih izbora, još uvijek nisu poznate dugo prešuivane hrvatske rtve likvidirane od strane partizansko-komunistike vojske i poratne vlasti, a spomen obiljeja nisu postavljena ni na brojna grobišta i masovna stratišta u kojima lee rtve Drugog svjetskog rata i poraa. Brojka evidentiranih masovnih grobišta u Hrvatskoj procjenjuje se na više stotina, a prema izjavi Dr. Andrije Hebranga (veernji list – 16. lipanj 2010), u Hrvatskoj se nalazi 980 grobišta. Grobišta su rasuta po svim upanijama, a zahvaljujui brojnim pojedincima mnoga su mjesta spomen kriem i obiljeena, ime je rtvama dano barem osnovno pravo na postojanje. Do 2000 godine prikupljanje podataka o rtvama i grobištima vodila je Komisija za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, za koju je osam godine prije u Hrvatskom dravnom saboru donesen i odgovarajui Zakon. U cilju prikupljanja podataka formirana su istraivaka središta po upanijama, a da bi se posao što prije završio u nekim podrujima formirane su i Opinske/gradske komisije. Prestankom rada Komisije posao na utvrivanju rtava nastojale su preuzeti ve postojee udruge, a u obiljeavanje grobišta i stratišta ukljuilo se i Društvo za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava osnovano u Varadinu u rujnu mjesecu 2000. godine. Kasnije je formirana i podrunica Društva u Virovitici, koju vodi Vlatko Ljubii koji zajedno s lanovima s tog podruja u ljetu 2007 godine probnim iskapanjima na predjelu Mrtvi jarak, u opini Suhopolje potvruje desetljeima „prešuivanu“ istinu o mjestu masovnih smaknua.

U prikupljanju podataka o rtvama i grobištima tog podruja sudjeluje i udruga Hrvatski domobran Virovitica, a postupak za podizanje spomen obiljeja rtvama grobišta Mrtvi jarak zapoinje, sada pokojni predsjednik udruge, Antun Sudarevi, koji je osigurao i sredstva za njegovu izgradnju. I tako je u organizaciji udruge Hrvatski domobran, a pod pokroviteljstvom opine Suhopolje, u subotu 9. listopada 2010. godine, povodom Dana neovisnosti Republike Hrvatske, na proplanku iznad grobišta uprilieno spomen sjeanje, otvaranje spomenika kojeg je blagoslovio i molitvu za tamo likvidirane rtve predvodio vl Mate Rukavina.

Opirnije...
 
OSVRT NA KNJIGU CITA EN SARAJEVO - J. IVAN PRCELA
Ponedjeljak, 18 Listopad 2010
 OSVRT NA KNJIGU “CITA EN SARAJEVO”

Rije je o knjizi na Španjolskom a njezin naslov na hrvatskom znaci “Sastanak u Sarajevu.”  Na tome dugome sastanku Francesc Bayarri, novinar i slubenik sveuilišta u Valenciji, sredinom prvog desetljea ovoga 21. stoljea imao je duge razgovore s Ilijom Staniem. Ovaj je preuasnim balkanskim metodama – eljeznom sipkom u zatiljak - 20. travnja 1969. ubio generala Vjekoslava Maksa Luburi
a u njegovoj vlastitoj kuhinji.  Zloin je toliko potresao mirni i pitomi grad Carcaixent (Valenicia) da je u njemujos i dandanas uspomena iva i aktualna na to krvoprolie. Ilija Stanic, nakon mnogih peripetija pri prelazu granica raznih zemalja, tono na posljednji dan travnja 1969. u glavnom uredu UDBE u Sarajevu podnio je svoj prvi slubeni izvještaj. Onda je za svoj zloin bio obilato nagraen i odmah je poeo uivati mnoge druge povlastice unutar Titove hrvatoderske Jugoslavije.

Zloin u Carcaixentu od godine 1969. uvijek je uvelike zanimao F. Bayarrija i on je sanjao da ga jednog dana u detalje opise.  Kada je nakon proisteklih 20 godina zloin zakonski zastarjeo, taj novinar se dao na istraivanje i predmet prouavao pune tri godine.  Onda se je odluio na put u Sarajevo s jedinom namjerom: susresti se s Ilijom Staniem, s njime se nadugo porazgovoriti, dovesti ga na grob generala Luburia i tu s njime snimiti video kazetu o redoslijedu dogaaja onoga kobnoga dana. Iz svega ovoga nikla je spomenuta knjiga najprije na valencijanskom 2006. i na španjolskome jeziku 2009. godine.
Opirnije...
 
ELIMIR KUATKO - OTOK SVETI GRGUR HRVATSKI GULAG - PROMOCIJA U HRVATSKOM SLOVU
Srijeda, 13 Listopad 2010
 etvrtak, 14. listopada 2010., 19 sati

Predstavljanje dvojezine (hrvatski/engleski) knjige svjedoanstva

ELIMIR KUATKO
OTOK SVETI GRGUR HRVATSKI GULAG

Naklada: Hrvatsko rtvoslovno društvo, Zagreb, 2010.
Knjinica: Dokumenti i svjedoanstva

elimir Kuatko se pita zašto smo robijali i odgovara na jednom mjestu: „Bili smo samo uzorna hrvatska i katolika mlade i borci za svoju vjeru, jezik i dravu”. I to je to, to je cijela istina: odgovarali su jer su ljubili svoju domovinu, svoj narod, svoj jezik i svoju vjeru. Za komunistiki totalitarni sustav to su bili veliki grijesi. Smrtni grijesi. Opravdanje za teror i najgrublju torturu u policijskim postajama, zatvorima i u koncentracijskim logorima, koje naš autor, iskustvom vlastite koe i svojim sjeanjem naziva HRVATSKI GULAG.
I u tome ima pravo.”
                                                                                                         Dr.sc. Zvonimir Šeparovi, (iz Predgovora)


 Knjigu e Vam predstaviti:

dr. sc. Zvonimir Šeparovi, predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva
Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog informativnog centra
don Anto Jeli, predsjednik Hrvatskog katolikog dobrotvornog društva
Alfred Obrani, predsjednik Hrvatskog društva politikih zatvorenika
i autor elimir Kuatko

Obzirom na to da autor elimir Kuatko ivi u Sloveniji i bavi se temom masovnih grobnica, s nama e biti i
gosti iz Slovenije, Opine Škofja Loka:
Peter Kranjc, predsjednik Opinske komisije za istraivanje i obiljeavanje poratnih grobišta,
Marija Pivk, tajnica Opinske komisije,
Franc Jenko i Anton Bogataj, lanovi Opinske komisije.
 
POVODOM DANA NEOVISNOSTI U VRATIINCU, U MEIMURJU - FRANJO TALAN
Srijeda, 13 Listopad 2010
Sjeanje na hrvatske branitelje i rtve komunistikog terora

 U petak, 8 listopada 2010. godine odrano je u Vratišincu, istoimenoj upi i opini sada ve tradicionalno sjeanje na rtve jugokomunistikog terora i portanih likvidacija 1945. godine i pogunule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu. Okupljanje kod spomen obiljeja uprilieno je u 16 sati, a nakon toga sluena je sveta misa zadušnica za stradale koju je u upnoj crkvi Uzvišenja svetog kria sluio vl Tomislav Antekolovi, upnik iz Murskog Središa.

Sjeanje na stradale zapoelo je hrvatskom himnom, Lijepa naša domovino, koju je izveo zbor upe Vratišinec, uz pratnju na flauti uenice Barbare Turk, a pjevanje pod misom na orguljama pratio je Branko Jalšovec, orguljaš iz Selnice.

Nakon himne nazonima se obratio Josip Kolari, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta komunizma, koji je rekao: Poštovane gospoe i gospodo, uvaeni gosti!

Danas smo se okupili ovdje u Vratišincu kako bi molitvom i štovanjem iskazali suosjeanje s ljudima koje su nakon Drugog svjetskog rata muki likvidirali ondašnji komunistiiki vlastodršca. U ime Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma zahvaljujem Vam na odazivu te Vas molim da minutom šutnje odamo poast i iskaemo štovanje svim rtvama znanih i neznanih grobišta, kao i svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima.


Potom se prigodnim pozdravnim govorom nazonima obratio Antun Bukovec, predsjednik Vijea opine Vratišinec, koji se osvrnuo na stradanje mladia Meimurja u ratnim i portanim sukobima i naglasio da je glazbom to razdoblje zabiljeio dr. Vinko ganec. Potom su govorili: Mario Marciuš, tajnik Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma, koji  je izmeu ostalog rekao: Okupili smo se danas ovdje povodom Dana neovisnosti kako bismo odali poast Hrvatskim braniteljima i svim nevinim rtvama jugokomunistikog reima upe Vratišinec. Postavljanjem spomen obiljeja odali smo trajni spomen i zahvalu Hrvatskim braniteljima, ali i nevinim rtvama koji su zaustavili agresiju jugo vojske te nadljudskim snagama, ljubavlju i umijeem, uz Boju pomo oslobodili domovinu Hrvatsku. Ovo spomen obiljeje prvo je u Meimurju s imenima nevinih rtava komunistike diktature i prvo obiljeje Hvatskim braniteljima Domovinskog rata sa kriem, simbolom naše patnje i vjere s kojom su, drei krunicu u ruci krenuli u boj za domovinu

Opirnije...
 
PROMOCIJA U HRVATSKOM SLOVU - OTOK SVETI GRGUR HRVATSKI GULAG - AUTOR ELIMIR KUATKO
Utorak, 12 Listopad 2010
 U etvrtak, 14. listopada 2010., u 19 sati u Hrvatskom slovu, Hrvatske bratske zajednice 4, Zagreb, odrat e se predstavljanje knjige:

"OTOK SVETI GRGUR HRVATSKI GULAG"

Autor - elimir Kuatko


Nakladnik: Hrvatsko rtvoslovno društvo
Predgovor: Dr. sc. Zvonimir Šeparovi

Promotori:

Ante Beljo
Zvonimir Šeparovi
Don Ante Jeli

Alfred Obrani
elimir Kuatko


GOSTI:

Joe Peter Kranjc - predsednik komisije za evidentiranje in urejanje povojnih grobiš Obine Škofja Loka in dva lana te komisije, Franc Jenko, Škofja Loka , Anton Bogataj, Škofja Loka, Marija Pivk, tajnica upana - opravlja strokovno-tehnine, upravne in operativne naloge za  komisijo Obina Škofaj Loka.
 
PROSLAVA POVODOM 55-OG ROENDANA HRVATSKOG GENERALA ANTE GOTOVINE
Utorak, 12 Listopad 2010
 Povodom 55-og roendana
proslavljenog hrvatskog generala & junaka Domovinskog rata
ANTE GOTOVINE

ast nam je i zadovoljstvo pozvati Vas na Veer domoljubnog pjesništva:
"NA ZAPOVIJED, GENERALE!"

NASTUPAJU PJESNICI:
Kontraadmiral Ante Budimir, Mate Buljubaši, Nikša Krpeti,
Joško Kurobasa, Frano Livaji, Stipan Medvidovi,
dr. sc. Vlado Nui, Goran Protega
&
Petar Vuli

U glazbenom dijelu programa sudjeluje muška klapa
"ŠUFIT" iz Splita

u utorak, 12.listopada 2010. u 19.00 sati:
Dvorana GK »LUAC – MANUŠ«, Omiška 14 u Splitu

ORGANIZATOR:
UDRUGA HRVATSKE DOMOVINSKE VOJSKE
1941. – 1945. -
Podrunica Split

Radujemo se Vašem dolasku
 
42. SUSRET HRVATSKOG AKADEMSKOG SAVEZA U DUISBURGU
Utorak, 12 Listopad 2010
U Duisburgu u Njemakoj u subotu 9. listopada 2010. u "Domu Sv. Josipa", u sklopu prostorija Hrvatske Katolike Misije, odran je 42. Susret Hrvatskog akademskog saveza na kojem su sudjelovali Igor Zidi predsjednik i Zorislav Luki tajnik Matice hrvatske, prof. Zvonimir Šeparovi, predsjednik HD-a i Tihomir Dujmovi, novinar i publicist iz Zagreba. Predavai su izlagali svoje poglede na sadašnju situaciji u Hrvatskoj posebno u odnosu na iseljenu Hrvatsku. Prof. Šeparovi je govorio na temu. "rtva znak vremena - viktimologija i hrvatska rtva". Igor Zidi i Zorislav Luki prikazali su djelatnost Matice hrvatske a Tihomir Dujmovi je prikazao prilike u novinarstvu u Hrvatskoj. Na kraju je odran okrugli stol: Quo vadis Croatia.

Na susretima prošlih dvadeset godina izlagali su, izmeu ostalih, Franjo Tuman, Milko Kelemen, Zdravko Tomac,Šimun Šito ori, Gojko Bori, Ivan iki, Davor Pavuna, Josip Jurevi, Tomislav Suni, Tomislav Ladan, Stjepan Babi, Ivan Golub, Tomislav Šagi Buni, Mile Bogovi i Dubravko Horvati.


 
PISMO RADNICA KAMENSKOG
Utorak, 12 Listopad 2010

Objavljujemo pismo radnica KAMENSKOG koje je jedna od njih proitala na tribini prošlog petka na Trgu Francuske Republike: "Nakon neisplaenih pet plaa, vapaja institucijama i hrvatskoj javnosti da bi privukle panju, nas dvadeset djelatnica je kao posljednju nadu i utoište za nagradu dobilo zabaeni dio Trga Franje Tumana da se bori za svoja prava.

Kraj svoje firme ve etvrtu no dijelimo pod zvijezdama, spavajui na stiroporima i u vreama daleko od svojih mueva, djece, obitelji, borei se za svoja najosnovnija prava.

Jedina podrška su nam kolegice, šetai u parku, tehniari kupca za kojeg radimo i dva policajca.

Uprava kue oekuje da radimo, ostvarujemo dnevni plan, poštujemo rokove kupcima proglašavajui nas neradnicima, saboterima: osobama koje ne ele novu firmu, a ne pitaju kako dolazimo na posao.

Ne daju nam ni tu nadu, da znamo kada emo dobiti isplatu naših odraenih plaa. Uredno slušamo kako nema novaca, iako kupci uredno plaaju isporuke.

Ulazimo u šesti mjesec kako dva puta dnevno bjeimo iz tramvaja u tramvaj, iz kupea u kupe vlaka kako bismo izbjegle kontrolu i odradile svoj radni dan.

Šesti mjesec bez poštenog doruka, ruka, veere.

Još malo pa je prošlo pola godine bez zaraene plae; bez isplaene lipe dolazimo kuama, obiteljima praznih ruku, praznih vreica.

Opirnije...
 
«« Poetak « Prethodna 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 Sljedea » Kraj »»

Stranice 961 - 990 od 1223
 
Top! Top!