Tekst i slike: Damir Borovèak 

Borièevac, 4. rujna 2010.

I ove se godine uz ostatke župne crkve Roðenja Blažene Djevice Marije održala sveta misa u prigodi blagdana zaštitnice župe Male Gospe. Uz domaæine iz Like okupili su se potomci Borièevljana iz okolice Županje, Bjelovara, Zagreba i Rijeke. Misu je predvodio župnik fra Robert Jozipoviæ, uz sveæenike fra Vladu Tadiæa i bivšeg župnika fra Jakova Prcelu.

Do stradanja Borièevca došlo je kao izravna posljedica èetnièkog ustanka u Srbu 27. srpnja 1941. koji je kasnije proglašen, slavljen i obilježavan kao antifašistièki. Proslava lažnog antifašistièkog ustanka i obnova spomenika u Srbu izazvala je mnoge prosvjede i polemike, no prijeporno pitanje su tragiène posljedice u Borièevcu. Povijesne èinjenice govore o srpskoj pobuni 27. srpnja 1941. po kojoj je za izravnu posljedicu uslijedio zloèin u obližnjem mjestu Brotinja, gdje su u jamu baèena 38 Hrvata, svi s prezimenom Iveziæ. Najmlaði Jakov imao je 2, a najstariji Luka 82 godine.

Zatim slijedi Borièevac. U noæi izmeðu 1. i 2. kolovoza 1941. g. Borièevljani su bili prisiljeni pobjeæi u Kulen Vakuf. Kada su srpski pobunjenici ušli u Borièevac, zapalili su župnu crkvu, palili napuštena imanja i pobili preostalo uglavnom staraèko hrvatsko stanovništvo. Poèinili su zloèine i u ostalim mjestima u okolici. Uz Brotinju i Borièevac, stradala su Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac. Srbi su 6. rujna 1941. napali i Kulen Vakuf te pobili više stotina izbjeglih Hrvata iz Borièevaca i tamošnjih muslimana. Poslije Drugog svjetskog rata, Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Borièevac, a samo mjesto je izbrisano iz popisa naselja SR Hrvatske. Najviše Borièevljana naselilo se u Bjelovar. Raèuna se da je 1941. prognano, poubijano i raseljeno više od dvije tisuæe Borièevljana. Za taj zloèin nitko nikada nije odgovarao.

Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva prof. Zvonimir Šeparoviæ i predsjednica Udruge Borièevac prof. Jadranka Matašin, uz èlanove društva zapalili su svijeæe i pomolili se za sve žrtve Borièevca  

Obrana generala Mladena Markaèa u završnim je rijeèima pred Haškim sudom poruèila da su tužitelji u završnom podnesku bez navoðenja ikakvih dokaza po prvi puta sugerirali da je Markaè naredio progon, a u Gruborima ubojstvo, da je znao da njegove snage èine zloèine nad srpskim stanovništvom, kao i da je bio prisutan dok su zloèini poèinjeni. Tužitelji tvrde da je Markaè propustio poduzeti potrebne mjere za progon poèinitelja u Gruborima iako su dokazi pokazali da su takvi koraci bili u nadležnosti kriminalistièke a ne specijalne policije, kazao je branitelj Tomislav Kuzmanoviæ. Tužitelj nije uspio dokazati vezu izmeðu poèinjenih djela i propusta zapovjednika, rekao je. Tužitelji tvrde da je sudjelovao u prikrivanju zloèina u Gruborima, a dokazi pokazuju da su do Markaèa samo dolazila izvješæa o voðenju oružanih borbi u Gruborima, rekao je Kuzmanoviæ.

Završne rijeèi obrane dovršio je drugi Markaèev branitelj Goran Mikulièiæ koji je pozvao suce da utvrde da je oružani sukob u Hrvatskoj prestao 8. kolovoza èime bi otpale gotovo sve optužbe protiv Markaèa. On je pozvao vijeæe i da ne primijeni doktrinu udruženog zloèinaèkog pothvata koja podsjeæa, kako je rekao, na koncept optužbi za rušenje socijalistièkog poretka u bivšoj Jugoslaviji i na srednjevjekovnu pravnu praksu.

Na kraju je Mikulièiæ poruèio vijeæu da je moralno i pravno upitno uvrštavanje mrtvih osoba, koje se nemaju moguænosti braniti a èiju je kaznenu odgovornost tužitelj na taj naèin prejudicirao, u èlanove udruženog zloèinaèkog pothvata, podsjeæajuæi da je to uèinjeno bivšem predsjedniku Franji Tuðmanu i njegovim najbližim suradnicima Gojku Šušku, Zvonimiru Èervenku i Janku Bobetku. Slièno vrijedi i za žive osobe meðu kojima su Ivan Jarnjak, Mirko Norac, Miljenko Crnjac, Rahim Ademi, kao i Jure Radiæ, Mato Laušiæ, Joško Moriæ koji su pozvani kao svjedoci u Haag a kojima je takoðer uskraæeno pravo na odgovor, a etiketirani su kao supoèinitelji u zloèinaèkom pothvatu.

Obrane: Generali nepravedno u zatvoru

Nakon juèerašnjeg oštrog starta obrana generala Ante Gotovine jutros je nastavila istom oštrinom. Odvjetnik Luka Mišetiæ svoju je tvrdnju kako je tužiteljstvo preuzelo ulogu "ðavoljeg odvjetnika" i zapravo nasuprot razumnim objašnjenjima obrane, ponudilo samo teorije zavjere, jutros dodatno pojaèao detaljnim rušenjem argumenata tužiteljstva, koje tvrdi da je Gotovina sudjelovao u zloèinaèkom pothvatu jer je propustio sprijeèiti zloèine.

Mišetiæ takoðer smatra da je sud napravio opasan presedan iznoseæi nove dokaze u završnoj rijeèi, iako to nije sudska praksa. Dokazi se iznose tijekom suðenja, podsjeæa, kako bi ih vijeæe moglo provjeriti i ispitati njihovu vjerodostojnost, ali i kako bi obrana mogla na te dokaze odgovoriti. Pritom podsjeæa kako tužiteljstvo nije svoje dokaze suprotstavilo primjerice veæ spomenutom svjedoèenju generala Anthonyja Raya Jonesa, koji je posvjedoèio da je po njegovoj procjeni Gotovina uèinio sve što je trebao u sprjeèavanju i kažnjavanju zloèina, te da ni on osobno ne bi na njegovu mjestu uèinio više.

Nadalje, unatoè èinjenici da je pokojni Gojko Šušak zatražio da zapovjednici tijekom akcije Oluja, moraju sprijeèiti bilo kakvo nekontrolirano ponašanje, pljaèke i palež, tužiteljstvo smatra kako se Šušak pretvarao. Mišetiæ se pita, pred kim i zašto, i postoje li svjedoèanstva za takvo što? Istu izrièitu zapovijed izdao je i general Gotovina, kaže Mišetiæ te pritom za to iznosi niz dokaza, meðu njima i pismenu naredbu da svi koji su prekršili Ženevske konvencije i vojnu stegu budu najstrože kažnjeni.

Nakon što je Mišetiæ zatražio oslobaðajuæu presudu, Gotovinin drugi odvjetnik, Gregory Kehoe dodatnim je argumentima nastavio dokazivati kako tužiteljstvo zapravo za svoje teze nema dokaza, te da je potrebno provjeriti toènost svega što je tužiteljstvo reklo. Jedan od primjera je i èinjenica da tužiteljstvo u šest sati završne rijeèi nije spomenulo svjedoèenje županijskog državnog odvjetnika u Zadru Ivana Galoviæa koji je svjedoèio da je nakon Oluje procesuirao gotovo 300 predmeta.

Payam Akhavan, Gotovinin odvjetnik, završavajuæi završnu rijeè obrane, upozorava kako tužiteljstvo pokušava izbrisati granice izmeðu ratnih zloèina i žalosnih posljedica rata. Odluke da se ovaj sluèaj proglasi ratnim zloèinom, mogao bi imati nesagledive posljedice, tvrdi Payam.

Po završetku završne rijeèi Gotovinine obrane, onu generala Ivana Èermaka zapoèeo je njegov odvjetnik Stephen Kay. Kay smatra kako je Èermakova jedina krvinja to što se našao u krivo vrijeme na krivom mjestu, te da je danas u Haagu samo iz razloga jer je trebalo procesuirati tri hrvatska generala, pa se kao jedno od njih pojavilo i Èermakovo ime. Kay je istaknuo kako postoje više nego jasni dokazi da je general Èermak ne samo sudjelovao u prevenciji i trudio se da se zloèini sprijeèe, veæ i da je prenosio informacije vojnoj policiji. Optužbe da je filtrirao izvješæa,  nemaju dokaza, rekao je Kay.

Mile Pešorda
Strah od „Haaškoga Novog Mjesta“
(kolumna Eurogledi) - 27. kolovoza 2010.

Zašto, u godini 2010., koja je znamenovana  dvadesetom obljetnicom tridesetsvibanjskoga uskrsnuæa hrvatske državnosti i znakovitoga povijestnoga izkoraka ispod okupacijske srpske strahovlade (tako vješto desetljeæima kamuflirane komunizmom, samoupravnim socijalizmom i jugoslavenstvom) i  petnaestom obljetnicom slavodobitnièke Oluje, Hrvatima nije dano istinski proslavljati, niti doma a niti u svijetu, ni simpozijski ali ni  sveèarski, ovu jubilejsku godinu u obzoru steèene nacionalne neovisnosti i demokracije?  

Neki od moguæih odgovora na postavljeno pitanje nalaze se u cjelovitoj rašèlambi amerièkoga povjesnièara Jeffreya  Kuhnera, iz  2005. godine, u kojoj se podsjeæa na trajnu, i neposustalu,  antihrvatsku strategiju Srbije posljedicom koje bijahu„masovna ubojstva i progoni Hrvata od ruke rasistièkih èetnika Draže Mihailoviæa“ (pop-ðujiæevskih zloèinaca, nedavno „rehabilitiranih“ i u hrvatskom Srbu!), „pokolji stotina tisuæa hrvatskih protivnika komunizma od strane Titovih partizana i divljaèki progon Katolièke crkve, kao i Miloševiæev genocidni rat radi uništenja mlade hrvatske demokracije“ (kroatocid, netom gotovo posve zanijekan ili do krajnosti relativiziran, na štetu istine i pravde i europske demokratske buduænosti Hrvatske, stanovitim postupcima i izjavama i samoga predsjednika RH!).