www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > Naslovnica
Ponedjeljak, 09 Prosinac 2019
 
 
Naslovnica
SVJETSKI KONGRES IZ MEDICINE I PRAVA U ZAGREBU, KOLOVOZ 2010. - DR. LJUBOMIR RADOVANÈEVIÆ
Èetvrtak, 23 Rujan 2010
Svjetski kongres iz medicinskog prava održan u Zagrebu, od 8. do 12. kolovoza 2010.

 U organizaciji Svjetske udruge za medicinsko pravo o Sveuèilišta u Zagrebu održan je Osamnaesti svjetski kongres medicinskog prava. Na Kongresu su proraðene mnoge (inter) disciplinarne oblasti prava, medicine, viktimologije, tanatologije (eutanazije), etc. od recentnog znanstvenog, društvenog i politièkog interesa. Suorganizatori Kongresa bili su Pravni i Medicinski fakultet u Zagrebu i Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata. Predsjednica udruge mr. svi. dr. med. Ðula Rušinoviæ – Sunara, èijom je zaslugom i usvojen prijedlog da se ovaj Kongres, poslije Pekinga 2008., održi u Zagrebu, jedna je od 6 vice-predsjednika i èlanica Vijeæa guvernera Svjetske asocijacije za medicinsko pravo, dugogodišnji  predsjednik je Amnon Carmi iz Izraela, u Zagrebu je izabran novi predsjednik  Thomas T. Noguchi, SAD.

Program Kongresa odvijao se pod glavnim temama putem predavanja, workshopa i postera: zdravstveno pravo i ljudska prava: zlouporaba u medicini; medicinske institucije i zdravstveno pravo; alternativne terapije; odluka o kraju života; bolesnièka i pacijentska prava; bioetika i reproduktivne tehnologije; legalni aspekti i javno zdravstvo; udio biomedicine; sestrinska praksa; razrješenje alternativne rasprave; edukacijski aspekti; bioleksologija; zdravstveno pravo i medicinska istraživanja; prava djece; transplantacija organa; medicinska odgovornost i protekcija; svjetski zdravstveni sustav; trendovi i izazovi zdravstvenog prava; svjedoèenje vještaka; razvoj smjerova u ljudskim pravima i skrbi o pacijentima; zdravstveno pravo i i tražitelji azila – migranti u Europi bez dokumenta; HIV/AIDS; osiguranje i zdravstvena skrb; informirani pristanak; mentalna skrb (u suradnji sa Svjetskim psihijatrijskim društvom – Sekcija o zdravlju, pravo i etici); stem stanice u medicini, pravu i etici; ranjive osobe; legalni aspekti u odnosu na farmaceutsku industriju; zdravstveno osoblje i ljudska prava; nastava prava i zdravlje: ljudska prava u bolesnièkoj skrbi; forenzika i pravo; lijeènici u zamci parnièenja u medicinskom pravu i još mnogi drugi problemi medicinskog prava, etike i bioetike.
Opširnije...
 
APEL HRVATSKOJ UPRAVLJAÈKOJ ELITI ZA ZAŠTITU TEMELJNIH NACIONALNIH PRAVA HRVATSKOG NARODA U RH!
Nedjelja, 19 Rujan 2010
U Pulu dolazi talijanski Šešelj !

U utorak 21. rujna 2010. æe saborski zastupnik Furio Radin, u ulozi predsjednika Talijanske unije za Sloveniju i Hrvatsku, u Puli ugostiti talijanskog ‘reformiranog fašistu’ Gianfranca Finija! To je onaj isti Fini koji je, kao predsjednik neofašistièkog MSI, u listopadu 1991. godine, uvjetovao talijansko priznanje neovisnosti Hrvatske i Slovenije : ‘…spremnošæu Ljubljane i Zagreba da se ponovo postavi pitanje njihovih granica prema Italiji. Naša vanjska politika mora štititi nacionalne interese, a to danas znaèi prihvatiti dijalog sa svim stranama u jugoslavenskom sukobu da bi se vidjelo tko je od njih spreman priznati talijansko pravo na Istru, Rijeku i Dalmaciju.’ !?!?!? Godinu dana kasnije, 8.studenog 1992. godine isti taj Fini je na protestnom skupu koji se je održao u Trstu pod sloganom ‘Protiv novog Osimskog sporazuma’ optužio tadašnjeg ministra vanjskih poslova Italije Colomba za izdaju talijanskih izbjeglica jer je tadašnja vlada Italije ‘donijela odluku o prenošenju važenja potpisanih Osimskih sporazuma s nepostojeæom državom SFRJ na Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsku’! Tom prilikom Fini je otišao barkom do granice teritorijalnih voda sa Hrvatskom i bacio u more stotinjak boca s porukom : ‘Istro, Rijeko, Dalmacijo – vratit æemo se!’. Njegova stranka MSI tada je zastupala poziciju da se kao ‘… prvo mora poništiti Osimski ugovor, vratiti Trstu ‘Zonu B’. Zatim…poništiti mirovni ugovor kojim je Italija izgubila Istru Rijeku i Zadar i konaèno zatražiti povrat Dalmacije …Naš prvi korak je autonomija Istre… gdje bi Talijani dobili veæa prava od onih koje im daje Tuðman …ako se ništa ne dogovorimo s Hrvatima …moramo tražiti meðunarodnu zaštitu Istre, Rijeke i Dalmacije…’! Fini je u ljeto 1991. godine otišao u posjet Beogradu gdje se je susreo sa Vojislavom Šešeljom i razgovarao o moguæem ‘razgranièenju’ Italije i Srbije u Dalmaciji. Ta dva lika sanjala su talijansko – srbijansku granicu u Dalmaciji!? Posljednjih nekoliko godina Fini je ‘evoluirao’ toliko da danas zastupa poziciju kako podruèja koja su Talijani ‘…napustili tijekom i nakon Drugog svjetskog rata treba oživjeti novim dobom talijanstva…Te su zemlje dio baštine nacionalnog identiteta i tamo treba vratiti našu kulturu, vaše lijepo narjeèje, sjeæanje na domovinu …’! Gianfranco Fini danas je predsjednik Donjeg doma talijanskog parlamenta!

Opširnije...
 
JEDNA PODMUKLA, PROVOKATIVNA, UVREDLJIVA I KLEVETNIÈKA INICIJATIVA - DR. RUŽICA ÆAVAR
Subota, 18 Rujan 2010
Zagreb, 17. 9. 2010.

JEDNA PODMUKLA, PROVOKATIVNA, UVREDLJIVA I KLEVETNIÈKA INICIJATIVA

 Dana 16. rujna 2010. godine, u 11 sati, održan je Okrugli stol pod nazivom "Gojko Šušak", u prepunoj dvorani Zajednice udruga HVIDR-e grada Zagreba, u Slovenskoj ulici.

Povod za organizaciju takve rasprave bila je inicijativa i prijedlog Zorana Pusiæa i još nekih njemu sliènih da se iz Zagreba, pa naravno i cijele Hrvatske, ukloni ime Gojka Šuška, navodno, gle drskosti, zbog njegove neèasne uspomene u Republici Hrvatskoj.

Oni predlažu Gradskoj skupštini Grada Zagreba da se preimenuje Avenija Gojka Šuška i da joj se vrati nekadašnji jugoslavenski naziv Avenija izviðaèa.

Znaèi, Gojko Šušak, ministar obrane Republike Hrvatske u cijelome razdoblju pobjedonosnog obrambenog Domovinskog rata, uz prvoga predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franju Tuðmana, jedna od najzaslužnijih osoba za obnovu i uspostavu suverene i samostalne, meðunarodno priznate hrvatske države, Republike Hrvatske, nakon 889 godina hrvatske povijesti, toliko se s njihove strane ponižava i usporeðuje sa djecom izviðaèima, stavlja ga se na isti nivo, pa se èak imenu izviðaèa daje prednost.
Ta inicijativa, kad ne bi, zbog potpore medija i upornog nametanja, bila tragièna, zaista bi u svakoj normalnoj državi bila smiješna i nitko joj normalan ne bi pridavao važnost.
 No, kako se to nasilje na zdravi razum i moralne osjeæaje graðana zahuktalo i kako je to teška uvreda i kleveta toga toliko zaslužnog i èasnog preminulog èovjeka, a time uvreda i za sve hrvatske branitelje i njihove obitelji, posebno za invalide i poginule hrvatske branitelje, kao i za cijeli hrvatski narod, sve poštene graðane i državu Republiku Hrvatsku, reagirale su braniteljske udruge opæine Maksimir i Dubrava u Zagrebu, na èijem podruèju se nalazi Avenija Gojka Šuška, da nipošto neæe dozvoliti takve promjene, pa èak ni raspravu u Gradskoj skupštini po tome pitanju.

Stoga je i Zajednica udruga HVIDR-e Grada Zagreba, u zajedništvu sa stradalnièkim udrugama, na sastanku 14. rujna 2010. godine izdala priopæenje za javnost, potpore braniteljskim udrugama Maksimira i Dubrave, te organizirala Okrugli stol "Gojko Šušak" 16, rujna 2010. godine. Na Okruglom stolu su sudjelovali: Zoran Pusiæ, predsjednik Graðanskog odbora za ljudska prava; ministar branitelja i meðugeneracijske solidarnosti Tomislav Iviæ (odnosno njegov zamjenik); prof. dr. sc. Slaven Letica; prof. dr. sc. Žarko Puhovski; dr. sc. Davor Marijan; prof. dr. sc. Dragan Kovaèeviæ; pukovnik Josip Ðakiæ; general Ivan Tolj; brigadir Miodrag Demo; gospodin Ivan Pšenica i pukovnik Ratko Dragoviæ Klek. Moderator okruglog stola bio je Goran Miliæ.

Što reæi na tu perfidnu drskost predlagatelja inicijative, nego podsjetiti da u životu svih èestitih ljudi i naroda koji imaju svoj ponos postoje neke trajne nedodirljive i svete duhovne, moralne i nacionalne vrijednosti, kao što su pravda, istina, sloboda, te ljudsko i narodno dostojanstvo, koje ni po koju cijenu i nikada ne smijemo dovoditi u pitanje.

Jedna od tih vrijednosti je i trajno sjeæanje i poštovanje velikih ljudi, koji su puno žrtvovali i koji su živjeli i umirali za druge i za svoju domovinu, a što se oèituje i u nazivima ulica, trgova, mjesta i drugih znaèajnih ustanova po imenima takvih ljudi. Mi smo, na žalost, danas u našoj obnovljenoj državi, steèenoj uz teške žrtve, opet, uz neke pojedince i skupine, koji se ne mogu pomiriti sa pravdom, mirom i slobodom hrvatskoga naroda i svih poštenih graðana Republike Hrvatske, te uz medijsku potporu takvima, dovedeni na tanak led da raspravljamo o neèemu što je kristalno èisto i jasno i što smo sami stvarali, sudjelujuæi u toj velikoj povijesti, i da na taj naèin te bitne vrijednosti dovodimo u pitanje.

Tome je dokaz i ovaj Okrugli stol "Gojko Šušak", gdje smo morali mirno slušati nebulozne "argumente" Zorana Pusiæa protiv pokojnoga ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, zasnovane na principu rekla-kazala "vjerodostojnih" svjedoka, poput Josipa Boljkovca, pogotovo što i Zoran Pusiæ sigurno zna da se nikoga ne smije blatiti dok mu se optužba sudski ne dokaže, a sudskoga postupka naravno ne može biti protiv preminulih osoba. Stoga mislim da je apsolutno potrebno apriori naèelno i s gnušanjem odbaciti i moralno osuditi sve takve pokušaje blaæenja naših najznaèajnijih vrijednosti, a nadležni da pokrenu i kaznenu odgovornost poèinitelja, jer se radi o teškim uvredama i klevetama svih nas, povredi ugleda Domovinskog rata, svih hrvatskih branitelja, hrvatskoga naroda i Republike Hrvatske, a svim time i velikom uznemiravanju javnosti, što je sve kažnjivo i po našem Kaznenom zakonu.

Koliko su Zoran Pusiæ i njemu slièni vjerodostojni u obrani ljudskih prava pokazuje i èinjenica da se u totalitarnom, od svih relevantnih èimbenika svijeta osuðenom zloèinaèkom komunistièkom sustavu, èiji su bili dio, nikada nisu zauzimali za ljudska prava milijuna teroriziranih, a niti u demokratskom sustavu Republike Hrvatske nikada se nisu pridružili inicijativi da se iz grada Zagreba ukloni jednoga od deset najveæih zloèinaca svijeta i najveæeg krvnika hrvatskoga naroda, njihova maršala Josipa Broza Tita.

Zar æemo dozvoliti da nekolicina vijeænika u gradskim i mjesnim poglavarstvima, meðu kojima i neprijateljski raspoloženi ljudi, te neki ucijenjeni ili potkupljeni, odluèuju o najveæim povijesnim vrijednostima i ljudima hrvatskoga naroda i države Republike Hrvatske, te prema svome nahoðenju ili zakulisnim planovima mijenjaju imena ulica i drugih znaèajnih vrijednosti u Republici Hrvatskoj?

Zar ne bi bilo potrebno da Hrvatski (državni) Sabor donese neki zakonski propis ili uredbu o zaštiti vrijednosti Domovinskog rata, te da se imena ulica i drugih naziva vezanih za te vrijednosti u Republici Hrvatskoj ni u kom sluèaju ne smiju mijenjati, pogotovo ne ovisno o veæini zastupnika mjesne uprave, a protiv volje veæine naroda? Zar æemo tako uvijek živjeti u strahu da æe u nekome mjestu ili gradu naše države neka manjina postati veæina i odmah se prihvatiti promjene imena svega što im se ne sviða. Umjesto da svi u miru živimo i u miru stvaramo buduænost na temeljima pravde i istine.

Ružica Æavar, dr. stom. i dr. med.
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj
i èlanica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva
 
IMA LI U KATOLIÈKOJ CRKVI HRVATA "GRIJEŠNIH STRUKTURA"?
Subota, 18 Rujan 2010
Prema tvrdnjama upuæenih, biskupi iz Zagrebaèke nadbiskupije nisu bili na blagoslovu Crkve Hrvatskih Muèenika na Udbini, 11. rujna ove 2010. godine. Hrvatski katolièki vjernici se pitaju da li se radilo o bojkotu ovoga povijesnog èina i nadnevka ili o neèemu drugome. Kome u Katolièkoj Crkvi Hrvata bi smetao blagoslov ove Crkve, na povijesnome mjestu velike tragedije Hrvata od prije petsto sedamnaest godina. Znamo da to nije po volji onima koji su tijekom jugokomunistièke vladavine èistili hrvatski narod sa ovih prostora. Izgradnja ove crkve na ovome mjestu nije po volji niti onima koji su primili vjeru osmanlijskih okupatora. Oni slave osmanlijska osvajanja i teror nad Hrvatima u domovini Hrvatskoj. Njima nije po volji niti Sinjska alka, spomen pobjede nad Turcima kod Sinja . No svejedno tko što slavi, ovdje se radi o ovogodišnjoj blokadi biskupa Zagrebaèke biskupije blagoslova crkve na Udbini Krbavskoga polja. Radi li se o "grješnim strukturama" naše Crkve? Biskup Mile Bogoviæ je nedvojbeno graditelj ove spomen crkve na ovome mjestu i to pod nazivom Crkva Hrvatskih Muèenika, gdje bi trebalo dodati Crkva Hrvatskih Branitelja i Muèenika. Za razliku od blokiranja hodoèašæa i blagoslova ove prekrasne spomen crkve najavljuje se posjet trideset èetiri kardinala "uzoritome agnostiku" predsjedniku RH Ivi Josipoviæu. Sve je krenulo sumnjivo od onda kada je Tuðmanova Hrvatska sramotno nazvana "grješnim strukturama" vlasti tek obnovljene R. Hrvatske. A hrvatskim katolièkim vjernicima se èini kako ima "grješnih struktura" i u Katolièkoj Crkvi Hrvata, kojima smetaju nacionalni spomendani. Neki kao da ne žele vidjeti stožernu nacionalnu ulogu Katolièke Crkve u Hrvata za održanje hrvatskoga naroda kroz minulih skoro petnaest stoljeæa. Svi oni koji su napuštali katolièku vjeru hrvatskoga naroda, još od kneza Porge, otpadali su od hrvatskoga korpusa. Tako smo imali i imamo pravoslavne - posrbe, islamizirane - poture, ateizirane - pojuge. To su svi oni koji su se odnaroðivali od svoga hrvatskog korijena svoje svete Katolièke crkve u narodu Hrvata, milom ili silom, zbog ulagivanja okupatorima na hrvatskim prostorima. Zato su jedino ostali Hrvatima oni koji su saèuvali pripadnost Katolièkoj Crkvi Hrvata. A to se zbivalo èesto po cijenu Stepinèeva muèeništva i toliko onih o kojima piše don Anto Bakoviæ u Hrvatskom Martirologiju XX stoljeæa. Kao Hrvati, umirali smo za križ èasni i slobodu zlatnu!

Savjet Slobodne Hrvatske

 

 
UDBINA U SLICI VIÐENA OÈIMA OSKARA ŠARUNIÆA
Utorak, 14 Rujan 2010

U Udbini je obilježen Dan hrvatskih muèenika 11.09.2010. godine. Gospiæko-senjskom biskupu dr. Mili Bogoviæu nakon pet godina gradnje predani su kljuèevi novoizgraðene crkve. Oko 15.000 vjernika pratilo je misu koju je predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljiæ.

Od poznatog i cijenjenog fotografa gosp. Oskara Šaruniæ, koji sa srcem fotografira, dobili smo ove vrijedne i prekrasne fotografije. Gosp. Šaruniæ skuplja i bilježi sva važnija dogaðanja, susrete, promocije... Fotografira dogaðanja kojemu je svrha dobrota, istina, ljubav prema Domovini, vjeri... Svoje fotografije besplatno ustupa i svojom arhivom bilježi povijest.

A ovo na Udbini je bila povijest. Na portalima se vrte više manje iste fotografije, veæ poznati bojkot javnih medija, ali zato ovdje na ovome mjestu možete vidjeti èetrdesetak Oskarovih fotografija. Hvala Oskare!!!

U ime Hrvatskoj sabora nazoèan je bio predsjednik Sabora Luka Bebiæ, mnogi hrvatski dužnosnici te predstavnici hrvatskoga politièkoga, kulturnoga i javnog života.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo sa 120 hodoèasnika i predsjednikom prof. Zvonimirom Šeparoviæ uèestvovali su ovom hodoèašæu. Zahvaljujemo se i gosp. Anti Belji na organizaciji putovanja.
Jadranka Luèiæ
tajnica HŽD-a




















 
KAMEN S KOÈEVSKOG ROGA I CRNGROBA ZA CRKVU HRVATSKIH MUÈENIKA U UDBINI
Petak, 10 Rujan 2010

 U organizaciji Poèasnog Bleiburškog Voda i gosp. Bože Vukušiæa kamenje sa stratišta su dopremili i donijeli gða Marija i Želimir Kužatko te predali PBV na daljnju pripremu i obradu.

U istoj organizaciji PBV u Macelju predali smo kamenje s Koèevskog Roga i Crngroba iz Slovenije motoristima koji su ih prenjeli i 9.9.2007. god. i položili pred oltar na Udbini.

U njihovoj pratnji otišli smo na spomen-hodoèašæe i misu u Udbinu.









Fotografije i zapis Želimir Kužatko
 
POZIV NA HODOÈAŠÆE NA UDBINU 11. RUJNA 2010. G.
Srijeda, 25 Kolovoz 2010
U subotu 11. rujna 2010. g.

Organizacija autobusa hodoèašæa iz Zagreba 
HRVATSKOG ŽRTVOSLOVNOG DRUŠTVA

Kontakt i upiti:
Ante Beljo 098 318 842 ili
Ova email adresa je zaštiæena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuèili Javascript
Jadranka Luèiæ – 099 504 5114 Ova email adresa je zaštiæena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuèili Javascript

- polazak iz Zagreba autobusima u 5:30 sati

  ispred Koncertne dvorane Vatroslava

  Lisinskog - Trg Stjepana Radiæa 4
- cijena putovanja iz Zagreba, ukljuèujuæi ruèak,

  iznosi 150 kn, a ako ste se prijavili  za hodoèašæe i 

  na Zrin 05. rujna 2010. g. cijena oba puta je

  240,00 kn.

- uplate možete obaviti kod naših povjerenika ili

  u uredu Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Ilica

  36/I/dvorište, Zagreb, u èetvrtak, 2. rujna od   

  15:00 do 20:00 sati ili eventualno u autobusu


Za prijave i daljnje informacije obratite se i/ili 
nazovite naše povjerenike:
Kata O. 01-4848-634, Monika P. 01-6526-378
Mile S. 098-281-744, Ante B. 01-4826-040
Josip M. 091-481-1367, Ðuro K. 099-662-0417, Milan Z. 098-491-444

GOSPIÆ: Upute za hodoèasnike na Udbinu
Autor o. Draženko Tomiæ   
(20. 8. 2010. - D. T.) Odlukom Glavnog odbora za izgradnju Crkve hrvatskih muèenika na Udbini proslava Dana hrvatskih muèenika, održava se prve subote iza Male Gospe. Znaèi, ove godine je to 11. rujna t. g. S radošæu Vam ujedno javljamo da æemo za ovaj dan uprilièiti i blagoslov novoizgraðene Crkve hrvatskih muèenika. Buduæi da oèekujemo veæi broj hodoèasnika, smatramo korisnim dati Vam sljedeæe upute i napomene. Ovdje možete pogledati upute za hodoèasnike...
 
1.     Animirati na župama što veæi broj vjernika, da se odazovu na proslavu i blagoslov crkve. Na vrijeme krenuti, kako ne bi zakasnili na glavno misno slavlje koje zapoèinje u 11 sati na Udbini, prostoru ispred Crkve hrvatskih muèenika. (Oni koji æe doæi ranije, moæi æe obaviti i pobožnost križnog puta, s poèetkom u 9,00 sati. Križni put kreæe od crkve Sv. Marka Groba uz padinu do mjesta slavlja na Udbini). Za informaciju dajemo na znanje, ako netko želi doæi ranije, buduæi je crkva završena, da æe se kao priprava na glavno slavlje, od srijede do petka održati trodnevnica sa programom u poslijepodnevnim satima. Oni koji bi trebali noæenje mogu se najaviti u neke od hotela ili motela u Korenici (Macola), Gospiæu (Maki, Ana, Ante)  ili Graèacu.
2.     Kod ulaza na Udbinu, s južne i sjeverne strane, doèekat æe vas prepoznatljive osobe (osobe za informacije), obuèene u prsluke žuto bijele boje, sa grbom Biskupije, na poleðini kao i prometna policija. Oni æe vas usmjeravati prema mjestu parkiranja i dati ostale potrebne informacije.
3.     Svi autobusi, kao i osobni automobili s hodoèasnicima, (osim nad/biskupa, predstavnika vlasti, sveæenika, redovnika, redovnica, bogoslova, pjevaèa, vjernika u narodnoj nošnji, invalida, novinara, snimatelja) parkiraju se na Krbavskom polju, kraj crkve Sv. Marka Groba, na prostoru koji æe biti oznaèen.
4.     Svi hodoèasnici koji doðu autobusima do 9.00 sati na mjesto parkiranja, kod crkve Sv. Marka Groba moæi æe obaviti pobožnost križnog puta, koji zapoèinje od istoimene crkve a završava na Udbini, kraj Crkve hrvatskih muèenika, mjestu slavlja sv. mise. Hodoèasnicima koji æe obaviti pobožnost križnog puta, dijelit æe se liturgijski vodiè  kod crkve sv. Marka Groba.
5.     Hodoèasnici koji nisu u moguænosti obaviti pobožnost križnog puta, (stariji, invalidi) neka saèekaju kod crkve sv. Marka Groba.od kud æe se autobusima «Autoprometa» Gospiæ ili kombijima prevesti na mjesto slavlja.  Ako ima više takvih osoba u autobusu neka ih vozaèi  prevezu do ulaza na Udbinu a zatim se vrate na parking.
6.     Svi autobusi ili osobni automobili, nakon 10.00 sati, prevest æe svoje hodoèasnike do blizine mjesta slavlja, kod ulaza na Udbinu, s pravca Plitvica, (kod ploèe Udbina) i vratiti se na mjesto parkiranja na Krbavskom polju. Isto tako može se dogovoriti s vozaèem za povratak natrag.
7.     Nad/biskupi sa svojim tajnicima i predstavnici civilne i vojne vlasti imaju parking u dvorištu staraèkog doma. Suradnici u organizaciji imaju parking uz cestu ispod Staraèkog doma.
8.     Sveæenici, redovnici, redovnice, novinari, snimatelji, pjevaèi, vjernici u narodnoj nošnji, imaju parking na Udbini, na nogometnom igralištu u pravcu osnovne škole «Kralja Tomislava». Invalidi imaju parking na prostoru ispred osnovne škole.
9.     Svim hodoèasnicima preporuèamo da sa sobom ponesu kišne kabanice u sluèaju kiše, ili kape za sunce, jer sv. misa je na otvorenom.
10.   Nad/biskupi za sv. misu se oblaèe u kapelici Pastoralnog centra, sveæenici, bogoslovi, sjemeništarci, oblaèe se u kripti Pastoralnog centra, i u procesiji kreæu na mjesto slavlja. Nad/biskupi, animator slavlja, èitaèi i poslužitelji oltara (bogoslovi i sjemeništarci, ministranti koji su za to odreðeni) dolaze na binu, svi drugi ostaju ispred bine, na mjestu odreðenom za sveæenike. Sveæenici neka sa sobom ponesu albu i štolu crvene boje.
11.   Vjernici koji za to imaju uvjete, moæi æe se dva sata prije sv. mise ispovjediti kod crkve sv. Marka Groba i kod mjesta slavlja. Preporuèamo da se u župama koji dan prije organizira pokornièko slavlje sa sv. ispovijedi, kako bi se na Udbini mogli ispovjediti oni koji nisu mogli u župi.
12.   Ministranti koji æe doæi s vjernicima, neka sa sobom ponesu odijela. Mjesto oblaèenja je u holu Pastoralnog centra.
13.   Potaknuti vjernike koji imaju narodnu nošnju, da doðu u narodnim nošnjama, takoðer i društva koja imaju svoje uniforme. Njihovo mjesto bit æe oznaèeno u blizini oltara.
14.   Sve župe koje imaju svoje zastave neka ih ponesu sa sobom (za vrijeme sv. mise neka se spuste na zemlju kako ne bi zaklanjali pogled prema oltaru i pogled kod snimanja buduæi da æe Hrvatska televizija prenositi sv. misu). Zastave i transparenti koji ne prilièe ovom slavlju neka se ne nose. Policija æe takve transparente zadržati na ulazu na prostor slavlja.
15.   Potaknuti vjernike da svojim prilogom u milostinji potpomažu izgradnju i održavanje crkve. Prije sv. mise i nakon sv. mise, na istaknutim mjestima, bit æe prigoda dati svoj dar za gradnju crkve. Takoðer æe u ponudi biti i kalendar hrvatskih muèenika, (12 lisni i 1 lisni) i dr.
16.   Nakon sv. mise, biskupi, uzvanici, sveæenici, redovnici, bogoslovi, sjemeništarci, pozvani su na okrjepu u dvoranu Pastoralnog centra na Udbini. Pjevaèi imaju okrepu takoðer u Pastoralnom centru,  u prostoru muzeja.
17.   Vjernici hodoèasnici imaju moguænost okrjepe na otvorenom kod ugostitelja na Udbini.
18.   U blizini mjesta slavlja i parkiranja bit æe osigurana medicinska pomoæ. Takoðer se može dobiti i pitka voda.
19.   Sve ove, kao i ostale informacije, možete naæi na web adresi gospic.hbk.hr ili na hr-mucenici.hr. Tu se nalaze i tekstovi o Krbavskoj bitci, kao i oni o povijesti nastanka, razvoju i završetku izgradnje Crkve hrvatskih muèenika na Udbini i daljnjim planovima svetišta. Preporuèamo da te tekstove «preuzmete« i èitajuæi ih zgodno osmislite vrijeme putovanja.
20.   One koji ne æe moæi doæi na Udbinu, (stariji, bolesni, invalidi i ostali) možete obavijestiti da æe moæi pratiti izravni prijenos sv. mise preko Hrvatske televizije.
21.   Voditelji hodoèasnika koji dolaze autobusima, neka prijave broj hodoèasnika organizacijskom Odboru za proslavu Dana hrvatskih muèenika Gospiæko-senjske biskupije, na tel. 053/746-400.

Cijenjeni voditelji i hodoèasnici s ovim informacijama i uputama želimo Vam pomoæi da se što bolje pripremite i organizirate za proslavu Dana hrvatskih muèenika na Udbini o. g. Molimo Vas da ih se u tom smislu i pridržavate na dobro svih hodoèasnika. U išèekivanju susreta na Udbini od srca Vas u Kristu pozdravljamo. Na vašemu putu neka vas prati zagovor hrvatskih muèenika.

Odbor za proslavu
Dana hrvatskih muèenika
na Udbini

 
SABRANA DJELA MILE PRPE: TRAŽI SE IZDAVAÈ ILI SPONZOR
Èetvrtak, 09 Rujan 2010
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=7963:sabrana-djela-mile-prpe-trai-se-izdava-ili-sponzor&catid=27:knjievnost-i-umjetnost&Itemid=111

U cilju podrške i poticanja kulturnog stvaralaštva hrvatskih umjetnika u Domovini i dijaspori, traži se izdavaè ili sponzor za prvo izdanje novog, velebnog djela hrvatske i svjetske književnosti, autora Mile Prpe.

ARBORETUM POETICUM
(Sabrana djela)
Kolièinski, tekst Arboretuma, po prilici, odgovarao bi skoro ukupnom tekstu Biblije. Djelo je nastalo u vrlo kratkom vremenu od nekih desetak godina, s nevjerojatnom lakoæom, pod vrlo snažnim nadahnuæem koje se osjeæa u svakoj rijeèi, u svakom stihu, u svakoj misli, i toliko snažno djeluje na èitatelja da ga naprosto ponese, a sadržavao bi sljedeæa autorova djela;
1.      KRALJ VJEKOVA, (Izdan kao trojezièna knjiga) duhovna poema, himna ljudske savijesti, (preveden na nekoliko jezika) koji  veæ sad postaje dio svjetske kulturne baštine. Knjigu je svojevremeno zatražio i UNESCO. Predgovor o. Bonaventura Duda (stihovi)

2.      GOZBA ŽIVOTOM, (izdana knjiga), knjiga koja se sastoji od pet zbirki pjesama i to: Perpetua, Pladanj, Cvjetna rapsodija, Miris dunja, a naknadno dodana i peta zbirka - Ples sa suncem, s više od pet stotina pjesama. Knjiga, (iz koje brojni skladatelji uglazbljuju  pjesme), krcana je antologijskim pjesmama.

3.      SONETNA RAPSODIJA, zbirka s 444 soneta izuzetne poetske i lirske ljepote, širokog tematskog raspona i intime pjesnikovog duha. (stihovi)

4.      GLORIA MUNDI (Slava svijeta), (9100 stihova)  u knjizi su obraðene 444 po autorovom izboru važne liènosti iz povijesti svijeta. Svakoj liènosti  posveæeno je dvadeset stihova, poèem od  asirskih kraljeva, egipatskih faraona, biblijskih i starogrèkih liènosti, znamenitih kraljeva, vojskovoða, kipara, slikara, književnika, pjesnika, filozofa, skladatelja, izumitjela, znanstvenika,  znamenitih papa, glumaca, redatelja, politièara i sl. sve do pape Wojtile.

5.      POÈELO POÈELA (Elementum elementorum). Metafizièko filozofsko djelo u stihovima. Središnje djelo Prpine filozofije iz kojeg se  ta filozofija razvila u sedam pravaca. Poèelo poèela je knjiga postanka i sadrži traktat o (anti)materiji i (anti)prostoru, traktat o velikom prasku, traktat o  Svemiru i Zemlji, traktat o Bogu, traktat o flori i fauni, traktat o èovjeku, traktat vizualne prostorne percepcije i zakljuèni traktat. (Predgovor akademik Prof. Dr. Andre Mohorovièiæ)  Djelo je prepjevano na esperanto. (stihovi)

6.      FILOZOFIJA ÈOVJEKA (Kroz pisma preuzvišenom Teofilu dvije tisuæe godina poslije) (izdana knjiga). Epistolarno djelo s 68 pisama. Svako pismo sastoji se od 64 stiha. Osvrt na posljednje dvije tisuæe godina ljudske civilizacije. Èita se na dah. (stihovi).

7.      ECCE HOMO knjiga s 514 psalama. Duboko eshatološko teološko djelo. U knjizi je obraðeno u stihovima 460 Kristovih misli. Svaki psalam ima 12 stihova. Djelo je vrlo visoko ocijenjeno  od strane uglednih teologa i crkvenih dostojanstvenika

8.      GLORIFIKACIJA ŽIVOTA, knjiga sadrži 1760 vlastitih autorovih gnoma (misanih izreka). Brojne se nalaze na Internetu i prenose se na sve strane i citiraju

9.      PHILOSOPHIA NATURALIS filozofsko djelo o Svemiru ima 8080 stihova. Vizualni pregled svemirskih prostranstava otvara se pred èitateljem snažnim slikovnim opisima... poput pravog filmskog prikaza.

10.  PROVISIO POSTERI TEMPORIS ( slob. prijevod -  Briga za buduænost). Dramatièno ekološko djelo u stihovima. Hipotetska prièa o opozivu flore i faune jer je èovjek kao upravitelj i tumaè prirode nedovoljno èuva.

11.  PRELAZAK U TRANSCENDENTNO. Poema o transcendenciji. (stihovi)

12.  KNJIGA ŽIVOTA, knjiga u kojoj je, u formi romana, u vrlo napetoj prièi izanalizirano oko stotinjak biljaka i životinja s aspekta da li su nastale kao rezultat kreacije ili spontane evolucije. Knjiga stvaranja flore i faune. (proza)

13.  KNJIGA KOLUMNI I NOVELA (u ovu knjigu ušlo bi oko dvjesto kolumni i novela objavljenih uglavnom na internet portalima, ali i u nekim drugim medijima (èasopisima i sl.), a koje su izazvale vrlo veliki interes kod èitalaèke  publike u domovini i dijaspori, kolumne koje su prenosili brojni Internet portali i poneke radio postaje u domovini i dijaspori, tako da je  autor gospodin Mile Prpa  danas neusporedivo  najcitiranija  osoba meðu Hrvatima u svijetu.


U stihovnom dijelu, ARBORETUM POETIKUM  broji  oko 50.000 stihova. Knjiga bi bila ilustrirana s nekoliko desetaka originalnih autorovih slikarskih radova.

Prpa je, u slikarskom dijelu stvaralaštva, i autor oko 600 ulja na staklu, (nije naiva) vrlo originalnog slikarstva, savršene izrade i kolorita (kao da nije raðeno ljudskom rukom), koje ne spada niti u jednu poznatu likovnu doktrinu ili konvenciju. Slike su  razlièitih formata od onih manjih pa sve do onih velikih.

Takoðer je i autor grandioznog slikarskog projekta HRAM MINIJATURA s ukupno 2.160 majstorskih minijatura, ulja na papirusu, sažetih u pedeset poliptiha. Prpino slikarstvo je dvostruki potpuno novi proboj u likovnosti, jer je u dva navrata došao do èudesnih novih otkriæa u naèinu slaganja boja. Prpino slikarstvo struènjaci su ocijenili kao najoriginalnije u povijesti  slikarstva (Dr. Vinko Zlamalik, akademik Mohorovièiæ) i dosad potpuno nepoznatim u bilo kojoj doktrini ili likovnoj konvenciji. To je novi  još neviðeni likovni svijet i nudi revolucionarne promjene u likovnoj umjetnosti.

Pomognimo ovom istinskom umjetniku, jer kod službenih likovnih i književnih krugova u Domovini, naišao je na neprobojni zid šutnje i ima tretman - kao da ne postoji. Treba pogledati web stranice na Internetu (Mile Prpa) – slikarstvo (minijature i ulja na staklu), te poezija. Autor veæ 30 godina u Domovini bezuspješno traži velike izložbene galerije, a i književni listovi su mu odreda nedostupni.

„Ako nekome smeta brza brdska rijeka, pa joj zato gradi ustavu –  dobit æe još raskošniji slap“ (Prpa)

“Život mi ne daje pravo da budem jaèi i viši od drugih, ali mi daje pravo da dajem od sebe i jaèe i više od drugih." (Prpa)

"Pjesnikom se postaje kad se doživi rascvat duše, pa se u svakom biæu vidi dragost, u svakoj stvari ljepota, a svaki se šum èuje kao glazba nade”
(Prpa)


“U tom mnoštvu stihova Prpa je doživio potpuni rascvat duše, i èega se god dotakne, poput mitskog Mide, pretvori u pjesnièku sliku, stih, strofu ili pjesmu!”

(Prof. Grga Rupèiæ)

Opus kreacija autora Mile Prpe zauzima u slikarstvu  posve individualni položaj... Magièan svijet boja u ovom opusu fascinira sveobuhvatnom harmonijom varijacija odreðene skale tonova. Kompozicija impresionira jedinstvenom harmonijom boja, a prostor dominacijom homogenih tonova koji prožimaju cjeloviti ciklus“

Akademik Prof. Dr. Andre Mohorovièiæ (1996)

„Stoga njegovo izražavanje nije ropstvo ili podèinjavanje bilo kojoj poznatoj doktrini ili likovnoj konvenciji... Slikarstvo je stvar duha, rekao je Leonardo da Vinci.

Umjetnik Prpa nam je pokazao da je slikarstvo istovremeno i poezija.“

Prof. Dr. Vinko Zlamalik (1975)

Molimo potencijalnog izdavaèa ili sponzora da se javi izravno autoru: Ova email adresa je zaštiæena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuèili Javascript

Hrsvijet.net
 
ZLOÈINI IZ 2. SVJETSKOG RATA - U SLOVENIJI OTKRIVENA NOVA MASOVNA GROBNICA
Srijeda, 08 Rujan 2010
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/85298/U-Sloveniji-otkrivena-nova-masovna-grobnica.html

Datum objave: 07.09.2010 20:58

Autor: tportal.hr/Hina

U Sloveniji je sredinom prošlog tjedna otkrivena nova masovna grobnica s oko 700 žrtava stradalih netom nakon što je završio Drugi svjetski rat, objavili su slovenski mediji.

Po mišljenju austrijskih povjesnièara, koje u utorak prenosi austrijska agencija APA, u masovnoj grobnici u šumi nedaleko od sela Leše kod gradiæa Prevalje, nekoliko kilometara od granice s Austrijom, vjerojatno su meðu tih 700 žrtava i ostatci stotinjak austrijskih državljana. Rijeè je, kako se pretpostavlja, o Austrijancima koje su potkraj rata uhitile postrojbe Titovih partizana u austrijskoj pokrajini Koruškoj i prebacile ih u Jugoslaviju gdje su, kako se sumnja, ubijeni.

Marko Štrovs, koji u ime slovenske vlade vodi povjerenstvo za otkrivanje i obilježavanje masovnih grobnica iz vremena rata i poraæa, kojih je na slovenskom teritoriju do sada otkriveno više od 600, izjavio je za slovenske medije da je sredinom prošlog tjedna sondirana i istražena lokacija nedaleko od sela Leše, za koju se i prije na osnovi izjava svjedoka sumnjalo da sadrži posmrtne ostatke žrtava poratnih pogubljenja.

Štrovs je izjavio da se u jami dužine 21 i širine tri metra nalazi vjerojatno oko 700 žrtava, što je iznenadilo istražitelje koji su s obzirom na prijašnja spoznaje oèekivali oko stotinu trupala.

Žrtve su, kako je dodao, muškog i ženskog spola, civili, a ubijene su potkraj svibnja 1945, nakon što su do sela dovezene kamionima, a onda otjerane da pješice hodaju do gubilišta.

Žrtve su ubijane u kleèeæem položaju, s rukama vezanima na leðima, a na nekim tijelima naðeni su tragovi ozljeda od vatrenog oružja, izjavio je Štrovs. Slovenski mediji navode da su u masovnoj grobnici vjerojatno i bogatiji Slovenci iz okolice koje su komunistièke vlasti nakon rata smatrale klasnim neprijateljima.

Po Štrovsovim rijeèima, iz izjava svjedoka i navoda mjesnog stanovništva dade se zakljuèiti da su ubojstva u šumi kod Leše, nedaleko od kapele Svete Ane, poèinjena potkraj svibnja 1945. Sondiranjem terena i oznaèivanjem sada je ta masovna grobnica i službeno potvrðena te uvrštena na popis do sada prikrivenih ratnih i poratnih grobišta kojih je otkriveno više od 600 na teritoriju cijele države.

Sondiranju masovne grobnice nazoèili su predstavnici sudstva i policije te povjesnièari, a mjesto je zaštiæeno dok se ne odluèi hoæe li biti pokrenut postupak za zloèin protiv zasad nepoznatih poèinitelja. Štrovs je ocijenio da dodatne istrage vjerojatno neæe biti jer se vjeruje da su poèinitelji veæ mrtvi.

Moguæe je da æe žrtve ostati na mjestu gdje su ubijene, a moguæa je i njihova ekshumacija i premještanje na neko drugo groblje ili u kosturnicu, objasnio je Štrovs novinarima. Jedna od moguænosti možebitne identifikacije žrtava je i analiza DNA preko njihovih još živih srodnika, navode slovenski mediji.
 
JOŠ IMA SVJEDOKA POKILJA I PALEŽA ZRINA - DAMIR BOROVÈAK
Srijeda, 08 Rujan 2010

Tekst i slike: Damir Borovèak

 Zrinj 5. rujna – U nedjelju je u Zrinu slavljena sveta misa na temeljima spaljene i porušene crkve Uzvišenja sv. Križa pred raseljenim Zrinjanima i hodoèasnicima iz svih krajeva Hrvatske. Misu je predslavio prebendar zagrebaèke prvostolnice dr. Zvonimir Kureèiæ u koncelebraciji sa vlè. Stjepanom Filipecom, župnikom Divuše i Zrina te dr. fra Ivicom Petanjakom, kapucinskim provincijalom iz Zagreba. Misa se tradicionalno svake godine slavi  u nedjelju najbližu blagdanu Male Gospe. Ove su se godine okupljeni prisjetili 67. obljetnice èetnièkog pokolja s paležom Zrina, poèinjenoga u zoru na Malu Gospu 1943. g.

Ove godine to je ujedno bila 299. obljetnica posvete župne crkve koja je u crkvenim povijesnim dokumentima zabilježena 14. rujna 1711. godine. Poznato je da zbog paleža Zrina 1943.g. danas u Zrinu ne stanuje ni jedan Hrvat i ne postoji ni jedna hrvatska kuæa. Stoga je bio zanimljiv poziv fra Ivice Petanjaka poslije mise da se oko misnog stola okupe svi oni koji su roðeni u Zrinu. Odaziv i nije bilo tako mali. Stoga se može zakljuèiti da još uvijek ima živih svjedoka pokolja i paleža Zrina.

Roðeni u Zrinu

Na misnom slavlju nazoèili i predstavnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Uz predsjednika prof. dr. Zvonimira Šeparoviæa nazoèili su i èlanovi predsjedništva, Ante Beljo koji je ujedno i ravnatelj Hrvatskog informativnog centra te Zdravka Bušiæ i Željko Tomaševiæ. Profesor Šeparoviæ je pozvao sve živuæe svjedoke paleža i egzodusa da se jave kako bi se njihova svjedoèanstva zapisala i oèuvala za iduæe naraštaje.

Na misno slavlje uz veæi broj hodoèasnika koji u Zrin dolaze iz domoljubnih pobuda stigli su i èlanovi Hrvatskog domobrana iz Rijeke i Zagreba te hrvatski branitelji i veterani Domovinskog rata. Poslije mise položeno je cvijeæe i upaljene svijeæe podno križa na temeljima spaljene crkve. Potom su hodoèasnici krenuli u razgledavanje Crkve sv. Magdalene i utvrde knezova Šubiæa Zrinskih u kojoj se 1508.g. rodio nezaboravan junak u obrani Hrvatske kraljevine od osmanlijskih osvajaèa. Nikola Šubiæ Zrinski roðen u Zrinu a slavno je poginuo 7. rujna 1566. u obrani Sigeta od Turaka.

Ostaje se za zapitati kada æe hrvatska Vlada posvetiti dužno poštovanje partizansko-èetnièkim žrtvama Zrina te ozbiljno pristupiti povratu komunistièki otete imovine raseljenim Zrinjanima i njihovim potomcima. Takoðer ostaje pitanje kada æe se ozbiljno pokrenuti obnova hrvatske baštine u Zrinu, jer pomaci u obnovi na utvrdi i Crkvi sv. Magdalene iz godine u godinu su doista sramotno spori. Nažalost još uvijek ostaje èinjenica da se hrvatski barjak ne vije na utvrdi Zrin. Jarbol na kojem je bio zavješen hrvatski barjak demontiran je i još uvijek zatrpan kamenjem, kao posljedica "obnove" koju vodi Ministarstvo kulture RH. 

 

Godine 1508. roðen je Nikola Šubiæ u toj utvrdi koja je tada bila središnje boravište knezova Zrinskih. Može se pretpostaviti i nadnevak roðenja, u prosincu na dan sv. Nikole, jer se nekoæ novoroðenom djetetu ime davalo po danu roðenja u katolièkom kalendaru. Nikola je od rane mladosti ratovao protiv Turaka te se 1529. u 21. godini istaknuo u obrani Beèa. Prošao je kroz mnogobrojne okršaje i postao je slavan kad je s 400 Hrvata godine 1542. spasio Peštu od sigurne propasti. Tadašnji suvremenici u Europi naveliko su slavili junaštvo Nikole Zrinskog, govoreæi da je poslan od samog Boga. Kad je turski sultan Sulejman I. s više od 100.000 vojnika i 300 topova krenuo u šesti vojni pohod na Beè, Nikola Zrinski zatražio od svojih 2.500 ratnika, pretežito Hrvata, obeæanje o poslušnosti i vjernosti do smrti. Prije velike i sudbonosne bitke kod Sigeta 7. rujna 1566. prisegnuo je rijeèima: Ja, Nikola knez Zrinski, obeæavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu velièanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neæu ostaviti, nego da æu s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!Svojom hrabrošæu i vjernošæu Nikola Šubiæ Zrinski i njegovi vojnici zadivili su tadašnji cijeli kršæanski svijet.  Fra Ivica Petanjak, provincijal hrvatskih kapucina i sam je potomak stradalih Zrinjana proèitao je lani pismo[i][i]  potpore izgradnji crkve Hrvatskih muèenika u Udbini. U pismu su spomenuti detaljni podaci o teškom stradanju u Drugom svjetskom ratu: Mjesto Zrin je prije poèetka II. svjetskog rata imalo oko 850 duša u 143 obitelji, svi hrvatske nacionalnosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata više puta su ga opsjedali partizani iz okolnih mjesta naseljenih Vlasima, kako ih preživjeli Zrinjani i danas zovu. Partizani su mjesto zauzeli 9. rujna 1943. godine i spalili ga do temelja. 

Opširnije...
 
U ÐAKOVAÈKOJ PRVOSTOLNICI BLAGOSLOVLJEN JE SPOMEN-KAMEN ZA CRKVU HRVATSKIH MUÈENIKA NA UDBINI
Ponedjeljak, 06 Rujan 2010
 Spomen-kamen koji obilježava masovna stratišta i grobišta u selu Ruševu u Požeštini, gdje su otjerani i ubijeni mnogi Ðakovèani (prema izjavama svjedoka njih nekoliko stotina) nakon pada Ðakova u ruke partizana 17. travnja 1945. blagoslovio je 5. rujna u ðakovaèkoj katedrali na sv. misi župnik i dekan Župe Svih svetih u Ðakovu, vlè. Tomislav Æorluka.

Nakon blagoslova svoje sjeæanje na tragièni dogaðaj kada su odveli njegovog oca i ubili u Ruševu iznio je Stjepan Jakab iz Ðakovaèkih Selaca, koji je tada bio 7-godišnjak:

"Jedne kasne veèeri u travnju 1945. nije se u našoj kuæi spavalo. Otac je sjedio na niskom kuænom stoliæu, a ja sam mu bio u krilu. Vladao je strah i tješio me je, te mi je prièao prièe. U to se zaèulo kucanje na prozor. Majka se javila. Bila su to dva odbornika iz sela i pitala su: 'Snašo, gdje ti je èovjek?' Majka je rekla da nije kod kuæe, a drugi je povikao: 'Šta lažeš!' Kuæa je istovremeno opkoljena s nekoliko partizana. Dvojica, naoružana na brzinu, upala su u sobu i uz grubo ponašanje vezali su mom ocu ruke. Ja sam plakao i držao se za njegove noge. Odbacili su me u kut sobe. Moj otac je otišao bez pozdrava i to nam je bila užasna noæ. Odveden je u kuæu jednog odbornika iz sela, a tamo je veæ bilo ljudi. Pomoæi nije bilo, samo bespomoæni plaè. Iduæeg, proljetnog travanjskog, sunèanog i prohladnog dana po kaldrmi se dobro èulo koraèanje i topot. Narod je izašao van, a izašli smo i majka i ja. Prolazila je kolona zarobljenika vezanih po èetiri i tjerani su prema brdima, prema Ruševu. Bilo ih je oko 40 razlièite starosne dobi. Moj otac je bio treæi u prvom redu.

Nakon 3 tjedna stigla je poruka da su pobijeni i zakopani. Èovjek koji ih je zakapao našao je sliku, prema kojoj je ustanovio da su to ljudi iz Selaca. Odmah se tražio naèin kako ih dovesti i ponovno je trebala dozvola seoskog odbora. Uz pomoæ komesara Zupèiæa krenuli su zaprežnim kolima prema Ruševu i dobro se sjeæam da je on sjeo u prva kola i vjerojatno, da nije bilo njega, ne bi ih bilo moguæe dovesti. Majka je prièala da su Selèani bili zakopani u gornjem redu i kada su ih vadili nije bilo puno zemlje. Svatko je po nekoj oznaci prepoznao svoje, tako da je sedam Selèana dovezeno u selo.
Zaprežna kola s mojim ocem bila su postavljena nekoliko sati u našem dvorištu. Otvorili su škrinju i tko je htio, mogao ga je vidjeti. Plakao sam, jer mi ga nisu dali vidjeti. Ipak, skoèio sam na kola i vidio sam ga, a bolje da nisam. Dugo sam poslije toga trpio strah. Nije imao nos, uši i oèi, a stric mi je kasnije rekao da je zaklan i pretpostavljam da su bili živi muèeni. Sahranjeni su 16. svibnja 1945. na groblju u Ðakovaèkim Selcima." - završio je vidljivo potresen svoje svjedoèenje Stjepan Jakab, danas 73-godišnjak.

Po završetku mise spomen-kamen su djeca žrtava iz Ruševa, Blaženka Rac r. Verhas i Stjepan Jakab predali spomen-kamen èlanovima Motokluba Ðakovo, koji æe ga predvoðeni predsjednikom kluba Miroslavom Lasiæem Æisom odvesti u Udbinu. Ruševski spomen-kamen bit æe, izmeðu ostalih, prikazan u ulaznoj procesiji na sv. misi u subotu, 11. rujna prigodom blagoslova novoizgraðene Crkve hrvatskih muèenika na Udbini na Dan hrvatskih muèenika. Materijal od kojega je kamen izraðen je s podruèja Ruševa, a svoj rad  i obradu je donirala tvrtka "Kamen-Štimac" iz Kuševca.

Na Dan hrvatskih muèenika iz Ðakova æe biti organizirano spomen-hodoèašæe u Udbinu. Prijave se zaprimaju u Župnom uredu Svih svetih u Ðakovu gdje se mogu dobiti dodatne informacije. Organizatori ovog spomen-pohoda su Hrvatski obredni zdrug "Jazovka" - Krilo Ðakovo, Hrvatsko društvo politièkih zatvorenika - Ogranak Ðakovo i Župni ured Svih svetih u Ðakovu.

Predsjednik HOZ-a Jazovka, Krila Ðakovo: Pero Šola
 
BORIÈEVAC - TRAGIÈNA POSLJEDICA USTANKA U SRBU
Nedjelja, 05 Rujan 2010

Tekst i slike: Damir Borovèak 

Borièevac, 4. rujna 2010.


I ove se godine uz ostatke župne crkve Roðenja Blažene Djevice Marije održala sveta misa u prigodi blagdana zaštitnice župe
Male Gospe. Uz domaæine iz Like okupili su se potomci Borièevljana iz okolice Županje, Bjelovara, Zagreba i Rijeke. Misu je predvodio župnik fra Robert Jozipoviæ, uz sveæenike fra Vladu Tadiæa i bivšeg župnika fra Jakova Prcelu.

Do stradanja Borièevca došlo je kao izravna posljedica èetnièkog ustanka u Srbu 27. srpnja 1941. koji je kasnije proglašen, slavljen i obilježavan kao antifašistièki. Proslava lažnog antifašistièkog ustanka i obnova spomenika u Srbu izazvala je mnoge prosvjede i polemike, no prijeporno pitanje su tragiène posljedice u Borièevcu. Povijesne èinjenice govore o srpskoj pobuni
27. srpnja 1941. po kojoj je za izravnu posljedicu uslijedio zloèin u obližnjem mjestu Brotinja, gdje su u jamu baèena 38 Hrvata, svi s prezimenom Iveziæ. Najmlaði Jakov imao je 2, a najstariji Luka 82 godine.

Zatim slijedi Borièevac. U noæi izmeðu
1. i 2. kolovoza 1941. g. Borièevljani su bili prisiljeni pobjeæi u Kulen Vakuf. Kada su srpski pobunjenici ušli u Borièevac, zapalili su župnu crkvu, palili napuštena imanja i pobili preostalo uglavnom staraèko hrvatsko stanovništvo. Poèinili su zloèine i u ostalim mjestima u okolici. Uz Brotinju i Borièevac, stradala su Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac. Srbi su 6. rujna 1941. napali i Kulen Vakuf te pobili više stotina izbjeglih Hrvata iz Borièevaca i tamošnjih muslimana. Poslije Drugog svjetskog rata, Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Borièevac, a samo mjesto je izbrisano iz popisa naselja SR Hrvatske. Najviše Borièevljana naselilo se u Bjelovar. Raèuna se da je 1941. prognano, poubijano i raseljeno više od dvije tisuæe Borièevljana. Za taj zloèin nitko nikada nije odgovarao.

Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva prof. Zvonimir Šeparoviæ i predsjednica Udruge Borièevac prof. Jadranka Matašin, uz èlanove društva zapalili su svijeæe i pomolili se za sve žrtve Borièevca  

Opširnije...
 
ODA HRVATSKIM MUÈENICIMA - MILE PRPA
Petak, 03 Rujan 2010
 

O D A
HRVATSKIM MUÈENICIMA

 Lijepa naša - tužna lica.
Tužna lica i suzna oka!
Zemlja nam je kosturnica
Kuda duga i široka!

Ustajte, kosti starih dana!
Ustajte, kosti Derenèina-bana!
Ustajte, kosti Zrinskih-Frankopana!
I vi, kosti mrtvih domobrana!

Domovina plaèe, sinci mrli.
Svud se krvca muèenika lila.
                                                                    Živi bili pa ih strli –
                                                                    Smrt svoja raširila krila.

                                                                    Vjekovi tekli, majke cvile,
                                                                   Nigdje zore da zarudi.
                                                                  Suze boli svud se lile
                                                                    Al' još im nada usred grudi.

                                                                           Mile Prpa
                                                                           Zagreb, 01. rujna 2010
.

                                                   (Prilog posveti Crkve hrvatskih muèenika na Udbini 11. rujna 2010.)
                                                                           Fotografija: Arhiva HŽD-a

 
GENERALA MARKAÈA SE BEZ DOKAZA DODATNO TERETI
Srijeda, 01 Rujan 2010

Obrana generala Mladena Markaèa u završnim je rijeèima pred Haškim sudom poruèila da su tužitelji u završnom podnesku bez navoðenja ikakvih dokaza po prvi puta sugerirali da je Markaè naredio progon, a u Gruborima ubojstvo, da je znao da njegove snage èine zloèine nad srpskim stanovništvom, kao i da je bio prisutan dok su zloèini poèinjeni. Tužitelji tvrde da je Markaè propustio poduzeti potrebne mjere za progon poèinitelja u Gruborima iako su dokazi pokazali da su takvi koraci bili u nadležnosti kriminalistièke a ne specijalne policije, kazao je branitelj Tomislav Kuzmanoviæ. Tužitelj nije uspio dokazati vezu izmeðu poèinjenih djela i propusta zapovjednika, rekao je. Tužitelji tvrde da je sudjelovao u prikrivanju zloèina u Gruborima, a dokazi pokazuju da su do Markaèa samo dolazila izvješæa o voðenju oružanih borbi u Gruborima, rekao je Kuzmanoviæ.


Završne rijeèi obrane dovršio je drugi Markaèev branitelj Goran Mikulièiæ koji je pozvao suce da utvrde da je oružani sukob u Hrvatskoj prestao 8. kolovoza èime bi otpale gotovo sve optužbe protiv Markaèa. On je pozvao vijeæe i da ne primijeni doktrinu udruženog zloèinaèkog pothvata koja podsjeæa, kako je rekao, na koncept optužbi za rušenje socijalistièkog poretka u bivšoj Jugoslaviji i na srednjevjekovnu pravnu praksu.


Na kraju je Mikulièiæ poruèio vijeæu da je moralno i pravno upitno uvrštavanje mrtvih osoba, koje se nemaju moguænosti braniti a èiju je kaznenu odgovornost tužitelj na taj naèin prejudicirao, u èlanove udruženog zloèinaèkog pothvata, podsjeæajuæi da je to uèinjeno bivšem predsjedniku Franji Tuðmanu i njegovim najbližim suradnicima Gojku Šušku, Zvonimiru Èervenku i Janku Bobetku. Slièno vrijedi i za žive osobe meðu kojima su Ivan Jarnjak, Mirko Norac, Miljenko Crnjac, Rahim Ademi, kao i Jure Radiæ, Mato Laušiæ, Joško Moriæ koji su pozvani kao svjedoci u Haag a kojima je takoðer uskraæeno pravo na odgovor, a etiketirani su kao supoèinitelji u zloèinaèkom pothvatu.


Obrane: Generali nepravedno u zatvoru

 

Nakon juèerašnjeg oštrog starta obrana generala Ante Gotovine jutros je nastavila istom oštrinom. Odvjetnik Luka Mišetiæ svoju je tvrdnju kako je tužiteljstvo preuzelo ulogu "ðavoljeg odvjetnika" i zapravo nasuprot razumnim objašnjenjima obrane, ponudilo samo teorije zavjere, jutros dodatno pojaèao detaljnim rušenjem argumenata tužiteljstva, koje tvrdi da je Gotovina sudjelovao u zloèinaèkom pothvatu jer je propustio sprijeèiti zloèine.


Mišetiæ takoðer smatra da je sud napravio opasan presedan iznoseæi nove dokaze u završnoj rijeèi, iako to nije sudska praksa. Dokazi se iznose tijekom suðenja, podsjeæa, kako bi ih vijeæe moglo provjeriti i ispitati njihovu vjerodostojnost, ali i kako bi obrana mogla na te dokaze odgovoriti. Pritom podsjeæa kako tužiteljstvo nije svoje dokaze suprotstavilo primjerice veæ spomenutom svjedoèenju generala Anthonyja Raya Jonesa, koji je posvjedoèio da je po njegovoj procjeni Gotovina uèinio sve što je trebao u sprjeèavanju i kažnjavanju zloèina, te da ni on osobno ne bi na njegovu mjestu uèinio više.

 

Nadalje, unatoè èinjenici da je pokojni Gojko Šušak zatražio da zapovjednici tijekom akcije Oluja, moraju sprijeèiti bilo kakvo nekontrolirano ponašanje, pljaèke i palež, tužiteljstvo smatra kako se Šušak pretvarao. Mišetiæ se pita, pred kim i zašto, i postoje li svjedoèanstva za takvo što? Istu izrièitu zapovijed izdao je i general Gotovina, kaže Mišetiæ te pritom za to iznosi niz dokaza, meðu njima i pismenu naredbu da svi koji su prekršili Ženevske konvencije i vojnu stegu budu najstrože kažnjeni.


Nakon što je Mišetiæ zatražio oslobaðajuæu presudu, Gotovinin drugi odvjetnik, Gregory Kehoe dodatnim je argumentima nastavio dokazivati kako tužiteljstvo zapravo za svoje teze nema dokaza, te da je potrebno provjeriti toènost svega što je tužiteljstvo reklo. Jedan od primjera je i èinjenica da tužiteljstvo u šest sati završne rijeèi nije spomenulo svjedoèenje županijskog državnog odvjetnika u Zadru Ivana Galoviæa koji je svjedoèio da je nakon Oluje procesuirao gotovo 300 predmeta.


Payam Akhavan, Gotovinin odvjetnik, završavajuæi završnu rijeè obrane, upozorava kako tužiteljstvo pokušava izbrisati granice izmeðu ratnih zloèina i žalosnih posljedica rata. Odluke da se ovaj sluèaj proglasi ratnim zloèinom, mogao bi imati nesagledive posljedice, tvrdi Payam.


Stephen Kay: Èermak u krivo vrijeme na krivom mjestu


Po završetku završne rijeèi Gotovinine obrane, onu generala Ivana Èermaka zapoèeo je njegov odvjetnik Stephen Kay. Kay smatra kako je Èermakova jedina krvinja to što se našao u krivo vrijeme na krivom mjestu, te da je danas u Haagu samo iz razloga jer je trebalo procesuirati tri hrvatska generala, pa se kao jedno od njih pojavilo i Èermakovo ime. Kay je istaknuo kako postoje više nego jasni dokazi da je general Èermak ne samo sudjelovao u prevenciji i trudio se da se zloèini sprijeèe, veæ i da je prenosio informacije vojnoj policiji. Optužbe da je filtrirao izvješæa,  nemaju dokaza, rekao je Kay.


Izvor: Hrvatska radio televizija
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[tt_news]=85328&tx_ttnews[backPid]=38&cHash=d0ca05518b
31. 08. 2010.

 
STRAH OD "HAŠŠKOGA NOVOGA MJESTA" - MILE PEŠORDA
Srijeda, 01 Rujan 2010

Mile Pešorda
Strah od „Haaškoga Novog Mjesta“
(kolumna Eurogledi) - 27. kolovoza 2010.

Zašto, u godini 2010., koja je znamenovana  dvadesetom obljetnicom tridesetsvibanjskoga uskrsnuæa hrvatske državnosti i znakovitoga povijestnoga izkoraka ispod okupacijske srpske strahovlade (tako vješto desetljeæima kamuflirane komunizmom, samoupravnim socijalizmom i jugoslavenstvom) i  petnaestom obljetnicom slavodobitnièke Oluje, Hrvatima nije dano istinski proslavljati, niti doma a niti u svijetu, ni simpozijski ali ni  sveèarski, ovu jubilejsku godinu u obzoru steèene nacionalne neovisnosti i demokracije?  

Neki od moguæih odgovora na postavljeno pitanje nalaze se u cjelovitoj rašèlambi amerièkoga povjesnièara Jeffreya  Kuhnera, iz  2005. godine, u kojoj se podsjeæa na trajnu, i neposustalu,  antihrvatsku strategiju Srbije posljedicom koje bijahu„masovna ubojstva i progoni Hrvata od ruke rasistièkih èetnika Draže Mihailoviæa“ (pop-ðujiæevskih zloèinaca, nedavno „rehabilitiranih“ i u hrvatskom Srbu!), „pokolji stotina tisuæa hrvatskih protivnika komunizma od strane Titovih partizana i divljaèki progon Katolièke crkve, kao i Miloševiæev genocidni rat radi uništenja mlade hrvatske demokracije“ (kroatocid, netom gotovo posve zanijekan ili do krajnosti relativiziran, na štetu istine i pravde i europske demokratske buduænosti Hrvatske, stanovitim postupcima i izjavama i samoga predsjednika RH!).

Opširnije...
 
POZIV NA HODOÈAŠÆE U BORIÈEVAC 4. RUJNA 2010. GODINE
Utorak, 24 Kolovoz 2010
ONI IMAJU PRAVO NA SJEÆANJE,
MI NEMAMO PRAVO NA ZABORAV!

Pozivamo sve èlanove Udruge Lièana župe Borièevac, župljane i simpatizere na hodoèašæe i misno slavlje
župe Roðenja Blažene Djevice Marije, Borièevac
4. rujna (subota) 2010. godine u 11 sati

Udruga Lièana župe Borièevac Bjelovar

Pri povratku s hodoèašæa obilazak crkve Hrvatskih muèenika na Udbini

Kontakt osobe za Bjelovarski autobus:
JOSIP BABIÆ: 043/ 234 – 274
MARKO PAVIÈIÆ:  043/ 231 – 581

Kontakt osobe za Zagreb:
NIKOLA PAVIÈIÆ: 01/2445977 ili 091/ 784 7470

Kontakt osobe za autobus Županja:
MARKO PAVELIÆ : 098/ 652 984

Kontakt osobe za Rijeku i Primorje:
KRPAN-BEBIÆ MARIJA: 051/231 -952;  051/233 – 522
DOŠEN IVE: 051/676 - 860
 
POZIV NA HODOÈAŠÆE U ZRIN 5. RUJNA 2010. G.
Utorak, 24 Kolovoz 2010
NA TEMELJIMA SPALJENE I PORUŠENE
ŽUPNE CRKVE NAŠAŠÆA SVETOG KRIŽA

U nedjelju 5. rujna 2010. u 11 sati

Organizacija autobusa hodoèašæa iz Zagreba 
HRVATSKOG ŽRTVOSLOVNOG DRUŠTVA

Kontakt i upiti:
Ante Beljo 098 318 842 ili
Ova email adresa je zaštiæena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuèili Javascript
Jadranka Luèiæ – 099 504 5114
Ova email adresa je zaštiæena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuèili Javascript

- polazak iz Zagreba autobusima u 5:30 sati

  ispred Koncertne dvorane Vatroslava

  Lisinskog - Trg Stjepana Radiæa 4
- cijena putovanja iz Zagreba, ukljuèujuæi ruèak,

  iznosi 110 kn, a ako se prijavite za hodoèašæe i u

  Udbinu 12. rujna 2010. g. cijena oba puta je

  240,00 kn.

- uplate možete obaviti kod naših povjerenika ili

  u uredu Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Ilica

  36/I/dvorište, Zagreb, u èetvrtak, 2. rujna od

  15:00 do 20:00 sati ili eventualno u autobusu


Za prijave i daljnje informacije obratite se i/ili 
nazovite naše povjerenike:
Kata O. 01-4848-634, Monika P. 01-6526-378
Mile S. 098-281-744, Ante B. 01-4826-040
Josip M. 091-481-1367, Ðuro K. 099-662-0417, Milan Z. 098-491-444



Godine 1508. roðen je Nikola Šubiæ najvjerojatnije u toj utvrdi koja je tada bila središnje boravište knezova Zrinskih. Može se predpostaviti i nadnevak roðenja, u prosincu na dan sv. Nikole, jer se nekoè novoroðenom djetetu ime davalo po danu roðenja u katolièkom kalendaru. Nikola je od rane mladosti ratovao protiv Turaka te se 1529. u 21. godini istaknuo u obrani Beèa. Prošao je kroz mnogobrojne okršaje i postao je slavan kad je s 400 Hrvata godine 1542. spasio Peštu od sigurne propasti. Tadašnji suvremenici u Europi naveliko su slavili junaštvo Nikole Zrinskog, govoreæi da je poslan od samog Boga. Kad je turski sultan Sulejman I. s više od 100.000 vojnika i 300 topova krenuo u šesti vojni pohod na Beè, Nikola Zrinski zatražio od svojih 2.500 ratnika, pretežito Hrvata, obeæanje o poslušnosti i vjernosti do smrti. Prije velike i sudbonosne bitke kod Sigeta 7. rujna 1566. prisegnuo je rijeèima: Ja, Nikola knez Zrinski, obeæavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu velièanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neæu ostaviti, nego da æu s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao! Svojom hrabrošæu i vjernošæu Nikola Šubiæ Zrinski i njegovi vojnici zadivili su tadašnji cijeli kršæanski svijet.  Fra Ivica Petanjak, provincijal hrvatskih kapucina i sam je potomak stradalih Zrinjana proèitao je lani pismo[i][i]  potpore izgradnji crkve Hrvatskih muèenika u Udbini. U pismu su spomenuti detaljni podaci o teškom stradanju u Drugom svjetskom ratu: Mjesto Zrin je prije poèetka II. svjetskog rata imalo oko 850 duša u 143 obitelji, svi hrvatske nacionalnosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata više puta su ga opsjedali partizani iz okolnih mjesta naseljenih Vlasima, kako ih preživjeli Zrinjani i danas zovu. Partizani su mjesto zauzeli 9. rujna 1943. godine i spalili ga do temelja.

Prema do sada prikupljenim podacima iz Zrina je za vrijeme i nakon II. svjetskog rata, što poginulo što pobijeno,  213 osoba. Preživjelo je svega 16 muškaraca starijih od 18 godina. Nakon rata sva pokretna i nepokretna imovina Zrinjana je konfiscirana, a svim stanovnicima, tj. udovicama i djeci, zabranjen je povratak u mjesto. Žene i djeca su teretnim vagonima odvezeni u Slavoniju i smješteni veæinom u èetiri sela pokraj Ðakova: Slatinik, Drenje, Gašinci i Lapovci. Iako je Zrin u Hrvatskoj, iako su u njemu živjeli samo Hrvati, do danas se nijedan Zrinjanin nije smio vratiti na svoje ognjište. Èak ni danas nijedan Zrinjanin ne može ostvariti pravo da mu se vrati bar komadiæ zemlje gdje mu je nekada stajala kuæa. Župna crkva Našašæa Svetog Križa srušena je do temelja, od nje nije ostao ni kamen na kamenu. Od kuæa starog Zrina ne postoji ni jedna jedina. Jedini tragovi predratnog Zrina su ruševine crkve Svete Marije Magdalene u nekadašnjem groblju i starog grada. Nakon 'Oluje', od 1996. godine pa na ovamo, preživjeli Zrinjani, njihovi potomci i prijatelji, svake se godine okupe u Zrinu u nedjelju koja je najbliža blagdanu Male Gospe. Na Malu Gospu 1943. zvona su zadnji puta zvonila i zadnji puta je održana procesija kod crkve Svete Marije, a sutradan je Zrin izbrisan s lica zemlje.


[i][i] Pismo je upuæeno 2008.g. župniku Crkve hrvatskih muèenika u izgradnji na Udbini
 
REBALANS MORALA - MILE PRPA
Nedjelja, 29 Kolovoz 2010
Što to znaèi kada se u proraèunu neke države, ili u nekoj proizvodnoj firmi i sl. radi rebalans? Objašnjenje proizlazi iz same rijeèi – rebalans. Rebalansirati, dakle ponovno napraviti balans ili ujednaèenost ili ravnovjesje izmeðu prihoda i rashoda. Postoje dvije vrste rebalansa onaj negativni kad je rashod veæi od prihoda i onaj pozitivni kad su prihodi veæi od rashoda. Ovaj drugi je vrlo rijedak, možda se spominje u zemljama koje žive na izvorima nafte.

Vlada RH našla se na stotinu muka kako pokriti veliku razliku izmeðu rashoda i prihoda. Èitajuæi dnevne tiskovine, kojima inaèe baš previše nikada nisam vjerovao, taj raskol izmeðu prihoda i rashoda iznosi oko 14 milijardi kuna ili oko dvije milijarde eura. Zgodno!? Ako se oni u vladi smiješe na toliki nepokriveni rashod, na njih se može primijeniti samo ona narodna izreka – èuvaj se vedrog neba i nasmijanog gazde.

Ma kakav god rebalans da napravimo, on neæe uspjeti ili æe samo privremeno uspjeti. Bilo što da se poduzme (restrikcije potrošnje, primanja i sl.) ili nova zaduženja u inozemstvu u pravcu ravnovjesja državnih prihoda i rashoda to jednostavno neæe niti može uspjeti. Onaj koji èita ovaj tekst – pitat æe se zašto?!? Zato jer treba najprije rebalansirati uzroke koji su doveli do takvog stanja državnog proraèuna.

Temeljni problem hrvatske politike gotovo od samog poèetka pa sve do danas, na brojnim podruèjima društvenog i politièkog, a posebno gospodarskog djelovanja – je nemoral! Rasipništvo ga prati u stopu kroz bolesni karijerizam politièkih i gospodarskih skorojeviæevskih struktura.
Opširnije...
 
ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA - IVAN JAKLIN
Nedjelja, 29 Kolovoz 2010
ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA

Dan hrvatskih muèenika 11. rujna 2010. godine, kada æe biti posveta Crkve hrvatskih muèenika na našoj Udbini možda je trenutak da zastanemo i pogledamo put Crkve u Hrvata koji se odvijao tijekom naših života. Nas, trenutno žive Crkve u Hrvata, koji èuvamo Krst èasni i brinemo za Slobodu našu koju nam u znamen ostaviše uvijek Bogu vjerni preði naši i Slobodu za koju se izborismo mi i sinovi naši.

Zaboravan smo i èudan Narod. Narod koji se Bogu moli i Majku Božju štuje i voli kao roðenu mamu. Taj Narod iz Bogu i Petrovu nasljedniku uvijek vjerne Hrvatske, toliko psuje i proklinje naše najveæe svetinje. Prema nekim podatcima koji se skrivaju od oèiju usnule javnosti, samo u ovih prvih deset godina na poèetku Treæega milenija broj usmræenih, onih nevinih, neroðenih na našim „rodilištima“ ispisuje straviènu brojku velièine dva moja grada Varaždina. I to se dogaða tu meðu nama, i u našim obiteljima „uvijek vjerne Hrvatske“. Najradije bih poput starozavjetnoga proroka Jeremije kriknuo Bogu:

„ Vrati nas k sebi, Gospodine, obratit æemo se,
obnovi dane naše kao što nekoæ bijahu.                  
Il' nas hoæeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi? “
 

Prije samo 31 godinu kao Crkva u Hrvata slavili smo Branimirovu godinu. Tisuæu i stotu obljetnicu prvoga meðunarodnoga priznanja Hrvatske koje nam je kao Narodu diènoga kneza Branimira poslao u vidu pisma i blagoslova dobri papa Ivan VIII.

1979. godina. Naš prvi susret s "Papom iz daleke zemlje" poèetkom svibnja u Rimu. Branimirova godina. 15.000 Hrvata hodoèasnika iz cijeloga svijeta, od Australije do Skandinavije, od Amerike do Afrike i Azije. I ona prva Misa na hrvatskom jeziku u Crkvi svih crkava u Rimu. I Papina rijeè nama: "Dragi moji Hrvati, Papa vas voli, Papa vas grli i prima, Papa vas blagosliva". Pralik Gospe Velikog hrvatskog zavjeta bio je s nama u Rimu, i Papa ga je blagoslovio. Bio je s nama i na domovinskom slavlju u Ninu, na polju Grgur, ujesen iste godine u nazoènosti sada veæ 300.000 hodoèasnika. Nin je bio vrhunac, jer sva slavlja nakon njega bila su tek normalan hod osviještenog vjernièkog puka. Nin nam je zacrtao program: "Hrvatska katolièka obitelj dnevno moli, a nedjeljom slavi svetu Misu." Kao znak naše vanjske prepoznatljivosti dobili smo Zavjetni križ, taj simbol pripadanja Crkvi u Hrvata. I dobili smo novu molitvu, Ispovijest vjere Hrvata katolika. Sveti Otac nam je odobrio da ovu molitvu u posebnim prigodnim slavljima smijemo moliti u Misi kao Vjerovanje! U Ninu smo obeæali zajedno s našim biskupima da æemo ovu molitvu moliti svaku veèer u 21 sat, a da æe biskupi u to vrijeme blagoslivati svoj vjernièki puk. I našu Domovinu.

Danas nažalost ova je molitva nepoznanica ogromnom broju vjernih Hrvata. Zavjetni križ kojeg je pred samo 31 godinu u rukama držalo 300.000 Hrvata, danas se više nigdje ne može pronaæi niti kupiti, a kamo li èastiti kao znamen naše 14-stoljetne pripadnosti Kristovoj Crkvi. Onih prvih godina nakon Branimirove godine, u mojoj župi je postalo pravilo da smo svakom mladom paru prilikom vjenèanja darivali Zavjetni križ, na kojeg su polagali svoju braènu zakletvu, da ga ponesu u poèetak njihova braènoga života. A, onda je tih dragih križeva nestalo. Nije mi jasno zašto. Izvorni su se križevi izraðivali u Italiji. Izgleda da ih nitko od nas ne zna izraditi. Nevjerojatno.
Kad mi se nedavno ženio sin Višeslav, želio sam mu darovati Zavjetni križ, koji nisam nigdje pronašao, osim onog koji resi naš dom i uz kojeg molimo Ispovijest vjere. Ponio je iz svojeg roditeljskog doma repliku križa svojeg imenjaka, kneza Višeslava.

Zašto pišem o tomu?

11. rujna ove 2010. godine opet æemo se kao Crkva u Hrvata okupiti na našoj hrvatskoj Udbini. Ispred prelijepe Crkve hrvatskih muèenika, tom znamenu naših stoljetnih stradanja. Na kostima pradjedova naših, muèenika naših. Crkvi koja poput bijele, nedužne golubice tamo na jarbolu nikad potopljene Hrvatske laðe klikæe: JOŠ SAM TU!

Replika Crkvice Svetoga Križa u Ninu, Višeslavova krstionica, Hrvatska glagoljica, Spomen zid stradanja Puka našega kroz stoljeæa, posebno kroz zadnjih 70 godina, i u središtu svega Euharistijski Isus koji je vladar svih vjekova. Pa tako i jedina uzdanica toliko bolnih posrtanja Naroda našega kroz svu našu tužnu povijest.

DOÐIMO NA UDBINU.

Zahvalimo Bogu za Domovinu našu, za obitelji naše. Molimo za buduænost Roda našega.

Možda je za poèetak dovoljna Ispovijest vjera Hrvata katolika koju svima Hrvatima dobre volje u privitku dajem na današnjem pismu, ali i na našoj uglatoj glagoljici.

 A, Zavjetni križ?

ISPOVIJEST VJERE
HRVATA KATOLIKA

Èvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u
Isusa Krista i vjernost Katolièkoj Crkvi.
Svoju oduku polažem u bezgrešno Srce
Presvete Bogorodice Marije.
Amen

Ivan JAKLIN, Varaždin
 
PREDSTAVLJANJE NOVE KNJIGE DR. FRA PETRA BEZINE
Subota, 28 Kolovoz 2010
U dvorani župne kuæe - u župi Sv. Antuna Padovanskog u Prugovu pokraj Splita, u ponedjeljak, dne 30.kolovoza A.D.2010. s poèetkom u 18.00 sati bit æe predstavljena hvalevrijedna knjiga:

PRUGOVO (Radinje),

najnovije djelo uglednog hrvatskog povjesnièara dr. fra PETRA BEZINE.

O knjizi æe, uz samog auktora, govoriti:

Mr. fra ŽARKO MARETIÆ (ex-provincijal Franjevaèke provincije Presv. Otkupitelja),
fra HRVATIN GABRIJEL JURIŠIÆ, profesor iz Sinja,
fra DUJO BOBAN (župnik u kanadskom gradu Vancouveru) te
BLAŽENKO BOBAN – gradonaèelnik Grada Solina i
MARKO GALIÆ – naèelnik Opæine Klis.

U glazbenom dijelu programa nastupa prvak Opere splitskog HNK-a – tenor ŠPIRO BOBAN!
 
«« Poèetak « Prethodna 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 Sljedeæa » Kraj »»

Stranice 991 - 1020 od 1223
 
Top! Top!